KRAUS-ARANICKI, Greta (Aranicki-Kraus, Kraus), glumica i pjevačica (Osijek, 28. III. 1897 – Zagreb, 10. X. 1956). Kći Wilhelma. Pjevanje i glumu učila je u HGZ u Zagrebu (Leonija Brückl, Marija Freudenreich). U Beču je 1923. usavršavala pjevanje, glumu i režiju. Prvi nastup imala je još 1916, kad je kao studentica debitirala u osječkom kazalištu u Straussovu Šišmišu kao Or1owsky, a 1917. postaje solistica Osječke opere, u kojoj je kao alt i mezzosopran ostvarila niz opernih i operetnih kreacija: Carmen (Georges Bizet, Carmen), Paulina i Grofica (Petar Iljič Čajkovski, Pikova dama), Suzuki (Giacomo Puccini, Madame Butterfly), Lidija (Srećko Albini,Barun Trenk), Helena (Oskar Nedbal, Poljačka krv), Eva (Franz Lehár), Lijepa Jelena (Jacques Offenbach) i Mamzelle Nitouche (Francis Hervé). Nakon što je prilikom liječničkoga zahvata izgubila glas, okrenula se glumi. Djelovala je od 1925. u Osijeku, a od 1927. bila je članica Drame zagrebačkoga HNK. Isprva je tumačila gl. uloge u konverzacijsko-salonskom repertoaru, a potom psihološki kompleksnije likove Lava Nikolajeviča Tolstoja, Maksima Gorkoga, Ive Vojnovića, Federica Garcíje Lorce. Bila je prva redateljica u zagrebačkom HNK, gdje je debitirala 1936. u komediji Matura Lászlóa Fodorova. God. 1938. pokrstila se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi te se u istoj crkvi udala za Aleksandra Aranickoga, istaknutoga prevoditelja, dramaturga i organizatora kinematografske djelatnosti (među ostalim zakupnik kinematografa »Europa-palace« i »Astoria« u Zagrebu). Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak. Pozivajući se na mješoviti brak te prelazak na »kršćanstvo« (pravoslavlje), podnijela je molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka, no u lipnju 1941. bila je odbijena. Nakon zabrane nastupanja umirovljena je kao državna službenica (u dopisu vlastima objašnjavala je da je prestala nastupati u siječnju 1941. zbog »neizlječive bronhijalne astme«). Također je Uredu za obnovu privrede NDH Ministarstva narodnoga gospodarstva prijavila osobno vozilo marke »Hudson-Teraplana«, koje je predala Glavnomu ustaškomu stanu. Iako nežidov i po rođenju »grkoistočne vjere«, kao »arijevski drug u braku« imovinu je morao prijaviti i njezin suprug. Nakon toga pa do kraja II. svj. rata boravila je u izbjeglištvu u Beogradu. Poslije oslobođenja doživjela je punu rehabilitaciju i glumački se usavršavala te glumila dramske i komične likove starijih žena, jednako malograđanki kao i dubrovačkih plemkinja. Istaknula se i kao filmska glumica ulogom Ivičine majke u filmu Branka Bauera Ne okreći se sine (1956).
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27239, 27309. – KŽZ.
LIT.: Kraus-Aranicki, Greta. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 3. Zagreb 1967. – Kraus-Aranicki, Greta. Enciklopedija Hrvatskog narodnoga kazališta u Zagrebu. Zagreb 1969. – Kraus-Aranicki, Greta. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Kraus-Aranicki, Greta. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – Kraus-Aranicki, Greta. Hrvatska enciklopedija, 6. Zagreb 2004. – I. Ajanović-Malnar: Kraus-Aranicki, Greta. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.