Kategorija: K

KALMAN, Oskar, trgovac (Jagodnjak, 1. X. 1883 – logor Jasenovac, 1941). Sin Mavrov. Od 1940. u Vlaškoj ul. u Zagrebu imao je trgovinu građevnim i tehničkim drvom i materijalom na veliko i malo. Po uspostavi NDH sa suprugom Jelicom rođ. Brichta preuzeo je žid. znak i u prijavi imovine naveo da je sa suprugom suvlasnik kuće u Vončininoj ul. iznajmljene švicarskomu konzulatu u Zagrebu i 1300 dionica poduzeća »S. H. Guttmann« d. d. Uhićen je u ljeto 1941. i deportiran u logor Jasenovac, gdje je ubrzo stradao. Iz ŽOZ poslan mu je samo jedan paket 14. XI. 1941. Supruga je preživjela II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAMENY, Đuro → TAMARIN, Rafael

KAMHI, Regina, posebnica (Sarajevo, 29. XII. 1915 – Zagreb, 2011). Kći Isaka Levija i Rifke rođ. Altarac. U međuratnom razdoblju živjela je u Sarajevu. Po uspostavi NDH prebjegla je u Dubrovnik te bila internirana u logore u Kuparima i u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima te djelovala u dječjemu domu Radonja-Jovičice. Nakon II. svj. rata vratila se u Sarajevo, gdje je živjela i radila do 1992, kad je za opsade Sarajeva u izbjegličkom konvoju stigla u Zagreb. Pred kraj života živjela je u Domu »Lavoslav Schwarz«. U suradnji s Jakovom Papom objavila je brošuru Sačuvano od zaborava – usmena baština sarajevskih Sefarda (Zagreb 2000).

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

KAMINKA, Aron (Armin, Armand, Aharon), rabin (Berdičev, Ukrajina, 5. V. 1866 – Tel Aviv, 12. III. 1950). Studirao je na sveučilištima u Berlinu i Parizu te na ortodoksnom Rabinskom seminaru i na Judaističkom učilištu u Berlinu (Lehranstalt für die Wissenschaft des Judentums). Prvo zaposlenje kao rabin dobio je u Frankfurtu na Odri. Potom je službovao u reformskoj općini u Pragu (1893–97), odakle je na poziv tadašnjega predstojnika osječke ŽO u Osijeku 1897. naslijedio preminuloga Samuela Spitzera. Iako mu je prvotno u ugovoru pisalo da je doživotni rabin, u Osijeku je ostao do 1900; bio mu je postavljen uvjet da za dvije godine nauči hrv. jezik, što se, čini se, nije dogodilo. Sudjelovao je na I. cionističkom kongresu u kolovozu 1897. u Baselu, ali nije jasno je li bio izaslanik iz Hrvatske (uz još dvojicu, rabina → M. Ehrenpreisa te Riječanina → J. Lazarusa) ili ga je tamo pozvao sam Theodor Herzl. Na Kongresu je govorio o žid. kolonijama u Palestini. S Herzlom je bio povezan od mladih dana, iz vremena kad je bio aktivist u predcionističkom pokretu Hibbat Zion, a Herzl ga je smatrao prikladnim posrednikom između sebe i rus. ranih cionista. Poslije se razišao s Herzlom ponajviše zbog svojega pristajanja uz tzv. praktični cionizam, koji je prioritet davao praktičnim sredstvima za postizanje cionističkih ciljeva, odnosno imigraciji, naseljavanju ruralnih područja i osnivanju obrazovnih ustanova. Iz Osijeka je otišao u Beč, gdje je bio tajnik bečke podružnice Alliance Israélite. U toj je funkciji 1903. poslan u Kišinjev da istraži okolnosti pogroma koji se tamo dogodio u travnju te godine. Također je u SAD i Zapadnoj Europi prikupljao novac za žrtve progona u Rumunjskoj i Rusiji pred kraj I. svj. rata. Uz to je u Beču predavao Talmud, povijest i filozofiju u žid. školi »Bet Hamidraš« (1901–04). God. 1924. osnovao je Maimonides Universität u Beču, a od 1926. predavao je Talmud i žid. filozofiju na Bečkom sveučilištu. – Bio je i pjesnik i prevoditelj. Na hebrejski je prevodio grčke i latinske klasike: Marka Aurelija, Aristotela, Seneku, tragedije Eshila, Sofokla i Euripida (Tragediyot Nivharot. Tel Aviv 1940–1948), pisao vlastitu poeziju, objavio mnogobrojne studije o talmudskoj literaturi. Napisao je i dramu na hebrejskom Pad kuće Ahab (Shever Beit Ahav. Tel Aviv 1941). Nakon Anschlussa 1938. emigrirao u Palestinu. Njegova kći Irene Kaminka Fischer (Beč, 27. VII. 1907 – Boston, SAD, 22. X. 2009) bila je istaknuta matematičarka i geodetkinja, jedna od dviju žena znanstvenica koje su odigrale ključnu ulogu u misijama »Mercury« i »Apollo«, odnosno amer. svemirskomu programu i iskrcavanju čovjeka na Mjesec.

