FODOR, Geza, liječnik (Budimpešta, 1867 – Zagreb, 11. V. 1927). Sin Josipa, higijeničara čiji se spomenik nalazio pred Guttenbergovom palačom u Budimpešti. Studij medicine završio je u Budimpešti, gdje je stekao doktorat, a 1893. postao je prvi asistent Korányeve Interne klinike. Potom je radio u klinikama Curschmann, Leyden, Ziemsen i Jakch. Habilitirao se 1897. iz patologije i terapije bolesti krvi i konstitucije na budimpeštanskoj klinici. Napisao je više radova objavljenih u mađarskim i njemačkim medicinskim časopisima. Obolio je od teškog pleuritisa te se zbog narušena zdravlja 1898. preselio u Opatiju. Ondje je kao kupališni liječnik i stalni član lječilišnoga konzilija te više drugih zdravstvenih i gospodarskih povjerenstava (npr. za opskrbu vodom) znatno pridonio razvoju lječilišta. Pokrenuo je 1910. u Opatiji međunarodni časopis Zentralblatt für Thalassotherapie, Klimatologie, Balneologie und verwandte Wissenszweige. Bio je to prvi strukovni list te vrste kod nas, a onda je jedno vrijeme i uređivao. God. 1907. postao je kraljevski savjetnik. Za I. svj. rata mobiliziran je u vojno-posadnoj bolnici u Zagrebu. Po svršetku rata ostao je u Zagrebu, gdje je radio kao liječnik u Direkciji državnih željeznica. Bavio se problemom dijabetesa i mijene tvari pišući o ulozi mokraćne kiseline u patogenezi nefritisa. Surađivao je u pisanju zbornika Abbazia als Kurort za koji je napisao poglavlje o terapiji morskom vodom. S opatijskim liječnikom Juliusom Glaxom sastavio je vodič kroz Opatiju i druga klimatska naselja na sjev. obali Jadrana (objavljeno na mađarskom 1913).

DJELA: Die interne Anwendung des Meerwassers. Abbazia als Kurort. Opatija 1906. – Téli klimatikus gýogyhely és tenger i fürdö Abbazia (suautor J. Glax). Abbazia 1913,

LIT.: K. Fried: (Nekrolog). Liječnički vjesnik, 49(1927) 6. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876–1918. Zagreb 1970. – V. Dugački: Fodor, Geza. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.

FODOR, Julio, službenik (Sarajevo, 17. IV. 1890 – ?). Sin Sigmundov. Sudjelujući u I. svj. ratu kao austroug. vojnik bio je teško ranjen. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je djelovao kao stručnjak za osiguranje. Po uspostavi NDH sa suprugom Ružom rođ. Kongut i sinovima Ivom, studentom tehnike (Zagreb, 1921 – Jadovno, 1941) i Antom, maturantom (Zagreb, 1923 – Jadovno, 1941) upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, no zbog ratnih zasluga zagrebačko Ravnateljstvo ustaškog redarstva dozvolilo im je nenošenje znaka. Sa suprugom je zatražio i arijska prava. Sinovi su 30. V. 1941. odvedeni u logor u Koprivnicu, odande u Gospić te su u ljeto ubijeni u Jadovnu, dok je Julijeva molba da ih se oslobodi bila odbijena. Daljnja je sudbina supružnika nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27968. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FODOR, Karlo, liječnik, publicist i komunistički aktivist (Zemun, Srbija, 22. IX. 1900 – Prag, 1974). Sin Jakobov. God 1918–26. studirao je medicinu u Innsbrucku, Zagrebu, Pragu i Beču. U Beču je bio član kluba studenata socijalista, gdje je upoznao → Gretu Diamant, kćer vukovarskog rabina → Juliusa kojom se poslije oženio. Od 1925. bio je član KP Njemačke, od 1929. do 1933. član Saveza njemačkih pisaca u Berlinu, zatim član iste organizacije u Parizu 1933–35, a 1936. u Pragu. Nakon 1933. i dolaska nacista na vlast u Njemačkoj bio je član KP Njemačke u emigraciji. Sudjelovao je u Berlinu 1930. u štrajku metalaca; uhićivan i u Berlinu i u Čehoslovačkoj. Bio je suradnik ljevičarskih novina i časopisa na njem. jeziku. Od siječnja 1937. sudjelovao je u Španjolskom građanskom ratu kao antifašistički borac. Djelovao je u sanitetskoj službi Internacionalnih brigada u Madridu, zatim kao liječnik u brigadama na bojišnici. Iz Španjolske je otišao u Meksiko, gdje je ostao do kraja II. svj. rata baveći se publicistikom. Potom je radio u beogradskoj Politici kao novinar-reporter. Nakon rezolucije Informbiroa 1948. iselio se u Čehoslovačku, gdje je i umro. Služio se pseudonimom Teodor Balk.

