Kategorija: K

KRALJEVIĆ, Ljubomir (König, Miro), kirurg (Pakrac, 24. IX. 1915 – Split, 5. II. 2008). Sin splitskog liječnika Alearda Königa. U nepoznato doba promijenio je prezime u Kraljević. Klasičnu gimnaziju završio je 1934. u Splitu, a studij 1940. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1974. na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu tezom Usporedne morfološke karakteristike strijelnih rana na pojedinim tkivima i organima eksperimentalnih životinja ranjavanih iz relativne blizine projektilima velike i male početne brzine. God. 1941–43. specijalizirao je kirurgiju u Splitu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima te djelovao kao liječnik 20. udarne divizije. Po završetku rata bio je zamjenik načelnika saniteta 4. armije za medicinsku evakuaciju u Ljubljani, gdje je nastavio specijalizaciju iz kirurgije, a specijalistički ispit položio je 1952. na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, gdje je radio na plućnom odjelu i 1952–58. bio načelnik Odsjeka za eksperimentalnu kirurgiju. Od 1958. gl. je kirurg Ratne mornarice i načelnik Kirurškoga odjela Vojno-mornaričke bolnice u Splitu (poslije Vojna bolnica »Dr Isidor Perera Matić«). Odjel je ubrzo proširio supspecijalističkim odsjecima (traumatologija, ortopedija, torakalna kirurgija, plastična i rekonstruktivna kirurgija, urologija). Na Vojnomedicinskoj akademiji od 1960. bio je docent, od 1966. izvanredni i od 1976. redoviti profesor. Te godine, nakon habilitacije, postao je i naslovni redoviti profesor zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta. Predavao je i na više medicinskih poslijediplomskih studija i Višoj stomatološkoj školi u Splitu. U činu sanitetskoga pukovnika umirovljen je 1980, no ostao je aktivan kao znanstveni savjetnik Kliničkoga centra za onkologiju i radioterapiju u Splitu. God. 2001. Sveučilište u Splitu dodijelilo mu je počasni naslov profesor emeritus. Usavršavao se u SAD i Velikoj Britaniji. Napose se bavio eksperimentalnom kirurgijom (primjena hipotermije i hiperoksije, kirurgija srca i krvnih žila, transplantacija krvnih žila i pluća, implantacija aloplastičnih kirurških mreža) te stečenim iskustvima pridonio primjeni novih kirurških metoda u kliničkoj medicini. Bavio se i balistikom ranjavanja, potom problematikom traumatizma i politraumatizma, organizacijom hitne pomoći i kirurške reanimacijske djelatnosti u mirnodopskim i izvanrednim prilikama te kirurškom onkologijom. Zanimao se i za povijest medicine. Radove je objavljivao u časopisima Concours médical (1957), Vojnosanitetski pregled (1958–88), Acta chirurgica Iugoslavica (1963, 1965–66, 1969, 1971, 1973–78, 1980, 1985, 1989), Medicinski pregled (1963), Liječnički vjesnik (1964, 1966–71, 1973–78, 1980, 1982–85, 1990, 1995), Acta medica Iugoslavica (1965; Acta medica Croatica, 1998), Medicinski arhiv (1965, 1967), Medicinski glasnik (1972), Medicina (1972, 1995–96, 1999), Libri oncologici (1981), Čovjek i promet (1982), Anali Opće bolnice Split (1983–84), Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae (1987–91), Medicinski anali (1987, 1989), Borba protiv raka (1992–93, 1995–99), Croatian Medical Journal (1993), u ediciji Pomorska medicina (1975, 1979) te u zbornicima radova kirurških kongresa i Zborniku radova splitske Vojne bolnice. Zaslužan je za osnivanje medicinskoga studija u Splitu. Organizirao je tri simpozija o zaslužnim splitskim liječnicima i nekoliko povijesnomedicinskih izložbi. Bio je predsj. splitske podružnice Zbora liječnika Hrvatske i Lige za borbu protiv raka u Splitu 1983–91. S Miodragom Konstantinovićem napisao je spomenicu Liga za borbu protiv raka u Splitu – 20. godišnjica. Klinički centar za onkologiju (i) radioterapiju u Splitu – 15. godišnjica (Split 1987), a s Jurom Bilićem Hrvatska liga protiv raka, Podružnica u Splitu – 30. obljetnica. Klinički centar za onkologiju i radioterapiju Kliničke bolnice u Splitu – 25. obljetnica (Split 1997). Suautor je poglavlja u knjizi 290 godina Klasične gimnazije u Splitu 1700–1990 (Split 1990). Dobitnik godišnje Nagrade grada Splita 1966. i Nagrade grada Splita za životno djelo 1977. – U mladosti je bio aktivan sportaš te 1932. na Europskom prvenstvu u Beogradu osvojio zlatnu medalju s osmercem splitskoga veslačkoga kluba »Gusar«, kojem je bio kormilar.

