Kategorija: M

MANNHEIM, Pal (Pavao), kemijski inženjer (Ada, Srbija, 6. VII. 1901 – ?logor, 1941–1945). Sin Mavrov. U Zagreb se doselio 1931. iz Novoga Vrbasa. Bio je u mješovitom braku s Marijom pl. Waherer, a 1939. prešao je na katoličanstvo. Djelovao je kao službenik u poduzeću »Astra« d. d. Po uspostavi NDH tražio je priznanje arijskih prava, ali je odbijen te je preuzeo žid. znak. Stradao je u nepoznatom logoru, vjerojatno 1942. ili 1943. u Njemačkoj ili Poljskoj.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27679. – KŽZ. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941.

MANTEL, Sebastijan, liječnik (Ternopil’, Ukrajina, 15. II. 1877 – Zagreb, 3. II. 1947). Sin Jonasza i Sabine rođ. Pomeranc. Na katoličanstvo je prešao 1903, a od 1914. bio je u mješovitom braku s Austrijankom Karolinom rođ. Schlosser-Unden (?, 1888 – Zagreb, 2. III. 1943). Maturirao je u Lavovu 1896, a medicinu je studirao u Beču, gdje je 21. VII. 1902. promoviran u doktora medicine. Kao voj. liječnik služio je od 1906. u Mostaru, a od 1912. do umirovljenja 1937. djelovao je u zdravstvenoj službi u Zagrebu. Bio voj. liječnik u Balkanskim ratovima 1912–13. te u I. svj. ratu kad je 1917. s poljskom kužnom bolnicom dodijeljen Ukrajinskoj legiji. Za uspostave NDH bio je liječnik-general u mirovini te, iako je bio uvjeren da je pod zaštitom Slavka Kvaternika, oko ponoći 8/9. IV. 1942. iz stana na Zrinskom trgu u Zagrebu odveden je u pritvor. Pušten je dva sata poslije, nakon čega je iz RUR stigla uputa predstojnika javne sigurnosti Viktora Tomića da se »prigodom daljnjih preventivnih mjera izvoli pomenutog ostaviti nesmetano na slobodi«. Spominje se na popisu žid. liječnika u ŽOZ 18. XII. 1941, na zahtjev RUR.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28572, 29259.

MAR, Saul, diplomat (? – ?, prva pol. X. st.). Prema pisanju rabina Hašdaja Šapruta, s bratom Josefom bio je oko 952. izaslanik hrv. kralja Mihajla Krešimira II. kalifu u Cordobi.

LIT.: F. Rački: Isprave iz najstarije hrvatske prošlosti (Documenta historiae Chroaticae periodum antiquam illustrantia). U: Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium, 8. Zagreb 1877. – I. Bojničić: Židovi u Hrvatskoj u X. vieku. Vijenac, 11(1879) 47. – Bilten ŽOZ, 1992, 27.

MARALIO, Moše, liječnik (Barleta, Italija, o. 1460 – Dubrovnik, 10. VIII. 1502). Doselio se krajem 1494. u Dubrovnik, gdje je djelovao kao liječnik. S desetoricom Židova bio je 5. VIII. 1502. optužen za ritualno ubojstvo starice te osuđen u tajnom postupku na temelju lažne izjave svjedoka dobivene mučenjem. Pet dana poslije ubijen je u ćeliji. Trojica optuženika nisu preživjela mučenje te su njihova tijela bačena u more prema Lokrumu, dok su četvoricu 11. VIII. žive spalili (s njima i njegovo tijelo) i pepeo bacili u more. Preostala dvojica bili su prisiljeni iseliti se u Osmansko Carstvo.

LIT.: L. Münster: Proces zbog »ritualnog ubistva« u Dubrovniku 1502. godine i tragična smrt lekara Moše Maralija. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1971, 1.

MARBERGER, Đuro, poduzetnik (Nijemci, 11. VIII. 1905 – Jeruzalem, o. 1990). U međuratnom razdoblju bio je suvlasnik kartonaže »Lyon i Marberger« u Vlaškoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH bio je primoran prijaviti imovinu te je sa suprugom Leom i sinom Petrom izbjegao iz Zagreba, a potom je živio u Izraelu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

MARBERGER, Mavro, posebnik (Lovćenac, Srbija, 1. XII. 1863 – ?, Njemačka, 1942). Sin Vilimov. Zavičajnost je stekao u Vinkovcima, odakle se 1924. doselio u Zagreb. Bio je u braku s Rozom rođ. Hahn (Szegszárd, Mađarska, 1869 – ?). Nakon uspostave NDH na ime žid. kontribucije dao je 500 din. u gotovini i 6025 din. protuvrijednosti u zlatu. Vjerojatno je, zajedno sa suprugom, stradao u nekom od njem. logora.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

