Kategorija: K

KOHN, Mavro, poduzetnik (Osijek, 20. III. 1876 – ?). Bio je u braku s Cecilijom rođ. Spitzer. Djelovao je kao zakupac opskrbe i ishrane kažnjenika Sudbenoga stola u Osijeku. Po uspostavi NDH bio je primoran prijaviti imovinu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

KOHN, Rikard (Kon, Koen; Riki, Hajim Cvi), službenik i žid. aktivist (Požega, 13. X. 1907 – Nir Banim, Izrael, 16. III. 1987). Sin Vilimov. U braku s Erdonjom rođ. Konforti otac je Noemi i Edne. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je zahvaljujući → M. Margelu i Aleksandru Semnicu odgojen u cionističkom duhu. Sudjelovao je u radu Literarnih sastanaka žid. omladine, a 1923. postao je član »Alefa«, prve skupine cionističke organizacije mladih »Ahdut hacofim«. God. 1931. izabran je za člana Radnoga odbora Saveza cionista Jugoslavije, potom mu je povjerena organizacija i vođenje Palestinskoga ureda, koji je u jugoslavenskoj žid. zajednici koordinirao donatorske akcije za Palestinu te pomagao u organiziranom iseljavanju. Tijekom 1930-ih radio je kao gl. knjigovođa u Zagrebačkoj pivovari. U svibnju 1941. postao je jedan od jedanaest članova novoizabranog Vijeća ŽOZ, ali je ubrzo s obitelji te većom skupinom žid. izbjeglica pobjegao u Ljubljanu. Potom su svi bili internirani u sjev. Italiju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, uspio je cijelu skupinu prebaciti u Švicarsku, gdje je kraj Lausanne vodio dječji dom u kojem je više od 85% djece bilo ratna siročad. U izbjegličkom je logoru koordinirao i akcije pomoći i spašavanja te poučavao hebrejski jezik. God. 1945. iselio se u Palestinu. U početku je radio u kibučkoj tvornici cigle i keramike »Naaman«, zatim 20 godina kao šef računovodstva u velikom silosu »Dagon« u Haifi. Bio je aktivan u HOJ. Surađivao je s → J. Eventovom kojemu je pomagao u sređivanju građe za povijest Židova u Jugoslaviji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27954. – KŽZ.

LIT.: Jevrejski pregled, 37(1987) 5/6. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002).

KOHN, Salamon, ugostiteljski djelatnik (Našice, 10. II. 1879 – ?). U međuratnom razdoblju radio je u osječkom hotelu »Grand« za plaću od 400 din. i opskrbu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634.

KOHN, Šimun, žid. aktivist (?, o. 1840 – Vukovar, ?). Kao ugledni građanin Vukovara u drugoj pol. XIX. st. predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prilikom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889.

IZV.: DAVU, kopija dokumenta o posvećenju novoga vukovarskoga hrama.

KOHN, Viktor, ugostitelj (Sikirevci, 5. V. 1900 – Naharija, Izrael, 1978). Sin Jakoba i Julke rođ. Flesch. Od 1935. do 1941. bio je upravitelj restauracije »Ivo«, prve ekspresne restauracije u Hrvatskoj, koja je slovila kao uzor u zagrebačkom ugostiteljstvu. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, bio je nabavljač i gl. kuhar Pučke kuhinje ŽOZ. Sa suprugom Ružom i sinovima Rubenom i Romanom (?, 1932) preuzeo je žid. znak, dva puta su uhićeni i pušteni na intervenciju namještenika restauracije »Ivo«. Preko prijatelja dobili su propusnice za odlazak u Karlovac, gdje je nekoliko mjeseci radio u gostionici Pave Horvata, te u Crikvenicu. Od studenoga 1942. internirani su u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima gdje je djelovao kao gl. ekonom ZAVNOH i Vlade NR Hrvatske, na kojem položaju je ostao sve do kraja II. svj. rata. Vratio se u Zagreb, gdje je vodio restauraciju »Ivo« i druge ekspresne restauracije u sklopu »Name«. Zbog lažnih optužbi za gospodarski kriminal, u proljeće 1946. u skupini od 13 Židova, zaposlenika »Name«, osuđen je na dva mjeseca zatvora. Potom je bio ravnatelj Doma »Lavoslav Schwarz«. S obitelji je 15. XII. 1948. iselio u Izrael, gdje je otvorio restauraciju u zračnoj luci u Lodu (poslije zračnoj luci »Ben Gurion«), potom je otvorio restauraciju u Haifi i Nahariji. – Supruga Ruža rođ. Schlesinger, (Zagreb, 11. III. 1909 – ?, Izrael, ?). Po uspostavi NDH s obitelji je preuzela žid. znak te preko Karlovca odlaze u Crikvenicu. Od studenoga 1942. internirani su u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala kao članica povjerenstva za zbrinjavanje židovskih izbjeglica s Raba, osn. pri ZAVNOH. S obitelji se iselila u Izrael 15. XII. 1948. – Sin Ruben, turistički djelatnik (Zagreb, 10. VI. 1930). Židovsku osnovnu školu pohađao je u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzeo žid. znak te su preko Karlovca otišli u Crikvenicu, a od studenoga 1942. bili su internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima kao kurir Glavnoga štaba Hrvatske u Otočcu, Glini, Topuskom, Šibeniku i Splitu. Nakon II. svj. rata završio je gimnaziju u Zagrebu te se s obitelji 15. XII. 1948. iselio u Izrael, gdje je diplomirao turizam i marketing na Sveučilištu u Tel Avivu. Vlasnik je turističke agencije »Lear Tours Ltd.« te jedan od gl. organizatora i promotora dolaska izraelskih turista u Hrvatsku krajem XX. i poč. XXI. st. Drži godišnja predavanja o svojim iskustvima u izr. srednjim školama pod nazivom »Djeca u Holokaustu«. Živi u Nahariji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27954. – KŽZ. – Podaci o ulazniku R. Kohn.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Ha-kol, 2003, 79.

