Kategorija: K

KIRALY, Eugen, obrtnik (Székely, Mađarska, 7. X. 1881 – ?). Imao je krojačku radionicu u Županijskoj ul. u Osijeku. U braku s Bertom rođ. Bruck otac je Đure (?, 1919 – ?) i Gabrijele (?, 1921 – ?). Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu i ustaškomu stožeru 23. V. 1941. predati inventar radionice. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 633.

KIRSCHNER-VIŠNJIĆ, Branko, sportaš i sportski djelatnik (Pakračka Poljana, 1902 – Zagreb, 1982). Igrao je nogomet u zagrebačkom Makabiju 1920-ih, poznat kao obrambeni igrač. Od 1930. djelovao je kao savezni sudac. Nakon završetka sudačke karijere ostao u sudačkoj organizaciji kao vrstan poznavatelj nogometnih pravila i predavač na sudačkim seminarima te dobio naslov saveznoga instruktora-savjetnika.

KIRSCHNER, Ljudevit (Kiršner), liječnik (?, 1895 – logor Jasenovac, III. 1945 ili Auschwitz, 1942). Djelovao je kao liječnik u Donjem Miholjcu. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje te je prema jednim izvorima bio uhićen i deportiran 1942. u logor Jasenovac, a prema drugima u logor Tenja kraj Osijeka te potom u Auschwitz. – Supruga Margita, stomatologinja (Novi Sad, Srbija, o. 1897 – logor Jasenovac, III. 1945). Djelovala je kao stomatologinja u Donjem Miholjcu. Po uspostavi NDH u nepoznato je doba uhićena i deportirana u ženski dio jasenovačkog logora. Iz ŽOZ u Zagrebu joj je u razdoblju između 19. IV. 1943. i 19. II. 1945. poslano više desetaka paketa, a ona se posljednji puta javila iz Jasenovca 16. XI. 1944. Čini se da je ubijena u masovnim pogubljenjima logorašica u ožujku 1945.

IZV.: HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 24, Predsjednički ured, br. 10312, god. 1941. – Kartoteka Jasenovac.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 5. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KIRŠNER, Slavko (Kirschner, Kürschner), pravnik i pravni pisac (Varaždin, 19. XI. 1893 – ?). Sin Natana i Sidonije rođ. Rosenberg, suprug Helene rođ. Roth. God. 1922. promijenio je prezime iz Kürschner u Kiršner. Završio je 1912. gimnaziju u Varaždinu i 1917. doktorirao pravo temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Od 1929. bio je član Disciplinskoga vijeća novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu te odvjetnik u Srijemskoj Mitrovici. Po osnutku NDH napustio je Srijemsku Mitrovicu i 1942. prebjegao u Hrvatsko primorje te u studenom 1942. bio interniran u logor u Kraljevici, a u lipnju 1943. u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima. Bio je sekretar NOO na području Korduna i Banije. God. 1944. sudjelovao je na Prvom kongresu pravnika antifašista Hrvatske u Glini. – Prilozima o vojnim sudovima, agrarnoj reformi, međunarodnoj pravnoj pomoći te raspravama iz građanskoga procesnoga, radnoga i socijalnoga prava surađivao je u Novoj Evropi (1921–23, 1926, 1933), Mjesečniku Pravničkoga društva u Zagrebu (1924, 1927–28, 1934, 1940), Odvjetniku (1930, 1939), Pravosuđu (Beograd 1932). Preveo je s njemačkoga predavanje Hansa Kelsena o razgraničenju pravne i sociološke metode, održano 1911. u Bečkom sociološkom društvu (O granicama između pravničke i socijološke metode. Beograd 1927; uvršteno u Kelsenovu knjigu O granicama između pravničke i sociološke metode – Opšta teorija prava i države. Beograd 1998).

IZV.: HDA, Ured za podržavljeni imetak, kut. 1141.

LIT.: Spomenica Prvog kongresa pravnika antifašista Hrvatske Glina 1944. Zagreb 1974. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.– Gimnazija – SC – Gabriel Santo 1636–1986. Varaždin 1986. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Tkalčević: Kiršner, Slavko. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.

