KAMINKA, Aron (Armin, Armand, Aharon), rabin (Berdičev, Ukrajina, 5. V. 1866 – Tel Aviv, 12. III. 1950). Studirao je na sveučilištima u Berlinu i Parizu te na ortodoksnom Rabinskom seminaru i na Judaističkom učilištu u Berlinu (Lehranstalt für die Wissenschaft des Judentums). Prvo zaposlenje kao rabin dobio je u Frankfurtu na Odri. Potom je službovao u reformskoj općini u Pragu (1893–97), odakle je na poziv tadašnjega predstojnika osječke ŽO u Osijeku 1897. naslijedio preminuloga Samuela Spitzera. Iako mu je prvotno u ugovoru pisalo da je doživotni rabin, u Osijeku je ostao do 1900; bio mu je postavljen uvjet da za dvije godine nauči hrv. jezik, što se, čini se, nije dogodilo. Sudjelovao je na I. cionističkom kongresu u kolovozu 1897. u Baselu, ali nije jasno je li bio izaslanik iz Hrvatske (uz još dvojicu, rabina → M. Ehrenpreisa te Riječanina → J. Lazarusa) ili ga je tamo pozvao sam Theodor Herzl. Na Kongresu je govorio o žid. kolonijama u Palestini. S Herzlom je bio povezan od mladih dana, iz vremena kad je bio aktivist u predcionističkom pokretu Hibbat Zion, a Herzl ga je smatrao prikladnim posrednikom između sebe i rus. ranih cionista. Poslije se razišao s Herzlom ponajviše zbog svojega pristajanja uz tzv. praktični cionizam, koji je prioritet davao praktičnim sredstvima za postizanje cionističkih ciljeva, odnosno imigraciji, naseljavanju ruralnih područja i osnivanju obrazovnih ustanova. Iz Osijeka je otišao u Beč, gdje je bio tajnik bečke podružnice Alliance Israélite. U toj je funkciji 1903. poslan u Kišinjev da istraži okolnosti pogroma koji se tamo dogodio u travnju te godine. Također je u SAD i Zapadnoj Europi prikupljao novac za žrtve progona u Rumunjskoj i Rusiji pred kraj I. svj. rata. Uz to je u Beču predavao Talmud, povijest i filozofiju u žid. školi »Bet Hamidraš« (1901–04). God. 1924. osnovao je Maimonides Universität u Beču, a od 1926. predavao je Talmud i žid. filozofiju na Bečkom sveučilištu. – Bio je i pjesnik i prevoditelj. Na hebrejski je prevodio grčke i latinske klasike: Marka Aurelija, Aristotela, Seneku, tragedije Eshila, Sofokla i Euripida (Tragediyot Nivharot. Tel Aviv 1940–1948), pisao vlastitu poeziju, objavio mnogobrojne studije o talmudskoj literaturi. Napisao je i dramu na hebrejskom Pad kuće Ahab (Shever Beit Ahav. Tel Aviv 1941). Nakon Anschlussa 1938. emigrirao u Palestinu. Njegova kći Irene Kaminka Fischer (Beč, 27. VII. 1907 – Boston, SAD, 22. X. 2009) bila je istaknuta matematičarka i geodetkinja, jedna od dviju žena znanstvenica koje su odigrale ključnu ulogu u misijama »Mercury« i »Apollo«, odnosno amer. svemirskomu programu i iskrcavanju čovjeka na Mjesec.
LIT.: Ž. J. Lador–Lederer: Tri fragmenta o cionizmu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Lj. Dobrovšak: Hrvatska javnost prema Židovima krajem 19. stoljeća (za vrijeme Dreyfusove afere od 1894.–1899.) (magistarski rad). Zagreb 2003. – Ista: Prvi cionistički kongres u Osijeku 1904. godine. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – Kaminka, Aron. Encyclopaedia Judaica, 11. Farmington Hills 2006. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013. – http://en.wikipedia.org/wiki/Irene_Fischer, pristupljeno 14. IV. 2011.