KOHN, Viktor (Kolin), urolog (Đakovo, 1909 – Vrbovac kraj Smedereva, Srbija, 5. IX. 1943). Sin Aleksandrov. Po završetku studija medicine specijalizirao je urologiju i radio kao liječnik u Beogradu. Bio je aktivan u komunističkom pokretu. Nakon Travanjskoga rata 1941, prebjegao je u unutrašnjost Srbije i u kolovozu 1941. priključio se partizanima te djelovao kao referent saniteta Kosmajskoga partizanskog odreda. Oboljevši, nastavio je djelovati kao pozadinski liječnik. U ožujku 1943. ponovo se priključio partizanima te bio referent saniteta Kosmajskog partizanskog odreda. Prilikom pružanja pomoći ranjenom partizanu 5. IX. 1943. kraj sela Vrbovca pored Smedereva uhvatili su ga nedićevci i ubili. Njegovo su tijelo odnijeli u Smederevo, gdje su ga objesili na javnom mjestu, potom ga nakon nekoliko dana bacili u Dunav.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOHN, Žiga (Svećenski), trgovac (Orahovica, 22. V. 1893 – ?). Bio je trg. putnik u poduzeću »Papieros« u Zagrebu. U braku s Matildom rođ. Kohn imao je kćeri Nadu (?, 1921) koja se 1941. iselila u Palestinu, i Veru (?, 1924), koja je preživjela II. svj. rat djelujući kao bolničarka u 7. banijskoj diviziji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681.

