LÖWY, Otto, liječnik (Osijek, 17. XII. 1890 – Zagreb, 4. VII. 1920). Sin Irme rođ. Bloch i osječkoga trgovca Maksa (Osijek, 1856 – Osijek, 1938). Unuk → Davida Löwyja. Nakon gimnazije i ispita zrelosti u Osijeku, upisao je medicinu u Beču, gdje je diplomirao 1914. Još kao student bio je uključen u znanstvena istraživanja, 1913. sudjelovao je na sastanku Slobodnoga društva za mikrobiologiju u Berlinu te je bio pomoćni liječnik u Bakteriološkoj misiji austroug. Društva Crvenoga križa u Srbiji tijekom II. balkanskoga rata. Nakon diplome radio je u Seroterapijskom institutu, a za I. svj. rata sudjelovao je u radu laboratorija Zdravstvenoga povjerenstva na bojišnici. Kao vojni nadliječnik u Osijeku 1918. pristupio je Zboru liječnika u Zagrebu te 1919. bio utemeljitelj Pripomoćne blagajne Zbora. Na sastancima Zbora sudjelovao je u raspravama o dizenteriji, tuberkulozi te predavao o kugi. Od 1919. predstojnik je bakteriološkog odjela Zemaljskoga bakteriološkog zavoda u Zagrebu. Zdravstveni odsjek vlade uputio ga je u ožujku 1920. u Beč radi nabave medikamenata. Stručnim prilozima surađivao je u brojnim domaćim i inozemnim časopisima (Liječnički vjesnik, 1913, 1919; Wien klin wochenscrift, 1916, 1918–19. i dr.).
IZV.: Podaci o ulazniku V. Dugački.