IZV.: Podaci o ulazniku A. Vermeulen i Đ. Obersohn.

LIT.: M. Perić: Jevreji iz Jugoslavije – španski borci. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1975, 3. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Blau: Studenti Židovi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 2006.

FODOR, Marta, kemičarka (Beč, 21. VI. 1893 – Auschwitz, ?1942). Kći Jakova Corneliusa (Zagreb, 1860 – ?) i Izabele (Tekle) rođ. Kohn. Obitelj je bila u bliskom srodstvu s liječnikom → I. Steinhardtom kao i odvjetnicima → K. i → Š. Steinhardtom. Doktorirala je kemiju. God. 1921. stekla je zavičajnost u Petrovgradu (danas Zrenjanin u Srbiji), gdje se udala za kemičara Ota Fodora. Nakon rastave vratila se 1934. s kćerima Anamarijom i Elizabetom majci u Zagreb. Prije II. svj. rata bila je zaposlena u poduzeću »Optolux«. Iako je u prijavi imovine vlastima NDH navela da su joj svi preci živjeli u Zagrebu, odvedena je u srpnju 1941. s kćerima u ženski logor u Metajni na Pagu, a njezinoj je majci bilo dozvoljeno da iz njezina zapečaćenoga stana izvadi najpotrebnije odjevne predmete. Majka, inače njem. državljanka, molila je RUR da ih se pusti iz logora, no već su bile prebačene u logor Loborgrad, a potom 1942. u Auschwitz. Preživjela je mlađa kći Elizabeta, koja se u kolovozu 1945. u Zagrebu vratila na žid. vjeru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27709, 27968, 29609, 28534. – HDA, RUR, Židovski odsjek, Kazalo, 1784, 2302. – JIM, ŽOZ, reg. br. 4860, sign. K-60-5-1/1-163. – KŽZ. – Popis žrtava. – SJVO, Spiskovi preživelih Jevreja u Jugoslaviji.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FORENBACHER, Ivanka, filmska djelatnica (Zagreb, 8. XI. 1921). Kći → R. Rosskampa i Zlate (Zagreb, 26. VIII. 1897 – Zagreb, 20. I. 1985), sa suprugom Sergejem Forenbacherom (Karlovac, 24. IV. 1921 – Zagreb, 25. V. 2010) majka Staše (Zagreb, 1957). Završila je Klasičnu gimnaziju 1940. u Zagrebu gdje je studirala ekonomiju (1940–42) te povijest umjetnosti (1943–47) na Filozofskom fakultetu. Po uspostavi NDH živjela je u Zagrebu te je kao dijete iz mješovita braka bila u opasnosti od progona i deportacija. Filmom se bavila od 1948. kad se zaposlila u »Jadran filmu« kao redateljica i urednica priloga za mjesečni Pregled. God. 1951. prešla je u samostalnu profesiju te radila kao tajnica režije (skript) ili pomoćnica redatelja u brojnim igranim filmovima (domaće produkcije, koprodukcijama njemačkog i engl. govornoga područja), televizijskim filmovima te muzičkim i zabavnim emisijama). Na poziv filmskog odsjeka Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu pokrenula je na Odsjeku za filmsku i TV montažu predmet filmski i TV kontinuiteti te ga predavala od školske godine 1979/80, a 1989/90. kao vanjska suradnica u zvanju profesora.

DJELA: Sekretar režije i film (udžbenik). Zagreb 1987.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

