LÖWY, David

LÖWY, David, žid. aktivist (Mattersburg, Austrija, o. 1826 – ?). Sa suprugom Perl rođ. Sauerbrunn (?, 1932 – ?) otac je Moše Bera (Zagreb, 24. I. 1857 – ?), Helene (Leje) Chan ud. Mose (Zagreb, ? – ?), Kröndela (Zagreb, ? – ?) i Adolfa (Krapina, 16. VII. 1869 – ?). God. 1851. doselio se u Zagreb. Imao je svjedodžbu šoheta te je namješten u Zagrebu kao koljič, predmolitelj i inkasator. God. 1854. zagrebački rabin → L. Rockonstein priznao mu je »koljičku diplomu« na temelju izvještaja od 10. V. 1853, u kojemu su gabaj Ignac Stern i → J. Figatner konstatirali da je dužnost poslužitelja hrama i koljiča u Zagrebačkoj ortodoksnoj općini »religiozno, pobožno i revno obavljao i davao prvu poduku u vjeri na naše potpuno zadovoljstvo«. Iste god. stupio je u službu glavne općine, koja je osporavala Zagrebačkoj ortodoksnoj općini pravo na postavljanje koljiča. Već 1854. spominje se kao član Hevre Kadiše. Od 1858. živi s obitelji u Odri, gdje je od J. Müllera preuzeo dućan te ga vodio do 1861, kad je pred razbojnicima pobjegao iz Odre u Velesovac k tastu → Marcusu Sauerbrunnu, a 1862. preselio se s obitelji u Krapinu i ondje djelovao kao šohet, predmolitelj i učitelj vjeronauka djece krapinskih obitelji Deutsch, Farkaš, Gistel, Sonnenberg i Spitzer. Stanovao je kod plemićke obitelji Kiepach (Kühpach) iz Tirola.

LIT.: L. Moses: Moj djed i baka. Omanut, 3(1939) 4/5.

LÖWY, David (Levi, Loewy)

LÖWY, David (Levi, Loewy), rabin (Nové Mesto nad Váhom, Slovačka, XII. 1821. ili 1823 – Vukovar, 7. II. 1891). Bio je rabin u Vukovaru od 1850. do kraja života, a od 1863. nadrabin za Srijemsku županiju. Za njegova mandata o. 1890. sagrađena je i posvećena nova vukovarska sinagoga. Ustrojio je matične knjige i znatno unaprijedio život u ŽO u Vukovaru. – Sin Maks (Maximilian) (Vukovar, 4. III. 1856 – Osijek, 27. XII. 1938) bio je trgovac u Osijeku, a nakon 1890. glavni i odgovorni urednik Srijemskih novina. Bio je član Trgovačko-obrtničke komore. Pripadao je anticionističkoj struji u gornjogradskoj ŽO na čelu s → V. Winterom. U braku s Irmom rođ. Bloch imao je sinove Ervina (Osijek, 1892 – ?), Karla Egona (Osijek, 25. VII. 1894 – ?) i → Otta te kćeri Blanku (Osijek, 1877 – ?) i Doru (Osijek, 1888 – ?).

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Podaci o ulazniku Lj. Dobrovšak.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – Bilten ŽOZ, 1994, 33/34. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47.

LÖWY, David M.

LÖWY, David M., trgovac (Nagykanizsa, Mađarska, 20. II. 1841 – Sisak, 5. XII. 1904). Doselio se 1874. u Sisak, gdje je bio ravnatelj sisačkih dioničkih skladišta. Vjerojatno je bio u delegaciji sisačkih trgovaca koja je u svibnju 1879. od bana Ivana Mažuranića i zapovjednika zemaljske vlade BiH generala Josipa Filipovića tražila da se podigne most u Slavonskom Brodu kako zbog svoje nizine ne bi sprečavao prolazak većim brodovima pri višem vodostaju rijeke Save. Kako je Sisak bio važno lučko i pretovarno središte, koje je ovisilo o pristigloj robi, apel sisačkih trgovaca bio je više nego opravdan.