MARECSEK, Oscar (Mareček, Oskar), gospodarstvenik (Beč, 25. II. 1898 – Zagreb, 15. V. 1990). Sin Josipov. Doselio se 1923. iz Beča, a zavičajnost je stekao u Zagrebu. Bio je vlasnik industrije trikotaže i rukavica »Osma« u Jukićevoj ul. u Zagrebu. Poduzeće je 1939. imalo promet veći od 7 000 000 din, a 1940. 9 500 00 din. Po uspostavi NDH sa suprugom Ernestinom rođ. Pollak preuzeo je žid. znak. Ustaškomu povjerenstvu 21. IV. 1941. predao je osobni automobil marke »Standard« te na ime žid. kontribucije 19. V. 1941. 30 000 din. i zlatni muški sat, dok je supruga, iako po majci »arijevka« rođena u Brnu, predala zlato i nakit vrijedan 63 100 din. Iako je prešao na katoličanstvo, 28. VIII. 1941. uhićen je i odveden na Zavrtnicu, no pušten je na molbu supruge. Na nepoznat način preživio je II. svj. rat. – Brat Hugo Pavle, gospodarstvenik (Beč, 23. VII. 1899 – logor Jasenovac, 1941). U međuratnom razdoblju bio je zastupnik u poduzeću »Osma.« Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te ubrzo bio uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28184. – KŽZ. – Popis žrtava. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

MARGEL, Mojsije (Moše), rabin i pedagog (Mościska, Poljska, 13. X. 1875 – Zagreb, 30. IV. ili V. 1939). Pohađao je rabinske teološke seminare u Beču i Berlinu i studirao filozofiju u Berlinu i Bernu, gdje je i doktorirao disertacijom Der Segen Jakobs, objavljenom s prijevodom i kritičkim komentarom paraša 98 i 99 iz midraša Berešit raba. God. 1902. bio je urednik hebrejskoga mjesečnika Ocar hasifrut u Krakovu, u kojem je surađivao studijom o Platonu. Bio je rabin u Ružomberoku 1902–06. i nadrabin ŽO u Požegi i vjeroučitelj u tamošnjim školama 1906–14. Na njegovu inicijativu u Požegi je 1906. osnovana Hevra Kadiša. Od 1908. član je Izvršnoga odbora rabina Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Za I. svj. rata bio je postavljen na dužnost carskoga i kraljevskoga rabina kod Vojnoga rabinata u Zagrebu (1915–18). Na tal. bojištu na Soči odlikovan je Zlatnim križem za zasluge s krunom na vrpci kolajne za hrabrost. U Požegi je ostao u službi sve do 1919, kad je postavljen za ravnatelja židovske osnovne škole u Zagrebu. Od 1927. do 1937. obnašao je dužnost rabina u ŽOZ, kad se nakon bolesti povukao u mirovinu. – Za djelovanja u Požegi dovršio je njemačko-hebrejski rječnik, stvorio mnoge riječi, koje su potom ušle u literaturu i dnevnu uporabu te se i danas koriste. Uvelike je zaslužan i kao znanstveni savjetnik u hrv. prijevodu Bar Kohbe češ. dramatičara Jaroslava Vrchlickoga (Požega 1912). Već s 15 godina objavio je svoju prvu pjesmu na hebrejskom u listu Ha-magid. Članke i studije objavljivao je u Židovskoj smotri (1908–13), Židovu (1921–23, 1932), Novoj Evropi (1922), Jevrejskom almanahu, što ga je uređivao 1925–30, i Jevrejskom narodnom kalendaru (1935–36). Pisao je priloge i za The Jewish Encyclopedia. Nedovršeni su ostali hrvatsko-hebrejski rječnik, hebrejski prijevod Ilijade i Odiseje i studije o Mudrosti Salamunovoj. Njegovo ime nosi Margelov institut u Zagrebu, osn. 2007. – Njegova udovica Franciska (Ternopil’, Ukrajina, 1878 – ?) živjela je 1941. od 1100 din. mjesečne mirovine i bez ikakvih drugih prihoda. Njezina daljnja sudbina nije poznata. – Sin Sigismund, pravnik (Przemyśl, Poljska, 24. VII. 1901 – ?, 1941–1945). U Zagreb se doselio 1903. s roditeljima, a 1941. bio je bez namještenja. Stradao je na nepoznatom mjestu.

DJELA: Deutsch-hebraeisches Woerterbuch. Požega 1906.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.