KISTER, Ljudevit, veterinar (Budimpešta, 1913 – logor Jasenovac, 1941). Sin Mavrov. Doselio se 1919. iz Budimpešte u Osijek, gdje je stekao zavičajnost. Preselio se u Zagreb, gdje je diplomirao na Veterinarskom fakultetu. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu. U svibnju 1941. bio je bez namještenja, uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KIŠ, Vojko, pravnik, pijanist, glazb. pedagog (Osijek, 5. V. 1911 – Zagreb, 22. III. 1999). U rodnom gradu učio je klavir u privatnoj školi → Elze Hankin. Diplomirao je pravo te studij klavira na Muzičkoj akademiji u Beču. Za Travanjskoga rata 1941. mobiliziran je kao oficir u jugoslav. kraljevsku vojsku, a potom su ga zarobile njem. snage. Bio je jedan od rijetkih koji su preživjeli brodolom grčkoga broda s 500 jugoslav. ratnih zarobljenika koji je pod njem. zastavom plovio iz Pireja prema Solunu te 24. V. 1941. bio pogođen torpedom. Rat je proveo u njem. zarobljeništvu. Vratio se 1945. u Osijek, gdje je isprva bio profesor glasovira u Glazbenoj školi »Franjo Kuhač«, a potom ravnatelj 1949–52. U Osijeku je sudjelovao u glazb. životu grada sve do odlaska u Zagreb 1952, gdje je bio ravnatelj Koncertne poslovnice Hrvatske do 1960, a zatim glazb. urednik i urednik za turneje zabavnih ansambala i organizator RTV Zagreb. Od 1969. bio je pomoćnik ravnatelja Radija, a poslije i direktor međunarodnoga natjecanja glazb. talenata u Rovinju. Više od 300 puta nastupio je kao klavirski pratitelj. Bio je u braku s Vandom rođ. Klein, profesoricom glasovira. Nakon smrti stan u Savskoj cesti u Zagrebu i svu svoju ostavštinu ostavio je ŽOZ.

IZV.: Arhiv ŽO u Osijeku. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: K. Kovačević: Kiš, Vojko. Muzička enciklopedija, 2. Zagreb 1974. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1995, 41/42. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.

