BREYER, Miroslav, farmaceut (Bjelovar, 27. III. 1905 – ?). Bio je u braku s Elizabetom. Do 1941. živio je i radio kao farmaceut u Zagrebu. Po uspostavi NDH zaplijenjen mu je netom kupljeni automobil marke »Škoda.« Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663.

BREYER, Moric, trgovac (? – ?). Bavio se trgovinom i bio član Narodne čitaonice u Rijeci (1879).

LIT.: I. Lukežić: Židovi na Sušaku. Sušačka revija, 7(1999) 26/27.

BREYER, Pavao, knjižar (Križevci, 1904 – Vis, ljeto 1944). Nakon studija u Zagrebu otvorio je knjižaru u Masarykovoj ul. u Zagrebu specijaliziranu za nabavu knjiga iz inozemstva, posebice njemačke iseljeničke književnosti, koja se velikim dijelom ticala Židova. Još na studiju pridružio se komunistima. God. 1928. bio je uhićen te suđen zajedno s Josipom Brozom Titom (tzv. bombaški proces); no zbog nedostatka dokaza bio je oslobođen. Nakon suđenja nastavio je ilegalnu komunističku djelatnost zbog čega je između 1928. i 1936. bio više puta uhićen, a poč. 1936. osuđen na godinu dana robije; jugoslav. policija opisala ga je 1930. kao »okorelog komunista«. Po izlasku iz zatvora zanemario je polit. djelatnost i radio u svojoj knjižari, zbog čega ga je Tito u svom izvještaju Kominterni opisao kao osobu nedostojnu povjerenja komunista. Po uspostavi NDH prebjegao je u Italiju, a njegova imovina bila je zaplijenjena. U Hrvatsku se vratio 1943. i pridružio partizanima. U ljeto 1944. boravio je na Visu, gdje je bio optužen kao brit. špijun i strijeljan. – Sestra Eli (Ela), službenica (Križevci, 1910 – Zagreb, 25. IX. 1995). Udala se 1930-ih za inženejra Tošu Cara, ljevičara krležijanske orijentacije. Po uspostavi NDH suprug je ubijen, a ona je prebjegla u tal. okupacijsku zonu, a potom u Italiju. God. 1944. preko Barija vratila se u Hrvatsku. Nakon rata radila je kao službenica; najdulje kao tajnica uprave Izdavačko-knjižarskoga poduzeća »Mladost«.

IZV.: HDA, SBUO, kut. 24. – Podaci o ulazniku S. Goldstein i V. Zoričić rođ. Schwabenitz. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Sobolevski: Bombaški proces Josipu Brozu. Zagreb 1977. – J. Broz Tito: Sabrana djela, 2–4. Zagreb 1983. Zagreb 1983. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – B. Janjatović: Politički teror u Hrvatskoj 1918.–1935. Zagreb 2002. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004.

BREYER, Samuel, trgovac i javni djelatnik (Križevci, 15. VII. 1841 – Križevci, 26. I. 1920).

LIT.: R. Milosavljević: Biografije istaknutih križevačkih Jevreja. Beograd 2000.

BREYER, Vilim, pravnik (Križevci, 28. XI. 1863 – Križevci, 24. IV. 1911). Bio je odvjetnik u Križevcima i predsj. pjevačkoga društva »Zvono«.

LIT.: R. Milosavljević: Biografije istaknutih križevačkih Jevreja. Beograd 2000.