LIT.: Filmografija jugoslovenskog filma. Beograd 1970. – I. Škrabalo: Između publike i države. Povijest hrvatske kinematografije 1896–1980. Zagreb 1984. – D. Radić: Forenbacher, Ivanka. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FRANCETIĆ, Igor, internist i žid. aktivist (Zagreb, 3. IV. 1947). Sin Nikole i Ruže rođ. Blau. Diplomirao je 1971. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, gdje je specijalizirao kliničku farmakologiju 1979, a internu medicinu 1981. Zaposlen je na Medicinskom fakultetu i na Klinici za unutrašnje bolesti KBC Zagreb (Rebro). Izabran je za docenta 1989, 1990. za izvanrednoga profesora, a od 2003. redoviti je profesor interne medicine te kliničke farmakologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. God. 1987. jedan je od predsjednika Savezne komisije za lijekove. Također je bio predsj. potkomisije za dopinšku kontrolu Hrvatskog olimpijskog odbora, a od 2000. predsj. Komisije za lijekove Ministarstva zdravstva RH i voditelj Nacionalnoga centra za praćenje nuspojava lijekova u Programu Svjetske zdravstvene organizacije. God. 1997–2011. predsjednik je Društva za kliničku farmakologiju i terapiju Hrvatskoga liječničkog zbora. Gost je predavač na nekoliko Medicinskih fakulteta u zemlji i inozemstvu. Dugogodišnji je član Vijeća ŽOZ, čiji je potpredsjednik od 1993. Objavio više od 200 stručnih i znanstvenih radova. S Dinkom Vitezićem supisac je udžbenika Osnove kliničke farmakologije (Zagreb 2007) te jedan od urednika udžbenika Interna medicina (Zagreb 1991). Glavni je urednik 6. i 7. izdanja Farmakoterapijskog priručnika (Zagreb 2010. i 2015). – U braku s Divnom rođ. Kern, otac je inženjera fizike Nikole (Zagreb, 1972) i sociologinje i plesne pedagoginje Hane Francetić Brčić (Zagreb, 1975). Ima unuke Vanju (2003), Grgura (2003), Mašu (2004), Natana (2005), Oskara (2010) i Huga (2011). – Majka Ruža, liječnica (Bačka Topola, Srbija, 31. X. 1914 – Zagreb, 20. II. 2003). Kći Aleksandra Blaua i Barbare rođ. Zucker. U braku s inženjerom Nikolom majka je Aleksandra, Igora i Ivana. Studirala je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te diplomirala uoči II. svj. rata. Stažirala je u Općoj bolnici u Novom Sadu i surađivala s KPJ, čijom je članicom postala kao studentica. Prenoseći arhiv gradskoga komiteta KP 13. IV. 1941. bila je uhićena, ali kako je bila u visokom stupnju trudnoće umjesto u zatvor odvedena je u bolnicu. Iako ju je mađ. okupacijski vojni sud osudio na smrt, nakon poroda je, prema tadašnjem mađ. zakonu, bila pomilovana jer je rodila muško dijete i potencijalnoga vojnika. Ostavivši sina na skrbi svojoj obitelji u Bačkoj Topoli, odlazi u Budimpeštu, gdje polulegalno radi kao liječnica u bolnici socijalnoga osiguranja na građanskoj periferiji. Nakon ulaska njem. snaga u Mađarsku u ožujku 1944. uspjela je prebaciti dijete kod roditelja svoga kolege, koji su ga skrivali do kraja rata, a ona je preko Međimurja u svibnju 1944. stigla do partizanskih jedinica u sjev. Hrvatskoj djelujući kao referent saniteta Zagorskoga odreda, kalničkoga i moslavačkoga voj. područja, a od svibnja 1945. upraviteljica ambulante Komande grada Zagreba. Nakon II. svj. rata radila je kao liječnica u ambulanti Sekretarijata unutrašnjih poslova Hrvatske, a 1950-ih bila je liječnica u Vojnoj bolnici u Zagrebu. God. 1950–57. bila je članica Vijeća Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. U mirovini je djelovala kao liječnica u Domu »Lavoslav Schwarz«. Bila je aktivna članica različitih sekcija ŽOZ (Ženska sekcija, Socijalna sekcija). Cijela je njezina obitelj iz Bačke Topole otpremljena 1944. u Auschwitz, odakle se vratila samo sestra Bora ud. Kalebić.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – Ha-kol, 1998, 55/56. – http://lmhs.snz.hr/hr/voditelji/view/3/, pristupljeno 26. III. 2012.http://phd.mef.hr/profesori.asp?jezik=hr&id=96, pristupljeno 26. III. 2012.

FRANCK, Giuseppe, rabin (?, 1876 – ?, 1937). Bio je rabin ŽO u Rijeci te je kao jedan od vodećih riječkih Židova 23. X. 1919. predao Gabrielu D’Anunziju izjavu kojom riječki Židovi prihvaćaju i podupiru priključenje Rijeke Italiji.

LIT.: T. Morgani: Ebrei di Fiume e di Abbazia. Rim 1979. – S. Simper: Židovske zajednice Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938–1943) (doktorska disertacija). Zagreb 2012.

