Kategorija: K

KRAUS, Herbert (Krausz), liječnik i javni djelatnik (Bačinci, Srbija, 13. II. 1910 – Beograd, 11. IV. 1970). Sin Marka i Johane rođ. Kohn. Nakon očeve smrti 1917. s obitelji se preselio u Vinkovce, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1934. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bio je aktivan u Židovskoj menzi, u dva mandata predsj. Židovskoga akademskoga potpornoga društva (1933–34. i 1934–35). Nakon studija i odsluženja voj. roka radio je kratko vrijeme u Zagrebu, u Školi narodnoga zdravlja, te na Klinici za ginekologiju, a od 1938. zaposlen je kao zadružni liječnik u selu Pecki kraj Valjeva. Kapitulaciju Jugoslavije dočekao je u uniformi jugoslav. vojske, ali je po povratku u Pecku otpušten kao Židov. U srpnju 1941. priključio se partizanima te bio referent saniteta Valjevskoga partizanskog odreda, pomoćnik načelnika saniteta Vrhovnoga štaba, suorganizator sanitetske službe te predstavnik Vojvodine na zasjedanju AVNOJ. Tijekom 1944. bio je jedan od organizatora evakuacije ranjenika za Italiju, a u ljeto i jesen te godine obavljao je dužnost načelnika Sanitetskoga odjela štaba baze Bari. Kraj II. svj. rata dočekao je u činu pukovnika, a 1947. unaprijeđen je u čin general-majora. Nakon rata proveo je dvije godine s obitelji u Golniku u Sloveniji, kao pacijent, potom kao liječnik. Od 1949. živio je u Beogradu, gdje je bio načelnik Vojnomedicinske akademije (1950–53. i 1955–56). Bavio se organizacijom zdravstvene službe u Jugoslaviji i obnašao visoke državne i partijske dužnosti (sekretar za zdravlje, direktor Saveznoga zavoda za zdravstvenu zaštitu i dr). Predstavljao je Jugoslaviju u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. – Supruga Blanka, pedagoginja (Vinkovci, 2. I. 1915 – Beograd, 5. VIII. 1988). Kći Aleksandra Schwarza i Cecilije (Cili) rođ. Pollak. Gimnaziju je završila u Vinkovcima. Diplomirala je franc. jezik i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao studentica bila je aktivna u Židovskoj akademskoj menzi, u jednom mandatu blagajnica. U selu Pecka kraj Valjeva udala se za Herberta. Od kolovoza 1941. bila je članica KPJ i pozadinska politička radnica. Poč. 1942, dok se s jednogodišnjim sinom skrivala u selu Gunjaci kraj Valjeva, ljotićevci su je prijavili nacistima kao Židovku, ali je na intervenciju seljaka, koji su svojim potpisima potvrdili da je Hrvatica, puštena na slobodu. Pobjegla je u Šabac, gdje je dobila lažne isprave s kojima je otišla u Beograd. Primila ju je obitelj Jovanović, čiji su članovi proglašeni Pravednicima među narodima, i pomogla joj da se do kraja rata krije u jednom selu. Nakon rata u Beogradu je radila kao recenzentica, autorica i prevoditeljica u Tanjugu, na Kolarčevu univerzitetu, u Institutu za strane jezike, na Višoj vojnoj akademiji te u Zavodu za izdavanje udžbenika SR Srbije. Kći Milica ud. Mihajlović bila je ravnateljica Jevrejskoga istorijskog muzeja u Beogradu.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 39(1988) 5/8. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 39(1989) 1/4. – E. Najfeld: Židovska akademska menza u Zagrebu. U: 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori za proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987.). Zagreb 1988. – J. Popov: Dr. Herbert Kraus. Predstavnik Vojvodine u AVNOJ. Novi Sad 1990. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – T. Šalić: Kraus, Herbert. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007. – I. Pemaković: Kraus, Herbert. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.

