KRALJEVIĆ, Ljubomir (König, Miro), kirurg (Pakrac, 24. IX. 1915 – Split, 5. II. 2008). Sin splitskog liječnika Alearda Königa. U nepoznato doba promijenio je prezime u Kraljević. Klasičnu gimnaziju završio je 1934. u Splitu, a studij 1940. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1974. na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu tezom Usporedne morfološke karakteristike strijelnih rana na pojedinim tkivima i organima eksperimentalnih životinja ranjavanih iz relativne blizine projektilima velike i male početne brzine. God. 1941–43. specijalizirao je kirurgiju u Splitu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključio se partizanima te djelovao kao liječnik 20. udarne divizije. Po završetku rata bio je zamjenik načelnika saniteta 4. armije za medicinsku evakuaciju u Ljubljani, gdje je nastavio specijalizaciju iz kirurgije, a specijalistički ispit položio je 1952. na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, gdje je radio na plućnom odjelu i 1952–58. bio načelnik Odsjeka za eksperimentalnu kirurgiju. Od 1958. gl. je kirurg Ratne mornarice i načelnik Kirurškoga odjela Vojno-mornaričke bolnice u Splitu (poslije Vojna bolnica »Dr Isidor Perera Matić«). Odjel je ubrzo proširio supspecijalističkim odsjecima (traumatologija, ortopedija, torakalna kirurgija, plastična i rekonstruktivna kirurgija, urologija). Na Vojnomedicinskoj akademiji od 1960. bio je docent, od 1966. izvanredni i od 1976. redoviti profesor. Te godine, nakon habilitacije, postao je i naslovni redoviti profesor zagrebačkoga Medicinskoga fakulteta. Predavao je i na više medicinskih poslijediplomskih studija i Višoj stomatološkoj školi u Splitu. U činu sanitetskoga pukovnika umirovljen je 1980, no ostao je aktivan kao znanstveni savjetnik Kliničkoga centra za onkologiju i radioterapiju u Splitu. God. 2001. Sveučilište u Splitu dodijelilo mu je počasni naslov profesor emeritus. Usavršavao se u SAD i Velikoj Britaniji. Napose se bavio eksperimentalnom kirurgijom (primjena hipotermije i hiperoksije, kirurgija srca i krvnih žila, transplantacija krvnih žila i pluća, implantacija aloplastičnih kirurških mreža) te stečenim iskustvima pridonio primjeni novih kirurških metoda u kliničkoj medicini. Bavio se i balistikom ranjavanja, potom problematikom traumatizma i politraumatizma, organizacijom hitne pomoći i kirurške reanimacijske djelatnosti u mirnodopskim i izvanrednim prilikama te kirurškom onkologijom. Zanimao se i za povijest medicine. Radove je objavljivao u časopisima Concours médical (1957), Vojnosanitetski pregled (1958–88), Acta chirurgica Iugoslavica (1963, 1965–66, 1969, 1971, 1973–78, 1980, 1985, 1989), Medicinski pregled (1963), Liječnički vjesnik (1964, 1966–71, 1973–78, 1980, 1982–85, 1990, 1995), Acta medica Iugoslavica (1965; Acta medica Croatica, 1998), Medicinski arhiv (1965, 1967), Medicinski glasnik (1972), Medicina (1972, 1995–96, 1999), Libri oncologici (1981), Čovjek i promet (1982), Anali Opće bolnice Split (1983–84), Acta historiae medicinae, stomatologiae, pharmaciae, medicinae veterinariae (1987–91), Medicinski anali (1987, 1989), Borba protiv raka (1992–93, 1995–99), Croatian Medical Journal (1993), u ediciji Pomorska medicina (1975, 1979) te u zbornicima radova kirurških kongresa i Zborniku radova splitske Vojne bolnice. Zaslužan je za osnivanje medicinskoga studija u Splitu. Organizirao je tri simpozija o zaslužnim splitskim liječnicima i nekoliko povijesnomedicinskih izložbi. Bio je predsj. splitske podružnice Zbora liječnika Hrvatske i Lige za borbu protiv raka u Splitu 1983–91. S Miodragom Konstantinovićem napisao je spomenicu Liga za borbu protiv raka u Splitu – 20. godišnjica. Klinički centar za onkologiju (i) radioterapiju u Splitu – 15. godišnjica (Split 1987), a s Jurom Bilićem Hrvatska liga protiv raka, Podružnica u Splitu – 30. obljetnica. Klinički centar za onkologiju i radioterapiju Kliničke bolnice u Splitu – 25. obljetnica (Split 1997). Suautor je poglavlja u knjizi 290 godina Klasične gimnazije u Splitu 1700–1990 (Split 1990). Dobitnik godišnje Nagrade grada Splita 1966. i Nagrade grada Splita za životno djelo 1977. – U mladosti je bio aktivan sportaš te 1932. na Europskom prvenstvu u Beogradu osvojio zlatnu medalju s osmercem splitskoga veslačkoga kluba »Gusar«, kojem je bio kormilar.
DJELA: Doprinos povijesti vojno-pomorskog saniteta u Splitu (suautor C. Fisković). Split 1972. – Prilog proučavanju primarne kirurške obrade strijelnih rana nanesenih projektilima iz ručnog vatrenog oružja velike i male početne brzine. Split 1976. – Rezultati eksperimentalnih ispitivanja kliničke primjene dakronskih (Mersilene) mreža. Split 1977. – Razvoj medicinskog studija u Dalmaciji (sa suradnicima). Split 1984. – Stoljeća zdravstva Splita s naročitim osvrtom na razdoblje NOR-a (suautor D. Kečkemet). Split 1987.
LIT.: Eksperimentalna kirurgija – ekipni rad. Slobodna Dalmacija, 26(1968), 22. VI. – S. Šalamov: Tjedan dug devet dana. Galerija dobitnika Nagrade grada. Ibid., 35(1977), 6. XII. – S. Ćurin: Priznanje za životno djelo dru Ljubomiru Kraljeviću. Liječničke novine, 7(1977) 28. – Spomen knjiga u povodu 25. obljetnice Medicinske akademije Hrvatske. Zagreb 1987. – S. Sirovica: Zbornik radova liječnika šibenskog područja. Šibenik 2004. – M. Garber: Prvo zlato hrvatskog sporta izveslano 1932. u Beogradu! Slobodna Dalmacija, 61(2004) 12. – 45. godišnjica Akademije medicinskih znanosti Hrvatske 1961.–2006. Zagreb 2006. – (Nekrolozi): V. Dugački, Liječnički vjesnik, 130(2008) 1/2. – Isti: Acta medico-historica Adriatica, 6(2008) 1. – Isti: Kraljević, Ljubomir. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.