FRANK, Geza (Gejza), pravnik i žid. aktivist (Tovarnik, 4. XI. 1871 – logor Jasenovac, 10. X. 1941). Sin Maksa i Rožine (Rosalije) rođ. Herzog i daljnji rođak političara → Josipa. Od rane mladosti živio je u Zagrebu, gdje je zavičajnost stekao 1898. Završio je pravo, a ovlaštenje za bavljenje odvjetništvom dobio je 1903. Bio je odvjetnik u Zagrebu u čijem je uredu na Jelačićevu trgu, među ostalima, kao pripravnik počeo raditi i budući poglavnik Ante Pavelić. Na skupštini novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu 1929. izabran je za zamjenika zastupnika komore, a tu je dužnost obavljao nekoliko godina. Bio je dugogodišnji član predsjedništva Izraelitske bogoštovne općine te predsj. zagrebačke Hevre Kadiše 1928–37. Nakon uspostave NDH zbog poznanstva s Pavelićem smatrao se zaštićenim te se iz Splita, gdje se zatekao, vratio u Zagreb. Ondje je sa suprugom Štefanijom (Stephie) rođ. Kell preuzeo žid. znak, a 28. IV. sa skupinom zagrebačkih odvjetnika Židova interniran je u Kerestinec, odakle je već 30. IV. 1941, navodno bolestan, pušten. Ponovno je priveden 19. VI. Redarstvenomu ravnateljstvu u Zagrebu te pušten, a 27. VI. 1941. sa suprugom je odveden u Zagrebački zbor te odande 28. VI. deportiran u Gospić i u neki od obližnjih logora, vjerojatno Slana na Pagu. U kolovozu 1941. prebačen je s drugim zatočenicima u jasenovački logor Bročice, gdje je strijeljan. Sin Oton u njegovo je ime 1. VII. 1941. prijavio imovinu. Supruga se 1. VII. javila kćeri Heddi Klein otvorenom dopisnicom iz Karlobaga te na nepoznat način preživjela II. svj. rat. – Sin Oton (Otto), internist (Zagreb, 9. I. 1901 – Zagreb, 7. VI. 1969). Sa suprugom Ljerkom rođ. Jurčić (?, 1909 – Zagreb, 4. VIII. 1991) otac je → Nede Frank-Stella. Završio je Medicinski fakultet u Zagrebu i 1928. od Ministarstva narodnoga zdravlja dobio ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja. U međuratnom razdoblju bio je zaposlen u Stalnoj vojnoj bolnici (danas KB Dubrava) u Zagrebu kao pričuvni natporučnik-liječnik. Također je na Trgu N (danas Trg žrtava fašizma) imao privatnu liječničku ordinaciju. Iako je bio u mješovitom braku, po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Dana 14. V. 1941. po nalogu MUP izbačen je iz stana na Preradovićevu trgu te se preselio u podstanarski stan u Marovskoj (danas Masarykovoj) ul. Kao liječnik 1941. služio je u hrv. domobranstvu, a u rujnu 1941. poslan je u Banju Luku djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Nakon II. svj. rata vratio se u Zagreb. – Sin Saša, pravnik (Zagreb, 27. I. 1900 – logor Jasenovac ili Stara Gradiška, 10. IV. 1942). Maturirao je na I. klasičnoj gimnaziji 1918, a doktorirao temeljem rigoroza na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1923. Odvjetnikom je imenovan 1927. U međuratnom razdoblju radio je s ocem u uredu na Jelačićevu trgu u Zagrebu. Prije II. svj. rata bio je pravni zastupnik poduzeća »Josip Hertmann i sin« d. d. za trgovinu kožom u Zagrebu. Također je bio dioničar i član Upravnoga odbora tog poduzeća te član Upravnoga odbora i dioničar Industrije papirnate robe d. d. u Zagrebu. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak sa suprugom Stankom rođ. Hertmann te kćerima Brankom, Darom i Vesnom. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika u svibnju 1941. te bio uhićen u skupini žid. odvjetnika i zatočen u Kerestincu i deportiran u logor Jasenovac, gdje je prema svjedočanstvima umro od posljedica smrzavanja. Supruga i kćeri pobjegle su u Švicarsku i ondje preživjele II. svj. rat.
IZV.: DAZ, Izvještaj Kraljevske gornjogradske velike gimnazije za 1917–1918. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 669. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27584, 28658. – JIM, Zapisnici sjednice Predstojništva JVO u Zagrebu, 18. IV. 1937. – KŽZ. – Zapisnici sjednice vijeća Hevre Kadiše u Zagrebu, 25. XI. 1928. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 7(1933) 2. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Bilten ŽOZ, 1996, 46/47. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011.