DJELA: Doprinos povijesti vojno-pomorskog saniteta u Splitu (suautor C. Fisković). Split 1972. – Prilog proučavanju primarne kirurške obrade strijelnih rana nanesenih projektilima iz ručnog vatrenog oružja velike i male početne brzine. Split 1976. – Rezultati eksperimentalnih ispitivanja kliničke primjene dakronskih (Mersilene) mreža. Split 1977. – Razvoj medicinskog studija u Dalmaciji (sa suradnicima). Split 1984. – Stoljeća zdravstva Splita s naročitim osvrtom na razdoblje NOR-a (suautor D. Kečkemet). Split 1987.

LIT.: Eksperimentalna kirurgija – ekipni rad. Slobodna Dalmacija, 26(1968), 22. VI. – S. Šalamov: Tjedan dug devet dana. Galerija dobitnika Nagrade grada. Ibid., 35(1977), 6. XII. – S. Ćurin: Priznanje za životno djelo dru Ljubomiru Kraljeviću. Liječničke novine, 7(1977) 28. – Spomen knjiga u povodu 25. obljetnice Medicinske akademije Hrvatske. Zagreb 1987. – S. Sirovica: Zbornik radova liječnika šibenskog područja. Šibenik 2004. – M. Garber: Prvo zlato hrvatskog sporta izveslano 1932. u Beogradu! Slobodna Dalmacija, 61(2004) 12. – 45. godišnjica Akademije medicinskih znanosti Hrvatske 1961.–2006. Zagreb 2006. – (Nekrolozi): V. Dugački, Liječnički vjesnik, 130(2008) 1/2. – Isti: Acta medico-historica Adriatica, 6(2008) 1. – Isti: Kraljević, Ljubomir. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAMER, Alfred (Fredi), sportski djelatnik i novinar (Zagreb, 9. VII. 1931). Završio je gimnaziju u Zagrebu 1953. Novinarstvom se počeo baviti 1956. kao suradnik listova i časopisa Nogomet, Večernji list, Globus, Vjesnik u srijedu i Sportske novosti, a od 1961. djelujući na Radio Zagrebu kao novinar, urednik (1963–67), reporter (1968–72), komentator (1973–98) te pomoćnik glavnog direktora (1998–2000). Posebno se bavio tenisom, nogometom, atletikom i zimskim sportovima te bio izvjestitelj s ljetnih i zimskih Olimpijskih igara. Bio je tajnik (1967–88) i predsjednik (1983–84) Teniskoga saveza Hrvatske te osnivač 1972. i predsj. organizacijskog odbora teniskoga turnira »Istarska rivijera« (1972–94). Pokretač časopisa Tenis (1978) i gl. urednik Sportskoga almanaha Zagreba (1963–78). Također je uređivao Vjesnik Nogometnog kluba Dinamo (1957–75) i list Dinamo (1984–2004). Surađivao je u Sto godina nogometa u Hrvatskoj 1880–1980 (Zagreb 1983) te Enciklopediji fizičke kulture (Zagreb 1975–77), Sportskom leksikonu (Zagreb 1984), Nogometnom leksikonu (urednik s Mladenom Klemenčićem, Zagreb 2004) i Hrvatskom biografskom leksikonu. Autor je scenarija za dokumentarni film Stoljeće hrvatskog nogometa (2002). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.

DJELA: Desetljeća našeg tenisa. Zagreb 1973. – Adriatic riviera circuit 1984–1993. Zagreb 1994. – Hrvatski tenis. Zagreb 1997. – Croatia, tradicijski sljednik HAŠK-a, Građanskog i Dinama 1903.–1998.Zagreb 1999. – Sveto ime Dinamo. Dinamova istina. Leksikon Dinama. Zagreb 2006. – Hrvatska Davis Cup. Zagreb 2007. – Svi Dinamovi predsjednici. Zagreb 2008. – Stjepan Bobek – Štef. Nogomet je moj život. Zagreb 2008. – Hrvatski rukomet (suautor D. Pinević). Zagreb 2009. – GNK Dinamo. Stoljeće kluba. Leksikon Dinama. Zagreb 2011. – Zagrebački olimpijci. Zagreb 2011.