IZV.: Matica umrlih ŽO u Sisku.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti Hrvatske u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – D. Pešut: Spomenica osnovne privredne komore Sisak 1870.–1990. Sisak 1990.

LÖWY, Hinko

LÖWY, Hinko, urolog, dermatovenerolog i žid. aktivist (Michalovce, Slovačka, 4. IV. 1878 – logor Jasenovac, 1942). Nakon specijalizacije urologije i dermatovenerologije, 1906. dobio je dozvolu za obavljanje liječničkog zvanja od Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu i otvorio liječničku ordinaciju, koja je u međuratnom razdoblju bila specijalizirana za kozmetiku, urologiju te kožne, spolne i venerične bolesti. Zanimao se i za povijest medicine. Kao liječnik mobiliziran je u austroug. vojsku za I. svj. rata te dobio više odlikovanja. Bio je aktivan u radu ŽOZ te je 1912. izabran za člana Predsjedništva. Suosnivač je i prvi potpredsjednik Židovskoga gombalačkog sportskog društva 1913. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Marijom rođ. Prister i sinovima Aurelom, Karlom i kćeri Amalijom preuzeo je žid. znak. Prkoseći naredbi o nošenju žid. znaka, demonstrativno je prošetao Tomislavovim trgom, koji je bio zabranjen za Židove, noseći znak »Ž« i austroug. odlikovanja. Bio je teško pretučen, a odlikovanja otrgnuta. Iako je sa sinom Aurelom dobio propusnicu za izlazak iz NDH, nisu željeli otići, uvjereni da im se ništa neće dogoditi. Sa sinom i kćeri bio je uhićen u prvim danima 1942. te je već 9. I. zatočen u zatvoru na Savskoj cesti. Supruga i drugi sin također nisu izbjegli deportacije te je čitava obitelj stradala u logorima. – Sin Aurel (Zagreb, 24. X. 1916 – logor Jasenovac, 1942) u doba NDH bio je apsolvent na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. S ocem i sestrom Amalijom uhićen u prvima danima 1942. i već 9. I. zatočen u zatvoru na Savskoj cesti, potom deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Sin Karlo (Aquileia, Italija, 2. VII. 1918 – Jadovno, 1941) poč. II. svj. rata bio je student na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Po uspostavi NDH s drugim zagrebačkim omladincima krajem svibnja 1941. uhićen je i deportiran u logor Danica kraj Koprivnice, potom u Jadovno kraj Gospića, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – JIM. – KŽZ. – Podaci o ulazniku S. Steiner. – Telefonski imenik 1941. – ŽOZ.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Židovska smotra, 7(1912) 6; 9(1914) 3/4. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1. – A. Shomrony: Svjedočenja. Gdje je Freibergerova biblioteka? Bilten ŽOZ, 1993, 30. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LÖWY, Josip (Joseph)

LÖWY, Josip (Joseph), trgovac (? – Zagreb, 1876). Spominje se 1843. u Varaždinu, gdje je i prije boravio, jer je upisan kao »Recurrensi Josepho Lövi gremiali Israeliza«, te moli gradski magistrat da mu dozvoli prodaju zlatnine i srebrnine. God. 1867. seli se u Zagreb, gdje prijavljuje zlatarski obrt kao Josip Löwy. Sa suprugom Helenom imao je sinove Lavoslava i Mavra, koji su nekoliko godina nakon njihova preseljenja u Zagreb trebali služiti vojsku te se prijavljuju kao novaci u Zagrebu. Kako formalno nisu bili otpušteni iz varaždinskih vojnih listina, varaždinski gradski magistrat inzistirao je da služe vojnu dužnost na račun grada Varaždina. Nije poznat ishod ovog spora, ali svi članovi obitelji ostaju u Zagrebu. Mavro je nakon očeve smrti otvorio vlastitu radionicu 1878, supruga nastavlja voditi obiteljsku trgovinu pod nazivom »Josipa Löwija udova«, a moguće da je u zajedničkom poslu ostao i drugi sin, o kojem nema daljnjih podataka.