KRAUS, Herman, gospodarstvenik (Đakovo, 28. XII. 1879 – logor Jasenovac, 1942). Sin Vilima i suprug Klaudije rođ. Wohlmuth (?, 1891 – logor Jasenovac, 1943). U međuratnom razdoblju bio je upravitelj skladišta, član Upravnoga odbora i dioničar Skladišnoga i otpremničkoga d. d. Zagreb te član Nadzornoga odbora Krapinske tekstilne industrije. Sa suprugom je posjedovao stambenu dvokatnicu na Strossmayerovu trgu, a također i dionice Hrvatske zemaljske banke d. d. Zagreb. Bio je član »Lože Zagreb 1090« nezavisnog žid. reda Bnei Brit 1930-ih. Po uspostavi NDH Odboru za žid. podavanja u svibnju 1941. predao je veliku količinu zlatnoga nakita i gotovinu. Uhićen je sa suprugom 22. VI. 1941, zatočen u Gospiću, zatim u nepoznatom logoru u okolici grada, a u kolovozu ili rujnu bio je deportiran u jasenovački logor Bročice (Jasenovac II), gdje je stradao. Budući da 24. VI. 1941. ni on ni njegova supruga više nisu bili u Zagrebu, prijavu imovine supružnika vlastima NDH podnijeli su Emil Reich i Herbert Glück.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683. – KŽZ.