LIT.: Kramer, Fredi. Nogometni leksikon. Zagreb 2004. – P. Požar: Kramer, Alfred Fredi. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – I. Šiprak: Kramer, Fredi. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAMER, Gustav, pravnik (Karlovac, ? – ?, 1940. ili poč. 1941). Doktorirao je 1906. temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu, gdje je od približno 1931. bio odvjetnik u Jurišićevoj ul. te vjerojatno neko vrijeme u Karlovcu. Uoči uspostave NDH njegova sestra Irma Ausch isplatila je 1941. otpremninu njegovoj tajnici Mariji Illey nakon 18 godina rada u odvjetničkom uredu u iznosu 75 000 din.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996.

KRAMER, Hilda, pjevačica (Karlovac, 1884 – ?New York, 1937). Kći Samuelova. Rano je otišla iz Karlovca te je uspješnu karijeru kao vrsna sopranistica ostvarila u New Yorku. Iznenada je umrla 1937. Njezinu osmrtnicu potpisale su kćeri Lily Primaveste, koja je živjela u Berlinu, i Sidonija Remets, koja je živjela u Budimpešti. The New York Times objavio je 1925. glazb. kritiku o njezinu solističkom nastupu u recitalu s pijanistom Dorseyjem Whittingtonom.

LIT.: R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4.

KRAMER, Josip, pravnik (Karlovac, 1877 – logor Jasenovac, 1941). Sin Davidov. Otac mu se u Karlovac doselio iz Paksa u Mađarskoj. Doktorirao je pravo temeljem rigoroza 1902. u Zagrebu. U Šebetićevoj ul. u Karlovcu imao je odvjetnički ured iz kojeg je 23. XI. 1941. deportiran u logor Jasenovac. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 1942. Odgojio je nećaka Oskara i nećakinju Renée. – Nećak Oskar, liječnik (Karlovac, o. 1910 – ?). Iz Karlovca se iselio u SAD 1935, a od 1939. živio je u Clevelandu. Po uspostavi NDH imovinu je prijavila njegova supruga »arijevka« Zdenka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, 682. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28698. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12. – R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAMER, Leopold, žid. aktivist (?, 1839 – Osijek, 23. III. 1919). Bio je zaposlenik ŽO u Osijeku za predsj. → S. Kästenbauma.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KRAMER, Mirko, liječnik (Beč, 1912 – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao referent saniteta najprije Moslavačkoga, potom Kalničkoga partizanskog odreda te referent saniteta 23. divizije u Moslavačkom vojnom području. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

KRASSO, Alfred, inženjer (?, 6. IV. 1913 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). Sin Josipa (?, 1876 – Osijek, 1940) i Rize. Po uspostavi NDH, čini se u ljeto 1942, deportiran je u logor Jasenovac. Iako je njegova majka podnijela molbu za oslobođenje iz logora, u kolovozu 1942. odgovoreno je da »ovaj odsjek ne nalazi nikakova razloga molbi udovoljiti«. Stradao je u proboju iz logora.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29825. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