LIT.: Židovska smotra, 5(1911) 1. – Židov, 1(1917) 4; 4(1920) 4/5; 5(1921) 5; 6(1922) 47; 7 (1923) 44; 28(1939) 17/18. – Omanut, 4(1939) 4/5. – RMJ: D. Mojsije Margel. Novi Omanut, 7(1999) 36/37. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

MARGETIĆ, Cvijeta (Špringer-Margetić, Springer-Margetić), internistica (Osijek, 7. V. 1928). Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u Osijeku. Medicinski fakultet završila je u Zagrebu 1954, a stažirala je u Općoj bolnici »Braća dr. Sobol« u Rijeci. U Općoj bolnici u Osijeku radila je od 1955. kao sekundarna liječnica internoga odjela na kojem je specijalizirala. Specijalistički ispit položila je 1961. u Zagrebu. Od 1961. bavi se gotovo isključivo endokrinologijom te u osječkoj bolnici vodi taj pododjel. God. 1964. otpočela je s izobrazbom medicinske primjene izotopa. Pohađala je tečaj za rukovanje otvorenim izotopima pri Vinči u Beogradu, a potom je provela godinu dana u Centru za primjenu otvorenih izotopa Interne klinike na KBC Zagreb (Rebro). Njezinim povratkom u Osijek 1965. otpočela je izgradnja radioizotopnog laboratorija, čija je bila voditeljica. Također je bila voditeljica Centra za bolesti štitnjače do umirovljenja 1985.

LIT.: V. Utvić: Povijest bolničkih ustanova u Osijeku 1874–1974. Osijek 1974.

MARGULIES, Lazar, liječnik i žid. aktivist (Krakov, Poljska, 26. XI. 1887 – Osijek, 19. XII. 1952). Sin Abrahama i Fani rođ. Banger. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1914. te od iduće god. djelovao u više bečkih bolnica. Za I. svj. rata kao voj. liječnik prošao je gotovo sva eur. ratišta, a potkraj rata premješten je u osječku voj. bolnicu, gdje je nastavio rad kao internist i kao liječnik Okružnoga ureda za osiguranje radnika »Merkur«. Bio je aktivan u cionističkom pokretu, loži Bnei Brit i ŽO u Osijeku, čiji je predsj. postao pred II. svj. rat, a 1936–39. bio je član Glavnoga odbora SJOJ. Nakon uspostave NDH umirovljen je i poslan u Sisak kao liječnik u logor srpske djece, gdje je i sam prebolio pjegavi tifus. Zahvaljujući poznanstvima, vraćen je u Osijek te je bio izuzet od mjera protiv Židova. U tom razdoblju umrla mu je prva supruga, a nakon II. svj. rata bio je u braku sa Zlatom. Od lipnja 1947. ravnatelj je Opće bolnice u Osijeku. Također je bio gradski odbornik te jedan od obnovitelja poslijeratne osječke ŽO i ponovo njezin predsjednik. Na njegov poticaj podignut je 28. XI. 1965. spomenik žrtvama Holokausta »Majka i dijete«, rad kipara → O. Nemona. Njegov pogreb bio je jedan od najvećih u Osijeku. – Supruga Zlata Margulies-Frankl, žid. aktivistica (Sarajevo, 1906 – Osijek, 7. IX. 1988). Kći Danijela Kajona i Estere. Po osnutku NDH bila je u braku s varaždinskim odvjetnikom Hinkom Franklom, koji je odveden u logor Jasenovac, a ona i njihova šestogodišnja kći Leila u Gospić pa u Loborgrad. Oboljela je od tifusa i u svibnju 1942. iz logora dospjela u Gradsku kužnu bolnicu u Zagrebu na liječenje. Iz bolnice ju je izvela liječnica Bronisława Prašek-Całczyńska (proglašena Pravednicom među narodima), i skrivala u svojemu zagrebačkom stanu do kraja II. svj. rata. Nalog zapovjedniku logora Loborgrada da se njezina kći izdvoji iz predviđenoga transporta za Auschwitz stigao je prekasno. Nakon II. svj. rata bila je u braku s Lazarom. Vodila je žensku sekciju i bila članica Izvršnoga odbora Saveza jevrejskih općina Jugoslavije, čija je bila potpredsjednica te nakon smrti → Arnolda Kohna dugi niz godina predsjednica ŽO u Osijeku. Upisana je u Zlatnu knjigu Keren Kajemeta.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29856. – JIM. – Podaci o ulazniku D. Fischer.

LIT.: Židov, 6(1922) 47. – Loža »Zagreb«, Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – R. Kamhi: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 39(1988) 9/12. – Ha-kol, 1995, 41/42. – B. Prašek-Całczyńska i V. Prašek: Memoari jedne liječnice i drugi spisi. Zagreb 1997. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.