BRICHTA, Feliks, trgovac (Osijek, 1878 – ?). Sin Hermanov. U međuratnom razdoblju u Zagrebu bavio se izradbom i izvozom drva te imao poduzeće u Radišinoj ul. u koje je kapital uložio i Oton Weiller iz Budimpešte. Poslovao je s njem. poduzećima u Hamburgu i Leipzigu i tal. uvoznicima. Po uspostavi NDH uputio je molbu ustaškomu redarstvu da se oslobodi njegov sin Hans (?, 1910 – Jadovno, 1941) za potrebe poduzeća, a koji je 21. VI. 1941. uhićen, odveden na Zagrebački zbor te potom na Pag na »prisilni rad«. Molba mu je odbijena, a sin je 1941. stradao u Jadovnu. Preživio rat zahvaljujući trgovačko-poslovnim vezama s tal. ratnim dobavljačima te intervenciji izaslanstva tal. vojne misije, koja je poč. 1942. od UNS zahtijevala da ga ne diraju.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27581, 29823.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BRICHTA, Geza (Gejza), inženjer (Budimpešta, 11. IX. 1871 – Zagreb, 4. V. 1943). Sin Hermannov. Obitelj se 1874. doselila iz Budimpešte u Osijek, a u Zagreb je došao 1916. Bio je tehnički inspektor Kraljevske banske uprave, umirovljen prije II. svj. rata. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te nastavio stanovati u svom zagrebačkom stanu, u kojem je dočekao posljednje deportacije iz Zagreba i Hrvatske u svibnju 1943. Pred odvođenje u logor, počinio samoubojstvo o čemu saznajemo iz dnevničkih zapisa Miroslava Krleže, koji mu je bio susjed: »Inženjer B., iz drugoga kata, uzeo je sinoć smrtonosnu dozu otrova (…). Kad su pozvonili, šapnuo je svojoj snahi da ga savjetuje da li je to onaj momenat o kome se s njom bio dogovorio – ako dođu, a oni su, eto, došli, i sad nema druge, a snaja je kimnula glavom!… mogao je mirne duše da pobjegne do Ljubljane, to nije bilo neizvedivo, u Ljubljanu su pobjegli mnogi, ali gospodin Brichta bio je srcem vezan za ovu zemlju. Majčino srce kudjelju prede, a njemu je, iz zahvalnosti što joj je ostao vjeran, ova ‛naša’ dala lopatom po glavi«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Krleža: Fragmenti dnevnika iz 1943, 7. V. 1943. Forum 12(1972) 10/11. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BRICHTA, Miroslav (Fric, Fritz), službenik (Slavonski Brod, 1914 – Jadovno ili Pag, VII/VIII. 1941). U međuratnom razdoblju bio je zaposlen kod → Lavoslava Steinera u trgovini papira i ljepenki »Lavoslav Steiner«, čijom se kćeri → Zdenkom (poslije ud. Novak) oženio. Prevoditelj je Engelsova Anti-Dühringa, a u kući njegovih roditelja u Zagrebu u međuratnom razdoblju neko je vrijeme živio Miroslav Krleža. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Uhićen je posljednjih dana lipnja 1941. i zatočen na Zagrebačkom zboru. Vjerojatno je stradao u gospićkom sustavu logora.

IZV.: KŽZ.

LIT.: Most, bilten Udruženja useljenika iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 42(1992) 1. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

BRIHTA, Ivan, kemičar i izumitelj (Osijek, 14. IV. 1903 – Zagreb, 3. XII. 1960). Sin Oskara Brichte i Marte rođ. Seklein. Klasičnu gimnaziju završio je u Požegi, a diplomirao kemiju 1925. na Češkoj visokoj školi u Pragu. Nakon kraćega stručnog usavršavanja u Francuskoj vratio se u Zagreb. Isprva je radio kod privatnog industrijalca, a 1933–41. u Tvornici grafičkih boja »Chromos« u Samoboru te u Tvornici boja i lakova »Moster« d. d., gdje je kao tehnički upravitelj oko 1940. pokrenuo proizvodnju prve umjetne smole u Hrvatskoj. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te bio otpušten, ali je još neko vrijeme ostao na radnom mjestu, kako bi u posao uveo svoga nasljednika. Potom se sklonio u Ljubljanu, gdje su ga uhitile tal. okupacijske snage te internirale u Kalabriju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pristupio je partizanima i djelovao pri Štabu NOV u Bariju, zatim kao predavač na partizanskoj gimnaziji u Glini te naposljetku kao načelnik odjeljenja za industriju pri ZAVNOH. Nakon završetka II. svj. rata bio je načelnik u Ministarstvu industrije i rudarstva NR Hrvatske. Od 1946. voditelj je Laboratorija za organsku sintezu Instituta za industrijska istraživanja NR Hrvatske i honorarni nastavnik Tehničkoga fakulteta u Zagrebu, gdje je predavao kolegije Tehnička kataliza i Tehnologija katalitičkih procesa. Doktorirao je 1958. tezom iz područja termodinamike. Mjesec dana pred smrt izabran je za redovitoga profesora Tehničkoga fakulteta u Skoplju. Među prvima se u Hrvatskoj bavio istraživanjima na području organske sinteze, termodinamike i tehničke katalize te objavio znanstvene radove o praktičnoj primjeni termodinamike (Arhiv za kemiju, 1929, 1938; Tehnički list, 1940). Utemeljio je industriju umjetnih smola i plastičnih masa u Hrvatskoj (Arhiv za kemiju, 1951) iz koje se poslije razvila industrija presmasa i sintetskih ljepila. Istražio je također mogućnosti sinteze omekšivača i poluprerađevina za polivinilklorid koristeći se domaćim sirovinama (Kemija u industriji, 1952–55; Croatica chemica acta, 1956. i nekoliko patenata 1953/54). Osim toga, patentirao je postupak štavljenja kože furfurilnim alkoholom (1953). Druga skupina njegovih radova obuhvaća kinetiku katalitičkih reakcija i određivanje aktiviteta metalnih katalizatora (Arhiv za kemiju, 1947, 1952, 1954; Hemijski pregled, 1955; Croatica chemica acta, 1956–57, 1959; Kemija u industriji, 1957). Sa suradnicima je istraživao i probleme hidrogenacije (Arhiv za kemiju, 1953; Kemija u industriji, 1953, 1957; Croatica chemica acta, 1956, 1959). − Otac Oskar Brichta, pravnik (Osijek, 14. X. 1875 – Zagreb, 30. XII. 1948). Sin Armina i Eme. Doktorirao je temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1898. Od 1911. imao je odvjetnički ured u Požegi, a 1929. izabran je za odbornika Advokatske komore u Zagrebu. Po uspostavi NDH, s kćeri Nadom, prebjegao u Hrvatsko primorje. Supruga Marta rođ. Seklein preminula je u Zagrebu 1940.