LIT.: Loža »Zagreb«. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Hilda (Krušić), obrtnica (Požega, 15. XI. 1910 – ?). U međuratnom razdoblju bila je vlasnica urarske i draguljarske radnje »B. Wolfa nasljednici Braća Fussman, urari i draguljari« u zagrebačkoj Ilici. Po uspostavi NDH u prijavi imovine navela je da je u radnju uložila više od 3 000 000 din. vlastitoga kapitala, promet je 1939/40. iznosio 1 158 178 din., a vrijednost robe u skladištu bila je 2 833 627 din. Bila je u braku s Draganom Krausom, sinom Julija (?, 1905), koji je prezime promijenio u Krušić, no po uspostavi NDH morao ga je vratiti u Kraus. Prema nekim izvorima preživio je II. svj. rat, a prema drugima je stradao. O njezinoj sudbini nema podataka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Hinko, inženjer (Osijek, 14. I. 1902 – ?logor, 1941–1945). Sin Maksov. Od 1928. u Zagrebu je bio vlasnik i upravitelj poduzeća »Iris« za proizvodnju trikotaže u Ilici. Bio u mješovitom braku, 1935. prešao je na katoličanstvo, a po uspostavi NDH, 26. V. 1941. predao je molbu za priznanje arijskih prava i 6. VI. 1941. molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka. Stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Irma, fotografkinja (Semeljci kraj Đakova, 25. I. 1884 – Zagreb, 24. III. 1962). Kći Eliasova. Bila je u braku s Lavoslavom Krausom (? – Zagreb, 12. IX. 1934), nakon čije je smrti naslijedila fotografsku radnju »Foto umjetnost, zavod za povećavanje slika i proizvodnju razglednica« s laboratorijem na Marulićevu trgu i poslovnicom u Ul. kraljice Marije u Zagrebu. U 1939. ostvarila je 1 300 000 din. prometa, a vrijednost robe u skladištu i inventara bila je 1941. 1 500 000 din. Po uspostavi NDH sin Alfred (Osijek, 1906 – logor Jasenovac, 1941) deportiran je 19. IX. 1941. u logor Jasenovac, a ona je preživjela II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28799.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Ivan Rikard (Ivanović, Mendl Rikardo), gospodarstvenik i pravnik (Osijek, 26. III. 1880 – Genova, Italija, 12. II. 1949). Sin Johanna (Josipa) Krausa (Kraussa), građevinara zaslužnoga za izgradnju mnogih osječkih zgrada kao i izgradnju prvoga osječkog mlina na valjke (paromlina), i Bettike rođ. Biller. Po roditeljima zavičajnost imao u Osijeku, no neposredno prije uspostave NDH bio je brisan iz zavičajnosti grada Osijeka te 2. IV. 1941. s članovima obitelji stekao zavičajnost u Šibeniku. God. 1906. s obitelji je prešao na katoličanstvo, a prije sklapanja drugoga braka 1921. na pravoslavnu vjeru. Promijenio je obiteljsko prezime u Ivanović 16. VIII. 1924, no po uspostavi NDH, 4. VI. 1941, morao ga je vratiti. U prvom braku s Milicom rođ. Popović, sestrom novinara i političara Dušana Popovića, imao je kćer Dafinu (Dašku) ud. McLean (Osijek, 1915 – London, 2004) te sinove → I. S. Ivanovića i Vladimira (Osijek, 1917 – New York, 1968), u drugom braku s Jelkom rođ. Muačević sina Dimitra (Zagreb, 1928 – ?, Brazil, 1969), a u trećemu braku sklopljenom 30. X. 1945. sa Šteficom rođ. Kastelic sina → Marka. Od 1913. bio je član Hrvatskoga sabora, a 1918. član Narodnoga vijeća SHS. Nakon stjecanja doktorata znanosti u Beču, najkasnije od 1931. imao je odvjetnički ured u Zagrebu. Uz to bio je i osnivač, dioničar i ravnatelj »Astre« d. d., zatim dioničar, član Upravnoga odbora i predsj. osječke rafinerije »Ipoil« te od 1937. dioničar tvornice aluminija »Ivanal« d. d. u Lozovcu kraj Šibenika. U ljeto 1941. stanovao je u zagrebačkom hotelu »Palace« na Strossmayerovu trgu. U srpnju 1941. tvornica aluminija iz Lozovca javila je Redarstvenomu ravnateljstvu da je dobio dozvolu da otputuje u Šibenik, gdje će boraviti dva mjeseca kao neophodno potreban stručnjak u tvornici aluminija te da zbog toga neće biti u Zagrebu i neće biti u mogućnosti u Zagrebu javiti se na oglas po kojemu se »imadu svi Židovi javiti u roku od 22. do 26. srpnja«. Rat je većim dijelom preživio u kućnom pritvoru u Zagrebu, više puta uhićivan i puštan. God. 1946. zatvoren je i osuđen na jednogodišnji gubitak građanskih prava, zatim i na prisilni rad, a tvornica aluminija bila je konfiscirana. Zahvaljujući sinu I. S. Ivanoviću, koji je živio u Londonu, u prosincu 1947. sa suprugom Šteficom prebjegao je u Italiju i do smrti živio u Genovi.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 683. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27799. – Podaci o ulazniku M. Ivanović.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – B. Horvat: Industrija nafte u Jugoslaviji. Razvoj jedne industrije, 2. Beograd 1966. – V. Ivanović: Drugo zvono. Zagreb 1993. − S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Z. Živaković-Kerže: Od vodenica na Dravi do osječkih (paro)mlinova. (Osvrt na prijelaz obrta u industriju – 19. i prva polovica 20. stoljeća). Anali za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 25(2009). – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KRAUS, Ivo, pravnik i žid. aktivist (Zagreb, 26. I. 1912 – Zagreb, 21. IV. 1987). Sin → Josipa i Ruže rođ. Schwarz. Otac je → Ognjena i → Žive. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju i tri semestra Ekonomsko-komercijalne škole. Potom je prešao na Pravni fakultet. Studirao je u Beogradu (1933–35), a diplomirao u Zagrebu 1940. Od 1935. do 1940. radio je kao privatni činovnik u odvjetničkim uredima → P. Neubergera, → E. Neufelda, → I. Ladora i Ive Kuna, a nakon diplome kao odvjetnički pripravnik kod Miroslava Selakovića i → L. Gerškovića. Kao student uključio se u akcije ljevičarske mladeži u Beogradu i Zagrebu i rad sindikata SBOTIČ, zbog toga je više puta uhićivan. Po uspostavi NDH pobjegao je na Sušak, gdje je kao ilegalni aktivist radio na organizaciji antifašističke borbe. Poč. 1942. interniran u Apricu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebjegao je u Švicarsku. Tamo je postao odbornik i povjerenik za tisak Komiteta narodnoga oslobođenja Jugoslavije za Ženevu, kamo je prebačen iz logora Medingen. Legalizacijom Komiteta postao je delegat tamošnje Antifašističke omladine Jugoslavije. U ljeto 1945. sa suprugom Hermom rođ. Delpin, također polit. aktivisticom, vratio se prvim transportom civila u Zagreb. Postao je pravni referent u Ministarstvu trgovine NR Hrvatske, a od 1947. radio je u Okružnom javnom tužilaštvu za grad Zagreb kao pomoćnik, a od 1955. kao zamjenik javnoga tužitelja. Od 1949. bio je član KPJ. Bio je član Savjeta Umjetničkoga paviljona, od 1956. predsj. Savjeta Galerija grada Zagreba (tri mandata). Od 1945. aktivno je sudjelovao u obnovi rada ŽOZ, a tridesetak godina bio je član njezina Vijeća. Neposredno nakon rata, prekapajući po ostacima razorene sinagoge u Praškoj ulici pronašao je kapitel stupa iz predvorja, koji se kao jedan od rijetkih ostataka sinagoge danas čuva u općinskoj zgradi u Palmotićevoj ul. Za društveni, politički i kulturni rad dobio je tri visoka odlikovanja.