KRAUS-ARANICKI, Greta (Aranicki-Kraus, Kraus), glumica i pjevačica (Osijek, 28. III. 1897 – Zagreb, 10. X. 1956). Kći Wilhelma. Pjevanje i glumu učila je u HGZ u Zagrebu (Leonija Brückl, Marija Freudenreich). U Beču je 1923. usavršavala pjevanje, glumu i režiju. Prvi nastup imala je još 1916, kad je kao studentica debitirala u osječkom kazalištu u Straussovu Šišmišu kao Or1owsky, a 1917. postaje solistica Osječke opere, u kojoj je kao alt i mezzosopran ostvarila niz opernih i operetnih kreacija: Carmen (Georges Bizet, Carmen), Paulina i Grofica (Petar Iljič Čajkovski, Pikova dama), Suzuki (Giacomo Puccini, Madame Butterfly), Lidija (Srećko Albini,Barun Trenk), Helena (Oskar Nedbal, Poljačka krv), Eva (Franz Lehár), Lijepa Jelena (Jacques Offenbach) i Mamzelle Nitouche (Francis Hervé). Nakon što je prilikom liječničkoga zahvata izgubila glas, okrenula se glumi. Djelovala je od 1925. u Osijeku, a od 1927. bila je članica Drame zagrebačkoga HNK. Isprva je tumačila gl. uloge u konverzacijsko-salonskom repertoaru, a potom psihološki kompleksnije likove Lava Nikolajeviča Tolstoja, Maksima Gorkoga, Ive Vojnovića, Federica Garcíje Lorce. Bila je prva redateljica u zagrebačkom HNK, gdje je debitirala 1936. u komediji Matura Lászlóa Fodorova. God. 1938. pokrstila se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi te se u istoj crkvi udala za Aleksandra Aranickoga, istaknutoga prevoditelja, dramaturga i organizatora kinematografske djelatnosti (među ostalim zakupnik kinematografa »Europa-palace« i »Astoria« u Zagrebu). Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak. Pozivajući se na mješoviti brak te prelazak na »kršćanstvo« (pravoslavlje), podnijela je molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka, no u lipnju 1941. bila je odbijena. Nakon zabrane nastupanja umirovljena je kao državna službenica (u dopisu vlastima objašnjavala je da je prestala nastupati u siječnju 1941. zbog »neizlječive bronhijalne astme«). Također je Uredu za obnovu privrede NDH Ministarstva narodnoga gospodarstva prijavila osobno vozilo marke »Hudson-Teraplana«, koje je predala Glavnomu ustaškomu stanu. Iako nežidov i po rođenju »grkoistočne vjere«, kao »arijevski drug u braku« imovinu je morao prijaviti i njezin suprug. Nakon toga pa do kraja II. svj. rata boravila je u izbjeglištvu u Beogradu. Poslije oslobođenja doživjela je punu rehabilitaciju i glumački se usavršavala te glumila dramske i komične likove starijih žena, jednako malograđanki kao i dubrovačkih plemkinja. Istaknula se i kao filmska glumica ulogom Ivičine majke u filmu Branka Bauera Ne okreći se sine (1956).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27239, 27309. – KŽZ.

LIT.: Kraus-Aranicki, Greta. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 3. Zagreb 1967. – Kraus-Aranicki, Greta. Enciklopedija Hrvatskog narodnoga kazališta u Zagrebu. Zagreb 1969. – Kraus-Aranicki, Greta. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Kraus-Aranicki, Greta. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – Kraus-Aranicki, Greta. Hrvatska enciklopedija, 6. Zagreb 2004. – I. Ajanović-Malnar: Kraus-Aranicki, Greta. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUS-STEIN, Lea, revolucionarka (Zagreb, 12. V. 1914 – ?, Izrael, 1985). Kći Artura i Fanike rođ. Herman. Djetinjstvo je provela i osnovnu školu završila u Gradačcu u BiH, gdje joj je otac bio mjesni ljekarnik. U Zagrebu je pohađala Školu za više medicinske sestre i 1929–32. aktivirala se u žid. omladinskom pokretu, a 1935. postala članica SKOJ te ubrzo i sekretar partijske ćelije. Aktivna je članica Crvene pomoći. God. 1935. bila je uhićena te ju je Sud za zaštitu države osudio na deset mjeseci strogoga zatvora. Kaznu je izdržavala u Požarevcu. Sred. 1937. otišla u Pariz, prijavila se u Centre Sanitaire International te je uskoro prebačena u Španjolsku, gdje je ostala do sloma republikanske vojske i radila kao medicinska sestra u sanitetskoj službi Internacionalnih brigada u bolnici »Villanueva de la Jara« te u bolnici »Mataro« kraj Barcelone sve do evakuacije skupine teških ranjenika u Francusku u rujnu 1938. te u Marseilleu do njem. okupacije radila na zbrinjavanju djece. U Parizu je ostala kao ilegalka i suradnica Pokreta otpora pod tuđim imenom do kraja rata jer joj je kao španj. dobrovoljki bio zabranjen povratak u domovinu 1941. i oduzeto državljanstvo. Djelovala je u Pokretu otpora u Marseilleu, gdje je s drugim zdravstvenim osobljem iz Španjolske formirala Jugoslavenski odred, a 1945. se vratila u Jugoslaviju. Sa suprugom Mišom Steinom 1949. se iselila u Izrael i živjela u Kirjat Jamu kraj Haife.

LIT.: M. Perić i V. Drechsler: Jugoslovenski Jevreji – španski borci. Jevrejski almanah, 1963–1964. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Mi smo preživeli. Beograd 2001–2003. – B. Blasin i I. Marković: Ženski vodič kroz Zagreb. Zagreb 2006.