KOLAR, Dragutin (Kohn), gospodarstvenik i žid. aktivist (Osijek, 5. X. 1882 – Osijek, 18. III. 1941). Sin veleposjednika i trgovca Marka i Pauline (Pavke) rođ. Lang. Na temelju Naredbe Kraljevske zemaljske vlade od 23. XII. 1919. dopuštena mu je promjena prezimena u Kolar. Bio je dugogodišnji član Mjesne cionističke organizacije i odbornik ŽO Gornji grad u Osijeku. Od 1901 zajedno s bratom Hugom ušao je u posao veletrgovačke tvrtke »J. Springer i Petru« koja je bila u vlasništvu → B. Springera, muža njihove sestre Flore rođ. Kohn. Kupovinom pogona za proizvodnju trikotaže 1928, tvrtka je prerasla u tvornicu trikotaže i donjeg rublja te 1936. promijenila ime u »Mara«. Nakon Springerove smrti 1933, oporučno je naslijedio udio u tvrtki, u kojoj je bio suvlasnik s bratom → Hugom i njegovim sinom → Pavlom. Preminuo je mjesec dana prije uspostave NDH. Pokopan je na Židovskom groblju u Osijeku. U braku s Biankom rođ. Blasz (Galgósz, Mađarska, 1. VIII. 1892 – Haifa, Izrael, o. 1970) imao je sinove Zlatka (Osijek, 1913 – Osijek, o. 1928), Milana i Ivu (Osijek, 14. XII. 1929 – ?, Izrael, 1949). Ivo je sa skupinom jugoslav. djece iz Italije 1945. prebačen u tadašnju Palestinu, no ubrzo je umro za epidemije poliomijelitisa. Supruga Bianka sa sinovima rat je preživjela u Italiji i Švicarskoj, a umrla je u Izraelu. – Sin Milan (Moše), inženjer šumarstva (Osijek, 29. IV. 1919 – Haifa, Izrael, 11. I. 1988). Potkraj 1930-ih bio je među vodećim ličnostima u Savezu židovskih omladinskih udruženja Jugoslavije. Sa → Zeevom Glückom i Emilom Šomronijem bio je član posljednjega vodstva Saveza. Također je bio aktivist Hašomer Hacaira, najprije kao srednjoškolac u Osijeku, a poslije i kao student šumarstva u Zagrebu. Sudjelovao je u tučnjavi lijevo orijentiranih studenata s frankovcima. Bio je osnivač Cionističkoga akademskoga kluba u Zagrebu. Odmah po uspostavi NDH uhićen je u Osijeku, no ubrzo pušten. S majkom i mlađim bratom Ivom te s obitelji svoje buduće žene Hansi (Ilane) Pscherhoff iz Zagreba je prebjegao na tal. područje, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa skupinom izbjeglica iz doline Aoste preko planinskoga prijevoja pješice je stigao u Švicarsku. Diplomirao je šumarstvo na Federalnom tehnološkom fakultetu u Zürichu. God. 1946–49. upravljao je uredom Izraelskoga nacionalnoga fonda u Zürichu. God. 1949. iselio se u Izrael, gdje je najprije bio radnik na pošumljavanju goleti, poslije stručni šumarski instruktor te od 1962. zamjenik upravitelja odjela za šumarstvo u Keren Kajemetu nadležan za veze sa znanstvenim institutima u Izraelu i u inozemstvu. Kao stručnjak međunarodne reputacije bio je predstavnik Izraela u Organizaciji UN za hranu i poljoprivredu (FAO), član izaslanstva za poljoprivredni razvoj Srednje Amerike, boravio je na Malti i planirao pošumljavanje tog otoka, te 1975. bio jedan od osnivača Njemačko-izraelske fondacije za istraživanja i razvoj. God. 1981. izabran je za počasnoga potpredsjednika Međunarodnog udruženja šumara u tropskim krajevima. U Izraelu se svojom upornošću izborio za koncepciju da pošumljavanje zemlje treba provoditi na znanstveno i ekonomski opravdanim temeljima te stvoriti mjesta za boravak u prirodi. Država Izrael ukazala mu je čast izabravši ga da upali jednu od 12 baklji za 37. godišnjicu proglašenja Izraela kao priznanje njegovu doprinosu razvoju države. Bio je član umjereno lijeve stranke MAPAM. Nerijetko je uz pomoć svojih stručnih i osobnih veza politički djelovao u korist Izraela. Njegovo ime nosi jedna šuma na brdu Karmel iznad Haife. Njegova kći Ronit radi na hajfanskom Tehnionu. – Milanova supruga Hansi rođ. Pscherhof (Pšerhoff, Pscherhoff; Ilana), službenica i žid. aktivistica (Zagreb, 29. IX. 1919 – Haifa, Izrael, ?1989). Kći → Maksimilijana i Zlate rođ. Levinger. Bila je aktivna u ŽOZ 1930-ih. Po uspostavi NDH s obitelji preuzima žid. znak. Nakon što se u njihov stan na Trgu burze (današnje Ministarstvo prosvjete) uselio tal. trgovački ataše Calicchio, intervenirao je da ju se oslobodi od nošenja znaka, kako bi njegovoj ženi bila prevoditeljica »u svrhu različitih kupovina«. Po dojavi da će joj otac biti uhićen, s obitelji je prebjegla u Italiju, potom pješice u Švicarsku, gdje je dočekala kraj II. svj. rata radeći za žid. organizacije. God. 1949. s roditeljima i suprugom iz Švicarske se iselila u Izrael, gdje je dugo radila u brodarskoj kompaniji ZIM kao tajnica generalnoga direktora. Ondje je promijenila ime u Ilana.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27353. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku V. Kovač.

