KOLAR, Dragutin (Kohn), gospodarstvenik i žid. aktivist (Osijek, 5. X. 1882 – Osijek, 18. III. 1941). Sin veleposjednika i trgovca Marka i Pauline (Pavke) rođ. Lang. Na temelju Naredbe Kraljevske zemaljske vlade od 23. XII. 1919. dopuštena mu je promjena prezimena u Kolar. Bio je dugogodišnji član Mjesne cionističke organizacije i odbornik ŽO Gornji grad u Osijeku. Od 1901 zajedno s bratom Hugom ušao je u posao veletrgovačke tvrtke »J. Springer i Petru« koja je bila u vlasništvu → B. Springera, muža njihove sestre Flore rođ. Kohn. Kupovinom pogona za proizvodnju trikotaže 1928, tvrtka je prerasla u tvornicu trikotaže i donjeg rublja te 1936. promijenila ime u »Mara«. Nakon Springerove smrti 1933, oporučno je naslijedio udio u tvrtki, u kojoj je bio suvlasnik s bratom → Hugom i njegovim sinom → Pavlom. Preminuo je mjesec dana prije uspostave NDH. Pokopan je na Židovskom groblju u Osijeku. U braku s Biankom rođ. Blasz (Galgósz, Mađarska, 1. VIII. 1892 – Haifa, Izrael, o. 1970) imao je sinove Zlatka (Osijek, 1913 – Osijek, o. 1928), Milana i Ivu (Osijek, 14. XII. 1929 – ?, Izrael, 1949). Ivo je sa skupinom jugoslav. djece iz Italije 1945. prebačen u tadašnju Palestinu, no ubrzo je umro za epidemije poliomijelitisa. Supruga Bianka sa sinovima rat je preživjela u Italiji i Švicarskoj, a umrla je u Izraelu. – Sin Milan (Moše), inženjer šumarstva (Osijek, 29. IV. 1919 – Haifa, Izrael, 11. I. 1988). Potkraj 1930-ih bio je među vodećim ličnostima u Savezu židovskih omladinskih udruženja Jugoslavije. Sa → Zeevom Glückom i Emilom Šomronijem bio je član posljednjega vodstva Saveza. Također je bio aktivist Hašomer Hacaira, najprije kao srednjoškolac u Osijeku, a poslije i kao student šumarstva u Zagrebu. Sudjelovao je u tučnjavi lijevo orijentiranih studenata s frankovcima. Bio je osnivač Cionističkoga akademskoga kluba u Zagrebu. Odmah po uspostavi NDH uhićen je u Osijeku, no ubrzo pušten. S majkom i mlađim bratom Ivom te s obitelji svoje buduće žene Hansi (Ilane) Pscherhoff iz Zagreba je prebjegao na tal. područje, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa skupinom izbjeglica iz doline Aoste preko planinskoga prijevoja pješice je stigao u Švicarsku. Diplomirao je šumarstvo na Federalnom tehnološkom fakultetu u Zürichu. God. 1946–49. upravljao je uredom Izraelskoga nacionalnoga fonda u Zürichu. God. 1949. iselio se u Izrael, gdje je najprije bio radnik na pošumljavanju goleti, poslije stručni šumarski instruktor te od 1962. zamjenik upravitelja odjela za šumarstvo u Keren Kajemetu nadležan za veze sa znanstvenim institutima u Izraelu i u inozemstvu. Kao stručnjak međunarodne reputacije bio je predstavnik Izraela u Organizaciji UN za hranu i poljoprivredu (FAO), član izaslanstva za poljoprivredni razvoj Srednje Amerike, boravio je na Malti i planirao pošumljavanje tog otoka, te 1975. bio jedan od osnivača Njemačko-izraelske fondacije za istraživanja i razvoj. God. 1981. izabran je za počasnoga potpredsjednika Međunarodnog udruženja šumara u tropskim krajevima. U Izraelu se svojom upornošću izborio za koncepciju da pošumljavanje zemlje treba provoditi na znanstveno i ekonomski opravdanim temeljima te stvoriti mjesta za boravak u prirodi. Država Izrael ukazala mu je čast izabravši ga da upali jednu od 12 baklji za 37. godišnjicu proglašenja Izraela kao priznanje njegovu doprinosu razvoju države. Bio je član umjereno lijeve stranke MAPAM. Nerijetko je uz pomoć svojih stručnih i osobnih veza politički djelovao u korist Izraela. Njegovo ime nosi jedna šuma na brdu Karmel iznad Haife. Njegova kći Ronit radi na hajfanskom Tehnionu. – Milanova supruga Hansi rođ. Pscherhof (Pšerhoff, Pscherhoff; Ilana), službenica i žid. aktivistica (Zagreb, 29. IX. 1919 – Haifa, Izrael, ?1989). Kći → Maksimilijana i Zlate rođ. Levinger. Bila je aktivna u ŽOZ 1930-ih. Po uspostavi NDH s obitelji preuzima žid. znak. Nakon što se u njihov stan na Trgu burze (današnje Ministarstvo prosvjete) uselio tal. trgovački ataše Calicchio, intervenirao je da ju se oslobodi od nošenja znaka, kako bi njegovoj ženi bila prevoditeljica »u svrhu različitih kupovina«. Po dojavi da će joj otac biti uhićen, s obitelji je prebjegla u Italiju, potom pješice u Švicarsku, gdje je dočekala kraj II. svj. rata radeći za žid. organizacije. God. 1949. s roditeljima i suprugom iz Švicarske se iselila u Izrael, gdje je dugo radila u brodarskoj kompaniji ZIM kao tajnica generalnoga direktora. Ondje je promijenila ime u Ilana.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27353. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku V. Kovač.
LIT.: Narodne novine, 85(1919), 29. XII. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – (Nekrolozi): J. Gilad, Most bilten udruženja Jevreja iz Jugoslavije u Izraelu, 37(1988) 1/2. – N. i V. Salzberger, Jevrejski pregled, 39(1988) 3/4. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2004. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.