LIT.: Ž. J. Lador–Lederer: Tri fragmenta o cionizmu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Lj. Dobrovšak: Hrvatska javnost prema Židovima krajem 19. stoljeća (za vrijeme Dreyfusove afere od 1894.–1899.) (magistarski rad). Zagreb 2003. – Ista: Prvi cionistički kongres u Osijeku 1904. godine. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – Kaminka, Aron. Encyclopaedia Judaica, 11. Farmington Hills 2006. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013. – http://en.wikipedia.org/wiki/Irene_Fischer, pristupljeno 14. IV. 2011.

KAMPUŠ, Ivan, povjesničar (Zagreb, 21. II. 1924 – Oroslavje, 26. VI. 2010). Sin Ivana i Štefanije rođ. Stern (?, o. 1884 – Zagreb, 26. XI. 1949). Majka mu je bila kći obrtnika iz Sv. Petra Orehovca, koji je po sajmovima prodavao licitarsku robu. Bio je zahvaćen vrtlogom zbivanja II. svj. rata, od odvođenja članova obitelji do premetačina stana i od 1944. brinuo se sâm za obitelj, radio je isprva kao fizički radnik, potom kao financijski i robni knjigovođa. U Zagrebu je završio klasičnu gimnaziju 1942, Višu pedagošku školu 1950. i studij povijesti na Filozofskom fakultetu 1959. Doktorirao je 1979. tezom Privredni i društveni razvitak zagrebačkog Gradeca od 13. do konca 16. stoljeća na Filozofskom fakultetu u Zadru. Od 1950. radio je kao nastavnik, od 1959. kao srednjoškolski profesor, 1961. asistent, 1965. predavač, 1971. viši predavač, 1980. izvanredni i od 1986. do umirovljenja 1994. redoviti profesor na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. – Središnje su teme u njegovu opusu povijest srednjovjekovnoga i ranonovovjekovnoga Zagreba i razvoj poreznoga sustava u Hrvatskoj i Slavoniji XII–XVII. st. Suautor je monografije Tisućljetni Zagreb (1975, Nagrada grada Zagreba 1976), dijelom utemeljene na njegovim radovima o povijesti zagrebačkih naselja Gradeca i Kaptola. Proučavao arhivsko gradivo u domaćim i inozemnim arhivima te 1976. u suradnji objavio knjigu Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Surađivao u zbornicima, časopisima i listovima Historijski pregled (1957–59, 1961–62), Historijski zbornik (1962–69, 1976–77, 1983, 1986, 1988–93, 1995–97, 2001), Radovi Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Odsjek za povijest (1963), Einheit und Vielfalt der europäischen Kultur (1968), Naša osnovna škola (1972), Radovi Instituta za hrvatsku povijest (1973, 1981), Internationales kulturhistorisches Symposion Mogersdorf (Szombathely 1974, Željezno 1981), Jugoslovenski istorijski časopis (1974), Kaj (1974), Arhivski vjesnik (1978–79), Siedlung, Macht und Wirtschaft (1981), Obol (1982), Burgenländische Heimatblätter (1983), Burgenland in seiner pannonischen Umwelt. Festgabe für August Ernst (1984), Istorija (1984), Katalog der Landesausstellung Die Steiermark, Brücke und Bollwerk (1986), Obeležja (1989), Vjesnik (1989), Zagrebački Gradec 1242–1850 (1994), Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094–1994 (Zagreb 1995), Zvonimir, kralj hrvatski (1997), Forum (1998–99), Rijeka (2000), u publikacijama Crkva sv. Marka u Zagrebu i njezin okoliš (1981), Sveta Marija na Dolcu (Zagreb 1985), Mirogoj. Kulturno-povijesni vodič (1987) te u Enciklopediji