FRANK, Geza (Gejza), pravnik i žid. aktivist (Tovarnik, 4. XI. 1871 – logor Jasenovac, 10. X. 1941). Sin Maksa i Rožine (Rosalije) rođ. Herzog i daljnji rođak političara → Josipa. Od rane mladosti živio je u Zagrebu, gdje je zavičajnost stekao 1898. Završio je pravo, a ovlaštenje za bavljenje odvjetništvom dobio je 1903. Bio je odvjetnik u Zagrebu u čijem je uredu na Jelačićevu trgu, među ostalima, kao pripravnik počeo raditi i budući poglavnik Ante Pavelić. Na skupštini novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu 1929. izabran je za zamjenika zastupnika komore, a tu je dužnost obavljao nekoliko godina. Bio je dugogodišnji član predsjedništva Izraelitske bogoštovne općine te predsj. zagrebačke Hevre Kadiše 1928–37. Nakon uspostave NDH zbog poznanstva s Pavelićem smatrao se zaštićenim te se iz Splita, gdje se zatekao, vratio u Zagreb. Ondje je sa suprugom Štefanijom (Stephie) rođ. Kell preuzeo žid. znak, a 28. IV. sa skupinom zagrebačkih odvjetnika Židova interniran je u Kerestinec, odakle je već 30. IV. 1941, navodno bolestan, pušten. Ponovno je priveden 19. VI. Redarstvenomu ravnateljstvu u Zagrebu te pušten, a 27. VI. 1941. sa suprugom je odveden u Zagrebački zbor te odande 28. VI. deportiran u Gospić i u neki od obližnjih logora, vjerojatno Slana na Pagu. U kolovozu 1941. prebačen je s drugim zatočenicima u jasenovački logor Bročice, gdje je strijeljan. Sin Oton u njegovo je ime 1. VII. 1941. prijavio imovinu. Supruga se 1. VII. javila kćeri Heddi Klein otvorenom dopisnicom iz Karlobaga te na nepoznat način preživjela II. svj. rat. – Sin Oton (Otto), internist (Zagreb, 9. I. 1901 – Zagreb, 7. VI. 1969). Sa suprugom Ljerkom rođ. Jurčić (?, 1909 – Zagreb, 4. VIII. 1991) otac je → Nede Frank-Stella. Završio je Medicinski fakultet u Zagrebu i 1928. od Ministarstva narodnoga zdravlja dobio ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja. U međuratnom razdoblju bio je zaposlen u Stalnoj vojnoj bolnici (danas KB Dubrava) u Zagrebu kao pričuvni natporučnik-liječnik. Također je na Trgu N (danas Trg žrtava fašizma) imao privatnu liječničku ordinaciju. Iako je bio u mješovitom braku, po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Dana 14. V. 1941. po nalogu MUP izbačen je iz stana na Preradovićevu trgu te se preselio u podstanarski stan u Marovskoj (danas Masarykovoj) ul. Kao liječnik 1941. služio je u hrv. domobranstvu, a u rujnu 1941. poslan je u Banju Luku djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb. – Sin Saša, pravnik (Zagreb, 27. I. 1900 – logor Jasenovac ili Stara Gradiška, 10. IV. 1942). Maturirao je na I. klasičnoj gimnaziji 1918, a doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1923. Odvjetnikom je imenovan 1927. U međuratnom razdoblju radio je s ocem u uredu na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Prije II. svj. rata bio je pravni zastupnik poduzeća »Josip Hertmann i sin« d. d. za trgovinu kožom u Zagrebu. Također je bio dioničar i član Upravnoga odbora tog poduzeća te član Upravnoga odbora i dioničar Industrije papirnate robe d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak sa suprugom Stankom rođ. Hertmann te kćerima Brankom, Darom i Vesnom. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika u svibnju 1941. te bio uhićen u skupini žid. odvjetnika i zatočen u Kerestincu i deportiran u logor Jasenovac, gdje je prema svjedočanstvima umro od posljedica smrzavanja. Supruga i kćeri pobjegle su u Švicarsku i ondje preživjele II. svj. rat.

IZV.: DAZ, Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1917–1918. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27584, 28658. – JIM, Zapisnici sjednice Predstojništva JVO u Zagrebu, 18. IV. 1937. – KŽZ. – Zapisnici sjednice vijeća Hevre Kadiše u Zagrebu, 25. XI. 1928. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 7(1933) 2. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.