IZV.: KŽZ. – Obiteljska dokumentacija O. Krausa.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 38(1987) 5/8; br. 9/10. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

KRAUS, Johann (Ivo), posebnik (Zagreb, 5. VIII. 1890 – ?). Dana 18. VII. 1941. bečki Gestapo ga je uhitio pod optužbom za špijunažu. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: http://www.doew.at/php/gestapo/, pristupljeno 26. X. 2012.

KRAUS, Josip, javni djelatnik, publicist i žid. aktivist (Daruvar, 11. VIII. 1870 – Zagreb, 17. III. 1934). Sin Ignaca Krausza i Berte rođ. Herrnheiser, suprug Ruže rođ. Schwarz, otac → Ive te djed → Ognjena i → Žive. Realnu gimnaziju završio je 1890. u Zagrebu, a potom u Beču do 1893. pohađao studij tehnike od kojeg je odustao te završio abiturijentski tečaj Trgovačke akademije. Po povratku u domovinu, radio je od 1898. kao činovnik na vlastelinskom dobru Kutjevo. Od 1906. živio je u Zagrebu, gdje je 1908. postao tajnik Hrvatskoga trgovačkoga društva »Merkur« (poslije »Merkur«, društvo trgovačkih i privatnih namještenika sa sjedištem u Zagrebu). Kao tajnik »Merkura«, a ubrzo i kao ravnatelj njegove Bolesničke blagajne (osn. 1904) imao je ključnu ulogu u reorganizaciji i modernizaciji toga društva u jednu od vodećih ustanova u hrv. krajevima koja je svojim članovima pružala prosvjetnu i stručnu naobrazbu, društvenu razonodu, a najvažnija je bila pomoć u slučaju bolesti i za nezaposlenosti. Razvio je mrežu podružnica po cijeloj državi, a 1922. prigodom donošenja novoga zakona obranio ideju posebnoga službeničkog osiguranja. Uređivao je Hrvatski trgovački list (1908–16) i Merkurov vjesnik (1927), a njegovim zauzimanjem sagrađen je moderni društveni dom »Merkura« u Zagrebu (1912–14). Bio je među inicijatorima izgradnje »Merkurova sanatorija« (danas KB »Merkur« u Zajčevoj ul.), otvorenoga 1930. i proširenoga 1934. nadogradnjom prvoga kata i novim odjelima (kirurgije, ginekologije, otorinolaringologije i rendgenologije). Osnovao je Zadrugu za štednju i zajmove »Ezra«, Udruženje jevrejskih zanatlija u Zagrebu i promicao Središnju stanicu za produktivnu socijalnu pomoć. – Politički se angažirao još za studija u Beču, pisao protiv režima bana Khuena-Héderváryja te se zauzimao za federalističko uređenje Austro-Ugarske Monarhije. Za cionističku ideju zainteresirao se za službovanja u Kutjevu, a dolaskom u Zagreb i na poticaj braće Licht uključio se u promicanje cionizma. Sa sumišljenicima je 1906. pokrenuo Židovsku smotru, prvi žid. list na hrv. jeziku. Tekstove je objavljivao i u časopisu Židov (osn. 1917). Sudjelovao je u svim studentskim i omladinskim akcijama i na kongresima. God. 1904. predsjedavao je prvoj Cionističkoj konferenciji studenata i visokoškolaca južnoslavenskih zemalja, a ubrzo po osnutku Zemaljskoga udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-ugarske Monarhije (1909) postao je njegov podpredsj. Uz to je bio odbornik i revizor Saveza cionista Jugoslavije od njegova osnutka (1919). Od umirovljenja (1930) do smrti bavio se publicističkim i socijalnim radom. – Supruga Ruža, poduzetnica (Bjelovar, 20. XII. 1885 – Girenbad, Švicarska, 15. XI. 1943). Kći Samuela Schwarza i Nanette rođ. Löwy. Srednju školu završila je u Bjelovaru, a nakon preseljenja obitelji u Zagreb, radila je u zagrebačkoj ljekarni »Mittelbach«. Od 1911. aktivno se sa suprugom bavila socijalnim i humanitarnim radom. God. 1918. utemeljila je kino-kazalište »Urania« za mladež, koje je djelovalo u prostorijama kino-kazališta »Apollo« u Ilici, a dijelom ga je subvencionirao grad kako bi se omogućio pristup siromašnoj djeci i siročadi. Svojim poučnim i zabavnim filmskim programom kino »Urania« znatno je pridonijelo popularizaciji filma u međuraću. Nakon uspostave NDH prebjegla je u Švicarsku, gdje je umrla 1943. kao internirka, a malo prije dobila je vizu za odlazak u slobodne zemlje svijeta.