Jugoslavije Leksikografskoga zavoda i Enciklopediji hrvatske povijesti i kulture (1980). Suautor je udžbenika Historija XIX. i XX. st. (s H. Matkovićem, 1964), priručnika Audiovizualna nastavna sredstva u nastavi povijesti (sa Ž. Kargačin i O. Salzer, 1972), priručnikâ za zavičajnu nastavu Zagreb i okolni krajevi (s I. Karamanom i I. Flanjkom, 1977) i Grad Zagreb i Zagrebačka županija (s I. Bertićem i Karamanom, 1995), priređivač povijesnih čitanka Stoljeća govore (1957), Narodi u prostoru i vremenu 2 (s I. Makekom, 1974), Čovjek u svom vremenu 2 (s I. Makekom, 1985) i Povijesna čitanka (1993) te supriređivač povijesnih atlasa za osnovnu i srednju školu (1985) i Povijesnoga atlasa (1986). Objavljivao u listovima za mladež Pionir (1970–72), Smib (1970–77) i Modra lasta (1975) te bio autor obrazovnih radijskih i televizijskih emisija (tekstovi dijelom objavljeni u periodiku Radio-televizija Zagreb, 1970–74), nastavnih filmova i dijafilmova. S Tomislavom Raukarom priredio je za tisak rukopis Nade Klaić Povijest Hrvata u srednjem vijeku (1990). Bio je gl. urednik Radova Instituta za hrvatsku povijest 1971–76, suradnik Jaroslava Šidaka u redakciji Historijskoga zbornika od 1965. i njegov nasljednik na dužnosti gl. urednika 1985–97. te urednik monografije Povijest i kultura gradišćanskih Hrvata (1995). Bio je jedan od pokretača, predavač i voditelj studija arhivistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1984–96. Predavao je na filozofskim fakultetima u Rennesu i Caenu 1965, u Ljubljani 1993. te na poslijediplomskim studijima povijesti Zagrebačkoga sveučilišta u Dubrovniku 1975–85. i u Zagrebu od 1995. Sveučilište u Zagrebu dodijelilo mu je 2002. počasno zvanje profesor emeritus. God. 1987–89. bio je predsj. Saveza povijesnih društava Hrvatske, 1989–91. predsj. Saveza historičara Jugoslavije. Dobio je više nagrada i priznanja, među kojima se ističu domaća, austrijska, slovenska i mađarska za zasluge u pokretanju, organizaciji i vođenju Međunarodnoga kulturnopovijesnoga simpozija »Mogersdorf« 1971–95, kao i Nagrada »Josip Juraj Strossmayer«. Posvećen mu je broj Historijskoga zbornika (2008), u kojem je objavljena njegova bibliografija.

DJELA: Tisućljetni Zagreb (suautor I. Karaman). Zagreb 1975. – Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću (suautor J. Adamček). Zagreb 1976.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27173.

LIT.: (Prikazi knj. Tisućljetni Zagreb): M. Selaković, Republika, 32(1976) 2/3. – P. Strčić, Jadranski zbornik, 10(1976–1978). – Ž. Vnuk, Školska knjiga, 6(1976) 26/29. – M. Jurišić (M. J.), Večernji list, 38(1994), 16. XII. – D. Klen: Porezna politika u srednjevjekovnoj Hrvatskoj. Dometi, 10(1977) 10. – T. Raukar: O šezdesetoj godišnjici profesora Ivana Kampuša. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 17(1984). – M. Šarić: Mudri stari Zagrepčani (intervju). Večernji list, 36(1992), 2. XI. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – N. Moačanin i H. Gračanin: Ivan Kampuš professor emeritus Facultatis philosophicae Universitatis studiorum Zagrabiensis. Zagreb 2003. – I. Mandušić: Kampuš, Ivan. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.

