KIŠ, Vojko, pravnik, pijanist, glazb. pedagog (Osijek, 5. V. 1911 – Zagreb, 22. III. 1999). U rodnom gradu učio je klavir u privatnoj školi → Elze Hankin. Diplomirao je pravo te studij klavira na Muzičkoj akademiji u Beču. Za Travanjskoga rata 1941. mobiliziran je kao oficir u jugoslav. kraljevsku vojsku, a potom su ga zarobile njem. snage. Bio je jedan od rijetkih koji su preživjeli brodolom grčkoga broda s 500 jugoslav. ratnih zarobljenika koji je pod njem. zastavom plovio iz Pireja prema Solunu te 24. V. 1941. bio pogođen torpedom. Rat je proveo u njem. zarobljeništvu. Vratio se 1945. u Osijek, gdje je isprva bio profesor glasovira u Glazbenoj školi »Franjo Kuhač«, a potom ravnatelj 1949–52. U Osijeku je sudjelovao u glazb. životu grada sve do odlaska u Zagreb 1952, gdje je bio ravnatelj Koncertne poslovnice Hrvatske do 1960, a zatim glazb. urednik i urednik za turneje zabavnih ansambala i organizator RTV Zagreb. Od 1969. bio je pomoćnik ravnatelja Radija, a poslije i direktor međunarodnoga natjecanja glazb. talenata u Rovinju. Više od 300 puta nastupio je kao klavirski pratitelj. Bio je u braku s Vandom rođ. Klein, profesoricom glasovira. Nakon smrti stan u Savskoj cesti u Zagrebu i svu svoju ostavštinu ostavio je ŽOZ.
IZV.: Arhiv ŽO u Osijeku. – Podaci o ulazniku B. Polić.
LIT.: K. Kovačević: Kiš, Vojko. Muzička enciklopedija, 2. Zagreb 1974. – Bilten ŽOZ, 1989, 12; 1995, 41/42. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.