KRAUS, Josip, javni djelatnik, publicist i žid. aktivist (Daruvar, 11. VIII. 1870 – Zagreb, 17. III. 1934). Sin Ignaca Krausza i Berte rođ. Herrnheiser, suprug Ruže rođ. Schwarz, otac → Ive te djed → Ognjena i → Žive. Realnu gimnaziju završio je 1890. u Zagrebu, a potom u Beču do 1893. pohađao studij tehnike od kojeg je odustao te završio abiturijentski tečaj Trgovačke akademije. Po povratku u domovinu, radio je od 1898. kao činovnik na vlastelinskom dobru Kutjevo. Od 1906. živio je u Zagrebu, gdje je 1908. postao tajnik Hrvatskoga trgovačkoga društva »Merkur« (poslije »Merkur«, društvo trgovačkih i privatnih namještenika sa sjedištem u Zagrebu). Kao tajnik »Merkura«, a ubrzo i kao ravnatelj njegove Bolesničke blagajne (osn. 1904) imao je ključnu ulogu u reorganizaciji i modernizaciji toga društva u jednu od vodećih ustanova u hrv. krajevima koja je svojim članovima pružala prosvjetnu i stručnu naobrazbu, društvenu razonodu, a najvažnija je bila pomoć u slučaju bolesti i za nezaposlenosti. Razvio je mrežu podružnica po cijeloj državi, a 1922. prigodom donošenja novoga zakona obranio ideju posebnoga službeničkog osiguranja. Uređivao je Hrvatski trgovački list (1908–16) i Merkurov vjesnik (1927), a njegovim zauzimanjem sagrađen je moderni društveni dom »Merkura« u Zagrebu (1912–14). Bio je među inicijatorima izgradnje »Merkurova sanatorija« (danas KB »Merkur« u Zajčevoj ul.), otvorenoga 1930. i proširenoga 1934. nadogradnjom prvoga kata i novim odjelima (kirurgije, ginekologije, otorinolaringologije i rendgenologije). Osnovao je Zadrugu za štednju i zajmove »Ezra«, Udruženje jevrejskih zanatlija u Zagrebu i promicao Središnju stanicu za produktivnu socijalnu pomoć. – Politički se angažirao još za studija u Beču, pisao protiv režima bana Khuena-Héderváryja te se zauzimao za federalističko uređenje Austro-Ugarske Monarhije. Za cionističku ideju zainteresirao se za službovanja u Kutjevu, a dolaskom u Zagreb i na poticaj braće Licht uključio se u promicanje cionizma. Sa sumišljenicima je 1906. pokrenuo Židovsku smotru, prvi žid. list na hrv. jeziku. Tekstove je objavljivao i u časopisu Židov (osn. 1917). Sudjelovao je u svim studentskim i omladinskim akcijama i na kongresima. God. 1904. predsjedavao je prvoj Cionističkoj konferenciji studenata i visokoškolaca južnoslavenskih zemalja, a ubrzo po osnutku Zemaljskoga udruženja cionista južnoslavenskih zemalja Austro-ugarske Monarhije (1909) postao je njegov podpredsj. Uz to je bio odbornik i revizor Saveza cionista Jugoslavije od njegova osnutka (1919). Od umirovljenja (1930) do smrti bavio se publicističkim i socijalnim radom. – Supruga Ruža, poduzetnica (Bjelovar, 20. XII. 1885 – Girenbad, Švicarska, 15. XI. 1943). Kći Samuela Schwarza i Nanette rođ. Löwy. Srednju školu završila je u Bjelovaru, a nakon preseljenja obitelji u Zagreb, radila je u zagrebačkoj ljekarni »Mittelbach«. Od 1911. aktivno se sa suprugom bavila socijalnim i humanitarnim radom. God. 1918. utemeljila je kino-kazalište »Urania« za mladež, koje je djelovalo u prostorijama kino-kazališta »Apollo« u Ilici, a dijelom ga je subvencionirao grad kako bi se omogućio pristup siromašnoj djeci i siročadi. Svojim poučnim i zabavnim filmskim programom kino »Urania« znatno je pridonijelo popularizaciji filma u međuraću. Nakon uspostave NDH prebjegla je u Švicarsku, gdje je umrla 1943. kao internirka, a malo prije dobila je vizu za odlazak u slobodne zemlje svijeta.
IZV.: KŽZ. – Obiteljska dokumentacija O. Krausa.
LIT.: (Nekrolozi): Židov, 18(1934) 12; Jevrejski glas, 7(1934) 12. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – R. Bajruši, M. Biluš, V. Zahtila: Židovi koji su izgradili moderni Zagreb. Nacional, 11(2005) 483. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011. – S. Knežević i P. Radonić Vranjković: Kraus, Josip. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.