IZV.: KŽZ. – Obiteljska dokumentacija O. Krausa.

LIT.: (Nekrolozi): Židov, 18(1934) 12; Jevrejski glas, 7(1934) 12. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – R. Bajruši, M. Biluš, V. Zahtila: Židovi koji su izgradili moderni Zagreb. Nacional, 11(2005) 483. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011. – S. Knežević i P. Radonić Vranjković: Kraus, Josip. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUS, Lavoslav (Leo), stomatolog (Osijek, 9. I. 1897 – Beograd, 27. XII. 1984). Sin Pinkusa i Franjke rođ. Grünberger. Bio je oženjen Julijom rođ. Ungar (Szekszárd, Mađarska, 1901 – ?), kćeri osječkog rabina → S. Ungara, s kojom je imao kćeri Juditu (?, 1925) i Evu (?, 1929). Završio je Klasičnu gimnaziju u Osijeku (1915), a za I. svj. rata služio je u austroug. vojsci. Sudjelovao je 1919. u revoluciji u Mađarskoj. Medicinu je studirao u Budimpešti i Beču, gdje je 1922. promoviran. Stažirao je u Osijeku i Zagrebu, od 1924. bio općinski liječnik u Našicama, 1926–27. usavršavao se u Klinici za bolesti zuba i usta u Berlinu, potom radio u Zakladnoj bolnici u Osijeku. Još kao gimnazijalac počeo se baviti politikom. Potkraj I. svj. rata učlanio se u Osijeku u Socijaldemokratsku stranku. Kao student medicine u Beču bio je jedan od organizatora Kluba studenata socijalista iz Jugoslavije među čijim su članovima još bili → Alfred Bergman, → Greta Diamant i dr. God. 1924. primljen je u KPJ. Do početka II. svj. rata aktivan je u sindikatu, osobito u liječničkom. Nakon uspostave NDH izgubio je namještenje, bio uhićivan te interniran u Graz. Prebjegao je u Split, gdje je radio u stomatološkoj ordinaciji ŽO i Higijenskom zavodu. U rujnu 1943. priključio se partizanima te bio upravitelj partizanske bolnice na Mosoru, referent saniteta 20. dalmatinske divizije, upravitelj bolnice 1. korpusa i Više sanitetske škole, zatim referent saniteta 6. proleterske divizije i epidemiolog 5. korpusa. Nakon II. svj. rata djelovao je kao načelnik Instituta za zdravstveno prosvjećivanje Vojnomedicinske akademije u Beogradu. Umirovljen je u činu sanitetskoga pukovnika 1961. Surađivao je u Liječničkom vjesniku (1951), napisao knjižice o alkoholizmu (Beograd 1955, 1957, 1960) i memoare (Susreti i sudbine. Osijek 1973). Od 1911. aktivan je esperantist, poslije predsj. esperantskog kluba u Osijeku te Jugoslavenske esperantske lige. S Dragutinom Wrankom sastavio je rječnik Esperanto-kroata-serba vortareto (Osijek 1935). Prikupljao je i građu o povijesti Židova u Osijeku i okolici, koja je predana na čuvanje Arhivu grada Osijeka. Pomogao je u sređivanju podataka o jugoslav. Židovima u zdravstvenoj službi u II. svj. ratu. Sahranjen je u Beogradu uz voj. počasti.

IZV.: DAOS, Gradsko poglavarstvo Osijek, Zdravstvena služba, knjiga 1232. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 36(1985) 1/2. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006. – V. Dugački i F. Hameršak: Kraus, Lavoslav. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.