KANCELJAK, Ozren, pravnik i poduzetnik (Zagreb, 29. I. 1962). Sin Željka i Branke rođ. Lončarević, unuk Grete Friedman. Završio je 1986. Pravni fakultet u Zagrebu. Djelovao je kao disk-džokej u zagrebačkim klubovima »Lapidarij« i »Kulušić«. Kao novinar pisao je za tjednike Polet, Start, Studio, Danas i Svijet. Sudjelovao je u mnogim projektima na području menadžmenta glazb. industrije i odnosa s javnošću te obnašao dužnost ravnatelja ZAMP, televizije »Mreža« i tvrtke »Europa press produkcija«, a dvije je godine bio izvršni direktor glazb. nagrade »Porin«. Na području glazbe i menadžmenta dodijeljena mu je nagrada za upravljanje projektima koji su osvojili više od 35 glazb. nagrada »Porin« u razdoblju 1995–2002 (Gibonni, Parni valjak i dr.). Također je tri godine radio kao zamjenik ravnatelja u agenciji za odnose s javnošću »Premisa« te bio predsj. Nadzornoga odbora HUOJ (2002). Voditelj je tvrtke poslovnoga savjetovanja »P. I. N. pravo i novac« i tvrtke »O.K. communication consulting« specijalizirane za strateški menadžment, integrirane komunikacijske projekte te savjetovanje na području odnosa s javnošću.

DJELA: Milion. Nož u leđa. Zagreb 2010.

LIT.: Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1986. Zagreb 1986. – http://www.kanceljak.com/okcc/ozrenKanceljak.html, pristupljeno 11. IX. 2012.

KANDEL, Mavro, bankovni ravnatelj (Przemyśl, Poljska, 5. IV. 1886 – ?). Sin Izidorov. U Hrvatsku se doselio 1913. iz Lavova. U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj općega Jugoslavenskoga bankarskoga društva te istaknuti član »Lože Zagreb 1090« nezavisnoga žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 izaslanika zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslav. Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu). Za uspostave NDH bio je u mirovini, a stanovao je u Boškovićevoj ul. u Zagrebu te posjedovao police životnog osiguranja u Assicurazioni generali, Ujedinjenom osiguravajućem društvu Zagreb i Jadranskom osiguravajućem društvu Zagreb te više stotina tisuća dinara na tekućim računima i uložnim knjižicama kod Bankarskoga društva Zagreb i poduzeća »Srećko Eisner, satovi i bižuterija.« Sa suprugom Cecilijom rođ. Welczer (?, o. 1881 – Zagreb, 19. IV. 1964) i sinom Rudolfom (?Zagreb, 1920 – ?) preuzeo je žid. znak i prijavio da je Odboru za podavanja kontribucije predao zlatnine vrijedne 33 570 din. Najvjerojatnije je s obitelji izbjegao u inozemstvo i nastanio se u Švicarskoj. Čini se da se Rudolf nakon II. svj. rata vratio u Zagreb, a potom je i on otišao u Švicarsku.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – KŽZ.

LIT.: Loža »Zagreb.« Jevrejski glas 5(1932)48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KAPOSI, Eugen Franjo (Kapoši), inženjer (Beč, 31. XII. 1886 – Zagreb, 28. VII. 1965). Sin Belin. God. 1919. prešao je na katoličanstvo i doselio se iz Budimpešte u Hrvatsku, gdje je radio u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. kao stručnjak za taninski posao te dobivao plaću 21 573 din. Bio je u mješovitom braku s Jolan (Jolandom) rođ. Zorkoczy. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, bio izbačen iz stana na Mažuranićevu trgu, a plaća mu je bila smanjena. Na nepoznat način je preživio II. svj. rat.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 679. – KŽZ.