FRANK-STELLA, Neda, atletičarka (Zagreb, 30. IX. 1937). Kći internista Otona Franka (Zagreb, 9. I. 1901 – Zagreb, 7. VI. 1969), sina → Geze, i profesorice slavistike Ljerke rođ. Jurčić (?, 1909 – Zagreb, 4. VIII. 1991). Sa suprugom arhitektom Miroslavom Stellom majka Renea. Klasičnu gimnaziju završila je 1956. u Zagrebu. Diplomirala je 1961. engleski, francuski i hrv. jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je do umirovljenja predavala engleski i franc. jezik u II. gimnaziji. Kao gimnazijalka bavila se rukometom u klubu »Lokomotiva«. Atletikom se počela baviti 1953. na poticaj braće → B. i → R. Milera u AAK »Mladost« u Zagrebu. Trenirala je pod vodstvom Žarka Susića. Specijalizirala se za sprinterske discipline. Osvojila je naslov juniorske prvakinje Jugoslavije 1955. u Mariboru na 100 m (13,1). Oborila je juniorske državne rekorde na 100 m i u štafeti 4 x 60 m, 4 X 100 m i 4 x 200 m. Na pojedinačnom prvenstvu Jugoslavije 1954. u Varaždinu osvojila je 1. mjesto u štafeti 4 x 100 m (52,4), 1955. u Senti osvojila je prvo mjesto u štafeti 4 x 100 m (50,0) i drugo mjesto na 200 m (27,7) i 1957. u Ljubljani osvojila je četvrto mjesto na 100 m (12,4). Na ženskom ekipnom prvenstvu Jugoslavije kao članica »Mladosti« osvojila je prvo mjesto 1954. u ligi i 1955. u Zagrebu. Bila je članica štafete Jugoslavije koja je oborila državni rekord 1955. u Helsingborgu na 4 x 100 m (48,3). Za juniorsku reprezentaciju Jugoslavije nastupila je četiri puta na dva natjecanja 1954. Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije nastupila je osam puta na pet natjecanja 1955– 57. Na Balkanskim igrama 1957. u Ateni osvojila je brončanu medalju u štafeti 4 x 100 m (49,0). Osobne rekorde postigla je na 100 m 1955 (12,3) i na 200 m 1954 (26,3). Zbog ozljede 1959. završila je natjecateljsku karijeru.

IZV.: Osobni podaci ulaznice.

LIT.: M. Delić: Jugoslavenska atletika, godišnjak 1955. Zagreb 1955. – Isti: Jugoslavenska atletika, godišnjak 1957–1960. Zagreb 1960. – Jugoslavenska atletika 1921–1971. Beograd 1971. – Lj. Gajić: Zlatna knjiga jugoslovenske atletike. Jagodina 2000. – Isti: Prvenstva Jugoslavije u atletici. Jagodina 2003. – V. Margetić: Akademski atletski klub Mladost – Zagreb 1945.–1985. Zagreb 2003. – Lj. Gajić: Seniorska prvenstva Jugoslavije. Jagodina 2007.

FRANK, Bela, tiskar (Osijek, 1877 – Auschwitz, VIII. 1942). Bio je vlasnik osječke tiskare, knjigovežnice, knjižare i papirnice u Kolodvorskoj ul. (poslije Ul. braće Radić), koja je bila namijenjena ponajviše merkantilnomu tisku. U popisu tiskara prvi se put spominje u kalendaru Essegger Bote za 1908. Pretpostavlja se da je isprva imao tiskaru u Dardi (od 1901), gdje je od 1. IV. 1906. do 15. I. 1907. tiskao mađ. željezničarski list Magyar Korona Országai Vasutas Szővedségének Eszéki Értesitője. Za I. svj. rata tiskao je niz pučkih pjesama i jeftinih brošura. God. 1922. pokreće »Frankovu biblioteku« izdavanjem kraćih romana i knjižica za puk. Tiskao je Album omiljenih pjesama iz Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku Radivoja Dinulovića te više brošura za Klub hrvatskih književnika i umjetnika. Glasilo vlasnika malih kuća Naše novine nezavisni list za pučku nauku i zabavu za poljoprivredu, obrt i industriju tiskao je od 1928, a list Die Drau od 1932. Surađivao je u periodici Hartija 1937. i Naše novine 1938. Po osnutku NDH tiskara je iste godine prestala raditi, a on je s ostalim osječkim Židovima bio uhićen u lipnju 1942. i prebačen u logor Tenja kraj Osijeka, a u kolovozu 1942. u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: V. Humski: Frank, Bela. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.