KIŠICKI, Aron (Kišicky), kantor (Slonim, Bjelorusija, 1872 – Osijek, 15. X. 1938). Sa suprugom Belom rođ. Vinograd (Mstibovo, Bjelorusija, 1876 – ?) otac je šestero djece. Završio je kantorsku školu u Częstochowi u Poljskoj. Do 1896. djelovao je u Mstibovu u Bjelorusiji, potom kao kantor u ŽO u Vukovaru, a od 1898. do kraja života kao kantor u gornjogradskoj ŽO u Osijeku. God. 1909. objavio je pjesme za subotnju minhu za srednjoškolsku omladinu. Bio je dugogodišnji administrator mjesečnika Židovska smotra, suradnik Die Drau i Agramer Tagblatta, član osječkoga Hrvatskoga pjevačkoga društva »Kuhač«, šahist, nadareni crtač i slikar. Po uspostavi NDH njegova udovica, tada na stanu u Zagrebu kod sina Norberta, preuzela je žid. znak te u prijavi imovine navela da od ŽO u Osijeku prima mirovinu od 1356,50 din. mjesečno. – Sin Oskar (Ašer), službenik i žid. aktivist (Osijek, 19. I. 1899 – ?, Izrael, I. 1979). Tijekom 1930-ih bio je djelatan u različitim odborima JVO u Zagrebu, osobito u pogledu financija (predsj. Upravnog odbora i dr.). Radio kao službenik u Zagrebačkoj tvornici papira. Po uspostavi NDH morao je prijaviti imovinu i, sa suprugom Marijom Gabrielom rođ. Szabo i kćeri Noemi, arhitekticom (?Zagreb, o. 1929 – Zagreb, 17. VIII. 2003), preuzeti žid. znak. Bio je djelomično zaštićen jer je supruga smatrana »arijevkom«. Nakon deportacija u svibnju 1943. i nestanka predsjednika ŽOZ → H. Kona preuzeo je vođenje općine, zajedno s → R. Glücksthalom. Za razliku od razgranane djelatnosti prije deportacija, K. se morao brinuti za održavanje menze za socijalno ugrožene u Zagrebu, za prehranjivanje staraca u staračkom domu u Brezovici i za slanje paketa u logore. U veljači 1942. imenovan je za administrativnoga upravitelja zatočeničkoga logora u Loborgradu i Gornjoj Rijeci sa stalnim boravkom u Zlataru. Bio je prisiljen surađivati s različitim ustaškim i nacističkim službama. Korespondirao je s različitim pojedincima i ustanovama u državi i inozemstvu, a SJOJ je njemu, Glücksthalu te → Đ. Kastlu nakon rata odao priznanje što je od svih žid. općina u međuratnoj Jugoslaviji jedino ŽOZ uspješno opstala. – Sin Žiga, stomatolog (Osijek, 13. XII. 1900 – kraj Gerzova, BiH, 1944). Nakon završenoga Medicinskoga fakulteta u Zagrebu 1925, otvorio je privatnu stomatološku ordinaciju. Po uspostavi NDH sa suprugom Felice rođ. Bresslauer i sinom Cvijem (?Zagreb, 1931 – Auschwitz, 1944) preuzeo je žid. znak. Od 1942. bio je liječnik ŽOZ, a u siječnju 1943. priključio se partizanima te djelovao kao voditelj bolnice 1. korpusa, a u lipnju 1944. premješten je u 5. korpus. Četnici su ga ubili kraj Gerzova. Sin Cvi stradao je u Auschwitzu, dok je supruga Felice preživjela II. svj. rat i iselila se u Izrael.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28662. – JIM, Privremeni paket 53, fascikl B. Milhofer. – KŽZ. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: Židovska smotra, 6(1911) 1. – Spomenica 1919−1969. Beograd 1969. – M. Agmon: Ličnosti iz naših desetkovanih općina. Aron Kišicki, profil jednog općinskog službenika. Jevrejski pregled, 24(1973) 9/10. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KLABER-BAUER, Augusta, kućevlasnica (Zagreb, 8. V. 1894 – Zagreb, 17. VII. 1941). Po osnutku NDH u prijavi imovine 1941. navela je da je suvlasnica katnice u Mošinskijevoj ul. i trokatnice u Boškovićevoj ul. te većega zemljišta na Pantovčaku. Ubrzo je preminula pod nejasnim okolnostima.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 680.

