KRAUS, Herbert (Krausz), liječnik i javni djelatnik (Bačinci, Srbija, 13. II. 1910 – Beograd, 11. IV. 1970). Sin Marka i Johane rođ. Kohn. Nakon očeve smrti 1917. s obitelji se preselio u Vinkovce, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je 1934. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bio je aktivan u Židovskoj menzi, u dva mandata predsj. Židovskoga akademskoga potpornoga društva (1933–34. i 1934–35). Nakon studija i odsluženja voj. roka radio je kratko vrijeme u Zagrebu, u Školi narodnoga zdravlja, te na Klinici za ginekologiju, a od 1938. zaposlen je kao zadružni liječnik u selu Pecki kraj Valjeva. Kapitulaciju Jugoslavije dočekao je u uniformi jugoslav. vojske, ali je po povratku u Pecku otpušten kao Židov. U srpnju 1941. priključio se partizanima te bio referent saniteta Valjevskoga partizanskog odreda, pomoćnik načelnika saniteta Vrhovnoga štaba, suorganizator sanitetske službe te predstavnik Vojvodine na zasjedanju AVNOJ. Tijekom 1944. bio je jedan od organizatora evakuacije ranjenika za Italiju, a u ljeto i jesen te godine obavljao je dužnost načelnika Sanitetskoga odjela štaba baze Bari. Kraj II. svj. rata dočekao je u činu pukovnika, a 1947. unaprijeđen je u čin general-majora. Nakon rata proveo je dvije godine s obitelji u Golniku u Sloveniji, kao pacijent, potom kao liječnik. Od 1949. živio je u Beogradu, gdje je bio načelnik Vojnomedicinske akademije (1950–53. i 1955–56). Bavio se organizacijom zdravstvene službe u Jugoslaviji i obnašao visoke državne i partijske dužnosti (sekretar za zdravlje, direktor Saveznoga zavoda za zdravstvenu zaštitu i dr). Predstavljao je Jugoslaviju u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Nositelj je Partizanske spomenice 1941. – Supruga Blanka, pedagoginja (Vinkovci, 2. I. 1915 – Beograd, 5. VIII. 1988). Kći Aleksandra Schwarza i Cecilije (Cili) rođ. Pollak. Gimnaziju je završila u Vinkovcima. Diplomirala je franc. jezik i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao studentica bila je aktivna u Židovskoj akademskoj menzi, u jednom mandatu blagajnica. U selu Pecka kraj Valjeva udala se za Herberta. Od kolovoza 1941. bila je članica KPJ i pozadinska politička radnica. Poč. 1942, dok se s jednogodišnjim sinom skrivala u selu Gunjaci kraj Valjeva, ljotićevci su je prijavili nacistima kao Židovku, ali je na intervenciju seljaka, koji su svojim potpisima potvrdili da je Hrvatica, puštena na slobodu. Pobjegla je u Šabac, gdje je dobila lažne isprave s kojima je otišla u Beograd. Primila ju je obitelj Jovanović, čiji su članovi proglašeni Pravednicima među narodima, i pomogla joj da se do kraja rata krije u jednom selu. Nakon rata u Beogradu je radila kao recenzentica, autorica i prevoditeljica u Tanjugu, na Kolarčevu univerzitetu, u Institutu za strane jezike, na Višoj vojnoj akademiji te u Zavodu za izdavanje udžbenika SR Srbije. Kći Milica ud. Mihajlović bila je ravnateljica Jevrejskoga istorijskog muzeja u Beogradu.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Jevrejski pregled, 39(1988) 5/8. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 39(1989) 1/4. – E. Najfeld: Židovska akademska menza u Zagrebu. U: 200 godina Židova u Zagrebu. Referati i govori za proslave 180-godišnjice Jevrejske općine Zagreb (6–9. XI. 1987.). Zagreb 1988. – J. Popov: Dr. Herbert Kraus. Predstavnik Vojvodine u AVNOJ. Novi Sad 1990. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – T. Šalić: Kraus, Herbert. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007. – I. Pemaković: Kraus, Herbert. Znameniti Jevreji Srbije. Biografski leksikon. Beograd 2011.