KAMPUŠ, Ivan, povjesničar (Zagreb, 21. II. 1924 – Oroslavje, 26. VI. 2010). Sin Ivana i Štefanije rođ. Stern (?, o. 1884 – Zagreb, 26. XI. 1949). Majka mu je bila kći obrtnika iz Sv. Petra Orehovca, koji je po sajmovima prodavao licitarsku robu. Bio je zahvaćen vrtlogom zbivanja II. svj. rata, od odvođenja članova obitelji do premetačina stana i od 1944. brinuo se sâm za obitelj, radio je isprva kao fizički radnik, potom kao financijski i robni knjigovođa. U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju 1942, Višu pedagošku školu 1950. i studij povijesti na Filozofskom fakultetu 1959. Doktorirao je 1979. tezom Privredni i društveni razvitak zagrebačkog Gradeca od 13. do konca 16. stoljeća na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1950. radio je kao nastavnik, od 1959. kao srednjoškolski profesor, 1961. asistent, 1965. predavač, 1971. viši predavač, 1980. izvanredni i od 1986. do umirovljenja 1994. redoviti profesor na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. – Središnje su teme u njegovu opusu povijest srednjovjekovnoga i ranonovovjekovnoga Zagreba i razvoj poreznoga sustava u Hrvatskoj i Slavoniji XII–XVII. st. Suautor je monografije Tisućljetni Zagreb (1975, Nagrada grada Zagreba 1976), dijelom utemeljene na njegovim radovima o povijesti zagrebačkih naselja Gradeca i Kaptola. Proučavao arhivsko gradivo u domaćim i inozemnim arhivima te 1976. u suradnji objavio knjigu Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Surađivao u zbornicima, časopisima i listovima Historijski pregled (1957–59, 1961–62), Historijski zbornik (1962–69, 1976–77, 1983, 1986, 1988–93, 1995–97, 2001), Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjek za povijest (1963), Einheit und Vielfalt der europäischen Kultur (1968), Naša osnovna škola (1972), Radovi Instituta za hrvatsku povijest (1973, 1981), Internationales kulturhistorisches Symposion Mogersdorf (Szombathely 1974, Željezno 1981), Jugoslovenski istorijski časopis (1974), Kaj (1974), Arhivski vjesnik (1978–79), Siedlung, Macht und Wirtschaft (1981), Obol (1982), Burgenländische Heimatblätter (1983), Burgenland in seiner pannonischen Umwelt. Festgabe für August Ernst (1984), Istorija (1984), Katalog der Landesausstellung Die Steiermark, Brücke und Bollwerk (1986), Obeležja (1989), Vjesnik (1989), Zagrebački Gradec 1242–1850 (1994), Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094–1994 (Zagreb 1995), Zvonimir, kralj hrvatski (1997), Forum (1998–99), Rijeka (2000), u publikacijama Crkva sv. Marka u Zagrebu i njezin okoliš (1981), Sveta Marija na Dolcu (Zagreb 1985), Mirogoj. Kulturno-povijesni vodič (1987) te u Enciklopediji Jugoslavije Leksikografskoga zavoda i Enciklopediji hrvatske povijesti i kulture (1980). Suautor je udžbenika Historija XIX. i XX. st. (s H. Matkovićem, 1964), priručnika Audiovizualna nastavna sredstva u nastavi povijesti (sa Ž. Kargačin i O. Salzer, 1972), priručnikâ za zavičajnu nastavu Zagreb i okolni krajevi (s I. Karamanom i I. Flanjkom, 1977) i Grad Zagreb i Zagrebačka županija (s I. Bertićem i Karamanom, 1995), priređivač povijesnih čitanka Stoljeća govore (1957), Narodi u prostoru i vremenu 2 (s I. Makekom, 1974), Čovjek u svom vremenu 2 (s I. Makekom, 1985) i Povijesna čitanka (1993) te supriređivač povijesnih atlasa za osnovnu i srednju školu (1985) i Povijesnoga atlasa (1986). Objavljivao u listovima za mladež Pionir (1970–72), Smib (1970–77) i Modra lasta (1975) te bio autor obrazovnih radijskih i televizijskih emisija (tekstovi dijelom objavljeni u periodiku Radio-televizija Zagreb, 1970–74), nastavnih filmova i dijafilmova. S Tomislavom Raukarom priredio je za tisak rukopis Nade Klaić Povijest Hrvata u srednjem vijeku (1990). Bio je gl. urednik Radova Instituta za hrvatsku povijest 1971–76, suradnik Jaroslava Šidaka u redakciji Historijskoga zbornika od 1965. i njegov nasljednik na dužnosti gl. urednika 1985–97. te urednik monografije Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata (1995). Bio je jedan od pokretača, predavač i voditelj studija arhivistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1984–96. Predavao je na filozofskim fakultetima u Rennesu i Caenu 1965, u Ljubljani 1993. te na poslijediplomskim studijima povijesti Zagrebačkoga sveučilišta u Dubrovniku 1975–85. i u Zagrebu od 1995. Sveučilište u Zagrebu dodijelilo mu je 2002. počasno zvanje profesor emeritus. God. 1987–89. bio je predsj. Saveza povijesnih društava Hrvatske, 1989–91. predsj. Saveza historičara Jugoslavije. Dobio je više nagrada i priznanja, među kojima se ističu domaća, austrijska, slovenska i mađarska za zasluge u pokretanju, organizaciji i vođenju Međunarodnoga kulturnopovijesnoga simpozija »Mogersdorf« 1971–95, kao i Nagrada »Josip Juraj Strossmayer«. Posvećen mu je broj Historijskoga zbornika (2008), u kojem je objavljena njegova bibliografija.
DJELA: Tisućljetni Zagreb (suautor I. Karaman). Zagreb 1975. – Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću (suautor J. Adamček). Zagreb 1976.
IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27173.
LIT.: (Prikazi knj. Tisućljetni Zagreb): M. Selaković, Republika, 32(1976) 2/3. – P. Strčić, Jadranski zbornik, 10(1976–1978). – Ž. Vnuk, Školska knjiga, 6(1976) 26/29. – M. Jurišić (M. J.), Večernji list, 38(1994), 16. XII. – D. Klen: Porezna politika u srednjevjekovnoj Hrvatskoj. Dometi, 10(1977) 10. – T. Raukar: O šezdesetoj godišnjici profesora Ivana Kampuša. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 17(1984). – M. Šarić: Mudri stari Zagrepčani (intervju). Večernji list, 36(1992), 2. XI. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – N. Moačanin i H. Gračanin: Ivan Kampuš professor emeritus Facultatis philosophicae Universitatis studiorum Zagrabiensis. Zagreb 2003. – I. Mandušić: Kampuš, Ivan. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.