KAPPER, Siegfried (Salomon Israel, Izák Šalomon), folklorist i prevoditelj (Smíchov, Češka, 21. III. 1821 – Pisa, Italija, 7. VI. 1879). U Pragu je do 1836. polazio gimnaziju i do 1839. predavanja iz filozofije na učilištu Klementinum, neko vrijeme studirao u Rusiji te u Beču 1847. završio studij medicine. God. 1847–48. bio je liječnik u Karlovcu, surađivao s Dragutinom Kušlanom, Ivanom Mažuranićem i Imbrom Ignjatijevićem Tkalcem, putovao je u Dalmaciju, BiH i na kvarnerske otoke, potom se u Beču bavio novinarstvom i kao pripadnik akademske legije sudjelovao u revolucionarnim zbivanjima 1848. U 1850-ima putovao po južnoslavenskim zemljama, 1854–66. bio liječnik u mjestima Dobříš i Mladá Boleslav i od 1867. do kraja života u Pragu. Pod utjecajem Vuka Stefanovića Karadžića za studija se počeo zanimati za južnoslavenske narode. Uz srpske i crnogorske, skupljao je i prevodio na njemački i češki hrvatske narodne pjesme, napjeve i bajke. Prijevodi pjesama što ih je prikupio u Hrvatskoj te članaka o narodnom pjesništvu i običajima iz hrv. krajeva objavljivani su mu u časopisima Ljubljanski časnik (1850), Slavische Blätter (Beč 1865–66), Triglav (1865), Dragoljub (1868), Matica (1869) i Agramer Zeitung (1874). Sastavio je i zbirke prijevoda južnoslavenskih narodnih pjesama, koje je pod utjecajem onodobnih filoloških teorija nazivao srpskima (Die Gesänge der Serben, 1–2. Leipzig 1852; Zpěvy lidu srbského, 1–2. Prag 1872–1874). Među ostalim pisao o srpskom pokretu u Vojvodini 1848–49 (1851), putopise s putovanja po južnoslavenskim zemljama (1853, 1854) i pjesme na njem. jeziku (1844, 1848; neke su uglazbili Johannes Brahms i Robert Franz). Bio je prvi Židov koji je objavio pjesničku zbirku na češkom (České listy, Prag 1846), zagovornik češkoga nacionalnoga preporoda i, uz čuvanje svijesti o podrijetlu, kulturne asimilacije Židova. Sjećanja na 1848. u Hrvatskoj objavljena su mu u Obzoru (1873, 38). Služio se pseudonimom Simo Putt.

DJELA (izbor): Slavische Melodien. Leipzig 1844. – Befreite Lieder, dem jungen Österreich. Wien 1848. – Die serbische Bewegung in Südungarn, Berlin 1851 (srp. prijevodi Novi Sad 1870–1879, Beograd–Valjevo 1996). – Südslavische Wanderungen, 1–2. Leipzig 1853 (srp. prijevodi Beograd 1935, Novi Sad 2005). – Christen und Türken, 1–2. Leipzig 1854. – Pohádky přímořské, Praha 1873, 19982.

LIT.: (O knj. Gesänge): Slovenska bčela, 3(1852) 42. – Agramer Zeitung, 28(1853) 150. – C. Wurzbach: Biographisches Lexikon des Kaiserthums Oesterreich, 10. Wien 1863. – S.: Dr. Siegfried Kapper. Slavische Blätter, 1(1865) 14. – A. Šenoa (A. Š.): Poezie světová. Vienac, 5(1873) 21. – S. Singer: Beiträge zur Literatur der kroatischen Volkspoesie. Agram 1882, 78/79. – O. Donath: Siegfried Kappers Leben und Wirken. Archiv für slavische Philologie, 30(1909) 3/4. – S. Pecinovský-Rastovčan: Kapperova »Lazarica« i naša narodna pjesma. Rad JAZU, 1917, 216, – L. Šik: Jevrejski liječnici u Jugoslaviji. Liječnički vjesnik, 53(1931) 4. – I. Esih: Kapper i Hrvati. Obzor, 75(1934) 248. – Dr. Sigfrid Kaper. Jevrejski glas, 10(1937) 28. – R. Maixner, T. Jakić i I. Esih: Korespondencija Dragojla Kušlana. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1950, 19. – J. Šidak: Značenje Karlovca u preporodnom pokretu. Karlovac 1579–1979 (zbornik). Karlovac 1979. – L. Glesinger: Ilirski pokret i Jevreji. Novi Omanut, 15(2007) 81. – D. Mujadžević: Kapper, Siegfried. Hrvatski biografski leksikon, 7. Zagreb 2009.

KAPPON, Jakov (Jakob), žid. aktivist (? – ?logor, 1941–1945). Djelovao je kao burzovni opunomoćenik i trgovac markama. Bio je član Glavnoga odbora SJVOJ 1920. Po osnutku NDH preuzeo je žid. znak i stradao u nekom od logora.