FRIEDMAN, Ljudevit (Ludvig), trgovački putnik (Zemun, Srbija, 26. II. 1871 – ?Auschwitz, 1942–1943). Sin Hermana i Rose rođ. Goldstein. U međuratnom razdoblju djelovao je kao trgovački putnik. U prijavi imovine vlastima NDH tvrdio je da je »zaštitnik Švarcova doma«. U lipnju 1941. živio je sam kao podstanar u Vlaškoj ul., a isplata mirovine koju je primao od Pokojinskoga zavoda u Ljubljani bila je obustavljena. Deportiran je s ostalim zagrebačkim Židovima u kolovozu 1942. ili u svibnju 1943. najvjerojatnije u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670.

FRIEDMAN, Mavro, trgovac i javni djelatnik (?, 1863 – Zaprešić, 1903). God. 1885. doselio se u Zaprešić, gdje je djelovao kao trgovac, poštar i gostioničar. Bio je jedan od osnivača i zapovjednik Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva u Zaprešiću.

LIT.: Obzor, 33(1903) 157.

FRIEDMAN, Zlata, pijanistica (Zagreb, 30. III. 1904 – ?). Kći Mavra (Maura) (?, o. 1856 – Zagreb, 25. II. 1941) i Erne. Zavičajnost je imala u općini Mače kraj Zlatara. Majka Erna (?, 1869) došla je iz Beča u Mače 1921. jer je suprug ondje imao trgovinu, a u međuratnom razdoblju otvorio je tekstilnu trgovinu u zagrebačkoj Ilici, kojoj je u prvosvibanjskim demonstracijama 1928. razbijen izlog. Obitelj je živjela u Bosanskoj ul. Otac je umro neposredno pred osnutak NDH, a posao je preuzela Ruža, supruga njezina brata Srećka. Po osnutku NDH brat je stradao u logoru na Pagu 1941, majka i šurjakinja u logoru Đakovu 1942, dok se ona sklonila u Calestano u Italiji. Daljnja sudbina je nepoznata

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670.

LIT.: J. Broz Tito: Sabrana djela, 1. Beograd–Zagreb 1983. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRIEDMANN, Armin, građevinski inženjer (Zemun, Srbija, 1. III. 1872 – ?Auschwitz, ?1942). Sin Hermana i Reze rođ. Goldstein. S Fridom rođ. Klein otac je → Mirka Mirkovića. Od 1910. do 1915. u službi Zemaljske kraljevske vlade kao građevinski inženjer radio je na gradnji državnih cesta, škola i drugih državnih zgrada u Vinkovcima, Srijemskoj Mitrovici, Zemunu i Vukovaru, a od 1918. kao inženjer u Državnom građevnom uredu u Zagrebu. Ovlaštenje za samostalno obavljanje zvanja dobio je 1925. od Zagrebačke inženjerske komore čiji je kasnije bio član. Bio je suvlasnik poduzeća »Friedmann-Lorber-Mevorah«. U međuratnom razdoblju usko je surađivao sa ŽOZ i sudjelovao u mnogim graditeljskim poslovima. Po uspostavi NDH sa suprugom Friedom rođ. Klein preuzeo je žid. znak, u svibnju 1941. predao molbu za priznavanje arijskih prava, a u srpnju 1941. zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. U svibnju 1942. dobio je dopuštenje da prilikom nadziranja gradnja ne nosi žid. znak. Neovisno o tome, supruzi su stradali, vjerojatno u Auschwitzu.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29461. – KŽZ. – Popis žrtava.

FRIEDMANN, Bela (Fridman), pravnik i žid. aktivist (Požega, o. 1880 – logor Jasenovac, 1942). Sin Hinka i Regine. Roditelji su mu bili vlasnici hotela u Požegi. Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a studij prava Beču. Vrativši se u Požegu, oženio se 1904. Irenom rođ. Bauer s kojom je imao sina Branimira i kćer Hertu. Za I. svj. rata bio je oficir austroug. vojske. Radio je u državnoj službi kao financijski tajnik u Požegi 1905–13. i Osijeku 1913–23. Nakon umirovljenja 1923. u Jägerovoj ul. u Osijeku otvorio je privatnu praksu kao financijski pravni zastupnik. U Osijeku je bio i financijski tajnik Židovskoga cionističkoga društva te se istodobno aktivno uključio u rad ŽO Gornji grad, čiji je bio posljednji prijeratni predsjednik. Po osnutku NDH postao je pročelnik Odjela za kontribuciju te pročelnik Poreznoga odjela u ŽO. Bio je jedan od aktivnih članova »Skrbi za logore«. U travnju 1942. dobio je propusnicu za Dubrovnik, no ustaška ga je pratnja odvela u logor Jasenovac, gdje je stradao. – Supruga Irena rođ. Bauer, žid. aktivistica (Orahovica, 1885 – Jeruzalem, 1965). Od 1930. bila je aktivna članica uprave osječkog Udruženja cionističkih žena (WIZO) i njezine sekcije za ručni rad. Po proglašenju NDH napušta Osijek te s kćeri → Hertom Horovic odlazi u Split, Korčulu, Italiju i Švicarsku. Nakon II. svj. rata s obitelji se vraća u Zagreb, potom u Osijek, a 1946. svi odlaze u Beograd. God. 1949. iselili su se u Izrael. – Sin Branimir, komunistički aktivist (Osijek, 1906 – Jadovno, VIII. 1941). Gimnaziju je završio u Osijeku te upisao Pravni fakultet u Zagrebu. Za gimnazijskoga školovanja prihvatio je komunističke ideje, a kao student pristupio je revolucionarnomu radničkomu pokretu. Bio je član SKOJ od 1926. i KPJ od 1927. Uhićen je 1930. u jednoj od policijskih provala i osuđen na sedam godina robije. Kaznu je izdržavao u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici, gdje mu je produžen zatvor za još dvije godine. Po izlasku iz zatvora 1939, nastavio je ilegalni partijski rad u Zagrebu. U svibnju 1941. bio je uhićen i odveden u logor u Gospiću, a zatim u Jadovno, gdje je stradao poč. kolovoza 1941.