KLABER, Alfred, bankar (Zagreb, o. 1900 – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao bankar. Za Travanjskoga rata 1941. odveden je kao rezervni oficir u njem. zarobljeništvo u logor Osnabrück, gdje se 1942. uključio u antifašističku frontu te preko njem. stražara sudjelovao u nabavi oružja. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KLAIN, Eduard, neuropsihijatar, psihoterapeut i psihoanalitičar (Herceg-Novi, Crna Gora, 2. V. 1935). Sin Josipa (Segedin, Mađarska, 1898 – Split, 4. I. 1946), koji se za II. svj. rata priključio partizanima, i Milke rođ. Vidović (Kotor, Crna Gora, 1904 – Split, 4. XII. 1999). Djed Lajoš stradao je u Beogradu 1941, a baka Irma i tetka Eržebet završile su u logoru nakon njem. okupacije Mađarske. Bratić Atilla bio je rektor prvoga žid. sveučilišta Brandeis. E. je Klasičnu gimnaziju završio 1953. u Splitu, na Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao 1959. i doktorirao 1974. tezom Superego u analitičkoj grupnoj psihoterapiji. Specijalizaciju iz neuropsihijatrije počeo je 1962. u Bolnici za duševne bolesti u Jankomiru (danas Psihijatrijska bolnica »Sveti Ivan«), a završio 1965. u Neuropsihijatrijskoj klinici KBC Zagreb (Rebro), gdje ostaje raditi na Odjelu za psihoterapiju. Ondje je 1965–68. prošao trening analizu sa → S. Bettelheimom. Nakon što se 1969. Odjel razvio u Centar za mentalno zdravlje (poslije Klinika za psihološku medicinu), K. je od 1970. supervizor u individualnoj i grupnoj psihoterapiji, od 1974. trening grupni analitičar, a od 1989. do umirovljenja 2000. pročelnik Psihoterapijskoga odjela. God. 1976. habilitirao je za docenta na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, od 1984. redoviti je profesor medicinske psihologije, od 1989. predstojnik Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu. God. 1991–92. bio je pročelnik Odjela za duševno zdravlje Glavnoga sanitetskoga stožera RH. Psihoterapeut savjetnik je u psihijatrijskim bolnicama u Popovači, Jankomiru i Rabu te trening analitičar i supervizor u Hrvatskoj psihoanalitičkoj studijskoj grupi, koju je 2004. osnovao u Zagrebu. Glavna su područja njegova rada psihoanaliza te individualna i grupna psihoanalitička terapija. Najviše se bavi superegom, snovima, konfrontacijom i kontratransferom te, posljednjih godina, psihološkim aspektima ratne traume s posebnim osvrtom na terapijski pristup oboljelima od posttraumatskoga stresnoga poremećaja i njihovim obiteljima. Radove objavljuje u časopisima Neuropsihijatrija (1965–67, 1969–70), Psihoterapija (1971, 1973–75, 1978, 1980–81, 1983–84, 1989–93, 1996–99), Socijalna psihijatrija (1971, 1973), Psihijatrija danas (1978–79), Group Analysis (1984–86, 1993), Liječnički vjesnik (1987, 1995, 1998, 2002), Acta medica Iugoslavica (1990), Psychiatria Danubina (1990), Gruppenanalyse (1991, 1993), Croatian Medical Journal (1992, 1994–96, 1999, 2001–02), Encyclopaedia moderna (1992), Klinička medicina (1992), Collegium antropologicum (1996), Medicus (1998), Neurologia Croatica (1999), Govor (2003). Suautor je u Zagrebu izdanih udžbenika Dinamska psihologija i psihoterapija (1975), Osnove medicinske psihologije (1990), Psihijatrija (1995), Uvod u medicinu (19963) te autor i suautor poglavlja u knjigama The Individual and the Group (New York–London 1982), Ratna psihologija i psihijatrija (Zagreb 1992; engl. izd. Zagreb 1993; tal. izd. Rim 1994), Psychoanalysis International (Stuttgart–Bad Cannstatt 1995), International Handbook of Multigenerational Legacies of Trauma (New York–London 1998), War Violence, Trauma and Coping Process (Zagreb 1998), Posttraumatski stresni poremećaj – hrvatska iskustva (Zagreb 2000). Svoje proživljavanje Domovinskoga rata skupio je u knjižici (1996) koja nije samo viđenje rata očima psihijatra nego i priča o ljudskim slabostima i vrlinama te o ratnoj stvarnosti. Bio je predsj. Društva za psihoterapiju 1965–69, Hrvatske udruge grupnih psihoterapeuta 1968–75, a od 1989. predsj. je Instituta za grupnu analizu i 1993–2003. Ogranka psihološke medicine pri Akademiji medicinskih znanosti Hrvatske, predsj. Hrvatske psihoanalitičke studijske grupe od 2008. i počasni član Američke psihoanalitičke akademije i certificirani grupni psihoterapeut Američkoga udruženja za grupnu psihoterapiju.

DJELA: Snovi u psihoterapiji (suautor). Zagreb 1993. – Grupna analiza (suautor). Zagreb 1996. – Kako sam proživio Domovinski rat. Zagreb 1996 (engl. prijevod Psychotherapist in the Croatian Independence War. Zagreb 2004). – Psihološka medicina (suautor). Zagreb 1999.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Zbornik liječnika Hrvatske 1874–1974. Zagreb 1974. – Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1985. – Spomen knjiga u povodu 25. obljetnice Medicinske akademije Hrvatske. Zagreb 1987. – 45. godišnjica Akademije medicinskih znanosti Hrvatske 1961.–2006. Zagreb 2006. – V. Dugački: Klain, Eduard. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.