LIT.: Narodne novine, 85(1919), 29. XII. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – (Nekrolozi): J. Gilad, Most bilten udruženja Jevreja iz Jugoslavije u Izraelu, 37(1988) 1/2. – N. i V. Salzberger, Jevrejski pregled, 39(1988) 3/4. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2004. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

KOLAR, Hugo (Kohn), gospodarstvenik (Osijek, 21. X. 1874 – Auschwitz, VIII. 1942). Sin posjednika i trgovca Marka (Hidszad, Mađarska, 1838 – Osijek, 12. XI. 1903) i Pauline (Pavke) rođ. Lang (Tenja, 1843 – Osijek, 9. V. 1909) koji su u braku imali još sedmero djece (Sidonija, Ernestina, Flora, Ljudevit, Izidor, Feliks, → Dragutin). Preci su mu se u Slavoniju doselili iz Mađarske i nastanili se u Čepinu kraj Osijeka. Završio je Trgovačku akademiju. Na temelju Naredbe Kraljevske zemaljske vlade od 23. XII. 1919. dopuštena mu je promjena prezimena u Kolar. Od 1901. zajedno s mlađim bratom Dragutinom partner je u poslu veletrgovačke tvrtke »J. Springer i Petru« u vlasništvu → B. Springera, muža njihove sestre Flore rođ. Kohn. God. 1928. od obitelji Spiller kupio je radionicu trikotažne robe i pokrenuo industrijsku proizvodnju trikotaže. Nakon Springerove smrti 1933. oporučno je naslijedio udio u poduzeću, preuzeo tvornicu te je kao suvlasnik vodio s bratom → Dragutinom i sinom → Pavlom. Kupovinom zgrade Jugoslavenske udružene banke u Kapucinskoj ul. i električnih strojeva za pletenje, poduzeće prerasta u industrijsku tvornicu koja se od 1936. vodi pod imenom »Mara« sa 70-ak zaposlenih. Prema prijavi imovine Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH, Uredu za obnovu privrede, visina uloženoga kapitala u poduzeće 10. II. 1941. bila je 1 346 044 din. Bio je vijećnik osječke Komore za trgovinu, obrt i industriju (1929) te blagajnik masonske lože »Budnost« u Osijeku od 1930-ih do njezina raspuštanja 15. VIII. 1940. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Njegova supruga Josefina rođ. Schwarz (?, 17. XII. 1880 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942) od 1927. do uspostave NDH bila je predsjednica Židovskoga (prije Izraelitskoga) dobrotvornoga gospojinskoga društva u Osijeku. Sa suprugom, sinom Pavlom i kćeri Anicom (Osijek, 22. XI. 1904 – Auschwitz, VIII. 1942) otpremljen je u sabirni logor u Tenji, odakle su u transportu osječkih Židova 22. VIII. 1942. deportirani u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 639. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Podaci o ulazniku C. Kolar.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – N. Schwarz: Nešto iz povijesti Židovske bogoštovne općine u Osijeku. Jevrejski almanah, 1927–1928. – »Mara« 1909.–1984. Osijek 1984. – M. Kolar-Dimitrijević: Razvoj Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku. Osijek 1991. – V. Kovač: Neobavezne reminiscencije jedne bivše Osječanke. Ha-kol, 1999, 61/62. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost. Osijek 2003. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

KOLAR, Pavao (Kohn), pravnik i gospodarstvenik (Osijek, 10. XII. 1902 – Auschwitz, VIII. 1942). Sin → Huga i Josefine rođ. Schwarz. U braku s Cvjetnom rođ. Cepelić (Osijek, 8. IX. 1912 – Opatija, 10. XII. 2003) otac je → Vlaste Kovač. Na temelju naredbe Kraljevske zemaljske vlade od 23. XII. 1919. dopuštena je promjena prezimena Kohn u Kolar. Pravo je studirao u Parizu i u Frankfurtu, doktorirao tezom o Lassalleu. Nakon studija ušao je u očevo i stričevo poduzeće »J. Springer i Petru« u Osijeku te 1933. preuzeo njegovo vođenje, koje je nakon preseljenja u bivšu zgradu Jugoslavenske udružene banke u Kapucinskoj ul. preraslo u industrijsku tvornicu trikotaže i rublja »Mara«. Tvornica se pred II. svj. rat razvila u značajno poduzeće, opremljeno strojevima za pletenje, izradu rublja i čarapa, te je plasirala robu diljem Slavonije, Vojvodine, Srbije i Slovenije. Po uspostavi NDH u tvornicu je postavljen povjerenik, a 1943. prodana je režimu podobnim kupcima za 2 970 000 kuna. U prosincu 1941. prešao je na katoličanstvo te poč. 1942. s propusnicom stigao do Trsta, ali se vratio u Osijek te je u kolovozu 1942. deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: Podaci o ulazniku V. Kovač.

LIT.: Narodne novine, 85(1919), 29. XII. – »Mara« 1909.–1984. Osijek 1984.