IZV.: DAV, F, GPZ, 1588. – DAZ, F, GPZ, Obrtni registri, Obrtovno kazalo 1860–1881.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti Hrvatske u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979. – I. Lentić: Varaždinski zlatari i pojasari. Zagreb 1981.

LÖWY, Moise S.

LÖWY, Moise S., rabin (? – Split, ?). Bio je rabin u Splitu poč. XX. st. te 1909. jedan od pokretača prve cionističke organizacije u Splitu i Dalmaciji.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18.

LÖWY, Moritz

LÖWY, Moritz, cionistički aktivist (? – ?). Bio je odbornik na godišnjoj skupštini Saveza cionista iz južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije, održanoj u Zagrebu 25. I. 1914.

LIT.: Židovska smotra, 9(1914) 3.

LÖWY, Oto

LÖWY, Oto, balneolog (Osijek, 1890 – Zagreb, ?1980). Sin Stefanov. Bio je istaknuti član »Lože Zagreb 1090«, nezavisnog žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 delegata zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslavenske Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu).

LIT.: Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Bilten ŽOZ, 1991, 13.

LÖWY, Otto

LÖWY, Otto, liječnik (Osijek, 17. XII. 1890 – Zagreb, 4. VII. 1920). Sin Irme rođ. Bloch i osječkoga trgovca Maksa (Osijek, 1856 – Osijek, 1938). Unuk → Davida Löwyja. Nakon gimnazije i ispita zrelosti u Osijeku, upisao je medicinu u Beču, gdje je diplomirao 1914. Još kao student bio je uključen u znanstvena istraživanja, 1913. sudjelovao je na sastanku Slobodnoga društva za mikrobiologiju u Berlinu te je bio pomoćni liječnik u Bakteriološkoj misiji austroug. Društva Crvenoga križa u Srbiji tijekom II. balkanskoga rata. Nakon diplome radio je u Seroterapijskom institutu, a za I. svj. rata sudjelovao je u radu laboratorija Zdravstvenoga povjerenstva na bojišnici. Kao vojni nadliječnik u Osijeku 1918. pristupio je Zboru liječnika u Zagrebu te 1919. bio utemeljitelj Pripomoćne blagajne Zbora. Na sastancima Zbora sudjelovao je u raspravama o dizenteriji, tuberkulozi te predavao o kugi. Od 1919. predstojnik je bakteriološkog odjela Zemaljskoga bakteriološkog zavoda u Zagrebu. Zdravstveni odsjek vlade uputio ga je u ožujku 1920. u Beč radi nabave medikamenata. Stručnim prilozima surađivao je u brojnim domaćim i inozemnim časopisima (Liječnički vjesnik, 1913, 1919; Wien klin wochenscrift, 1916, 1918–19. i dr.).

IZV.: Podaci o ulazniku V. Dugački.

LÖWY, Rudolf

LÖWY, Rudolf, trgovac (Središče ob Dravi, Slovenija, 6. I. 1878 – logor Jasenovac, 1941). Sin Jakovljev. Po djedu je zavičajnost imao u Varaždinu. Prije II. svj. rata imao je trgovinu u Gjurgiju, no po uspostavi NDH, u lipnju 1941, ostao je bez trgovine i bez posla. Poč. rujna 1941. sa suprugom Martom rođ. Mifky iseljen je iz kuće u Badalićevoj ul. u Zagrebu. Deportiran je u logor Jasenovac, a supruga 1942. u Auschwitz. – Sin Zdenko, trgovac (Središče ob Dravi, Slovenija, 24. II. 1913 – logor Jasenovac, 1941). Bio je zavičajan u Varaždinu, kamo se doselio s roditeljima 1914. iz Središča. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te je ubrzo odveden na »prisilni rad«, zapravo deportiran u logor Jasenovac. Prijavu imovine u njegovo je ime 25. VI. 1941. podnio otac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 28, Predsjednički ured, br. 30433, god. 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.