IZV.: AŽOO, Židovi u Osijeku i regiji 1945–1947. – Podaci o ulazniku A. Touval.

LIT.: Židov, 14(1930) 45. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.

FRIEDMANN, Davide, liječnik (?, 1886 – ?, 1941). Bio je potpredsjednik (1914) i predsj. ŽO u Rijeci (1929–35), te je s rabinom → G. Franckom predvodio skupinu vodećih riječkih Židova, koja je 23. X. 1919. Gabrielu D’Anunziju predala izjavu kojom riječki Židovi prihvaćaju i podupiru priključenje Rijeke Italiji. God. 1930. bio je član uprave privatne klinike »Sanatorio fiumano«.

LIT.: T. Morgani: Ebrei di Fiume e di Abbazia. Rim 1979. – S. Simper: Židovske zajednice Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938–1943) (doktorska disertacija). Zagreb 2012.

FRIEDMANN, Hermann → MIRKOVIĆ, Mirko

FRIEDMANN, Leo → MIRKOVIĆ, Leo

FRIEDMANN, Miroslav, tiskar i novinar (Osijek, 24. III. 1889 – ?logor, XII. 1941). Sin Leopolda i Selme rođ. Lederer. Tiskaru u Osijeku je preuzeo od oca 1923. i u njoj je tiskao različite listove (prorežimska Jugoslavenska zastava, 1939–41; Krokodil, 1937; Srednjoškolac, 1937), kalendare i Adresar grada Osijeka za 1937. Bio je predsj. Udruženja štamparskih poduzeća za područje osječke Obrtničke komore (1935–39) i izdavao njihovo glasilo Objave (1936–38). Bio je također vlasnik, izdavač i urednik stručnoga lista Hartija (1937–39). Članke je objavljivao u glasilu Socijaldemokratske stranke Volksrecht (1911–12) i u Hartiji (1937). Surađivao je i bio član uredništva glasila Pokret nezavisnih vijećnika jevrejske bogoštovne općine u Osijeku, gornjem gradu, u kojem je objavio članak Pred teškom zadaćom. O borbi za jedinstvo i za ljudska prava Jevreja, a protiv antisemitizma (2/1933). God. 1941. tiskara mu je oduzeta i stavljena pod komesarsku upravu i pretvorena u Deutsche Druckerei. Pretpostavlja se da je stradao u logoru na Pagu ili u jasenovačkom kompleksu, najvjerojatnije u prosincu 1941. – Otac Leopold (Lavoslav), tiskar (Pečuh, Mađarska, 1863 – Osijek, 1926). U Osijeku je 1891. otvorio tiskaru i knjigovežnicu te naslijedio knjižaru Franje Pinassela. Tiskao je Sretne naravi Feliksa Barušića, brošure Slavica Henča i do 1914. glasilo Socijaldemokratske stranke Volksrecht. Bio je dugogodišnji član osječke ŽO Gornji grad. U braku sa Selmom rođ. Lederer (Magocs, Mađarska, 1867 – ?) otac je Miroslava, Fridricha (Osijek, 1889 – ?), Laure (Osijek, 1894 – ?) i Artura, tiskarskoga djelatnika (Osijek, 1891 – Osijek, 1924), koji se oženio 23. IV. 1922. Osječankom Anom Sarom rođ. Schunk (Osijek, 23. IV. 1903 – ?) te bio član osječke ŽO Gornji grad.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – V. Humski: Friedmann, Miroslav. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FRIEDRICH, Adolf, obrtnik (Novo Čiče, 29. XII. 1919 – Zagreb, 25. VII. 2006). Sin Samuela i Eugenije rođ. Hirschl. Bavio se urarskim obrtom. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja, preuzeo žid. znak i prešao na katoličanstvo. Iste god. deportiran je u jasenovački logor Krapje. Sudjelovao je u proboju logoraša 22. IV. 1945. Surađivao je s Komisijom za ratne zločine, a doživljaje objavio u monografiji Sećanja Jevreja na logor Jasenovac (Beograd, 1972).

IZV.: KŽZ.

LIT.: Obitelj. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.