DJELA: Nauka, život i tehnika (suautor R. Podhorsky). Zagreb 1933. – Mogućnosti kemijskog iskorišćenja metana s osvrtom na noviji razvoj kemijske termodinamike. Zagreb 1940. – Elektricitet i kemija. Zagreb 1946. – Kataliza u kemijskoj industriji. Zagreb 1953.

IZV.: Gradski muzej Požega (bilješke S. Šulc). − KŽZ.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 3(1929) 6. – (Nekrolozi): R. Podhorsky, Croatica chemica acta, 32(1960) 4. – Isti, Tvornički list Kemijske industrijske zajednice, 9(1960) 6. – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1. Zagreb 1970. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Paušek Baždar: Brihta, Ivan. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. − I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

BRIHTA, Jolanda (Brichta), jezikoslovka (Križevci, 11. IV. 1903 – Zagreb, 23. VII. 1999). Kći Geze i Elze, supruga Milana, majka → Željka. Osnovnu školu završila je u Ogulinu, gimnaziju u Zagrebu 1922, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala njemački i francuski 1927. te engleski 1948. Doktorirala je tezom Anzengruber kao dramatičar 1927. Do uspostave NDH u travnju 1941. predavala je hrvatski, engleski, francuski i njem. jezik na I. muškoj realnoj gimnaziji. Zajedno s drugim članovima obitelji preuzela je žid. znak. Za rata više je puta zatvarana, prebjegla iz Zagreba u Crikvenicu, s obitelji internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji je pristupila partizanima te predavala engleski i hrv. jezik na partizanskoj gimnaziji u Glini (1944–45), a nakon rata na I. i II. klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Od 1953. do umirovljenja 1973. radi na Višoj pedagoškoj školi, zatim Pedagoškoj akademiji u Zagrebu kao predavač engl. jezika. Za pedagoški rad, koji je bio vrlo plodan i dokumentiran mnoštvom školskih knjiga za nastavu engl. jezika te zbirkama književnih tekstova iz engleske i amer. književnosti, dobila je Nagradu »Ivan Filipović« 1976. Srednjoškolski udžbenici, gramatike engl. jezika i srodni repetitoriji (mahom u suradnji s Berislavom Grgićem, lektorom na Filozofskom fakultetu) objavljeni su u mnogim izdanjima. – Suprug Milan, pravnik (Osijek, 16. VI. 1889 – Zagreb, 4. VI. 1973). Sin Hermana i Eme rođ. Kern. Gimnaziju je završio u Osijeku 1907, a pravo u Beču; 1919. imenovan je odvjetnikom. U Zagrebu se 1924. oženio svojom rođakinjom Jolandom. Poč. 1920-ih pripadao je skupini asimilanata kao član društva »Narodni rad«. U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik u Zagrebu, s vlastitim odvjetničkim uredom u Radišinoj ul. te na čelu židovsko-hrvatskoga društva. Od 1930. više godina bio je član Disciplinskoga vijeća Advokatske komore u Zagrebu. Surađivao je u Odvjetniku (1934, 1940). Po uspostavi NDH bio je uhićen među najuglednijim zagrebačkim Židovima, zatočen u Kerestincu, odakle je nakon nekoliko dana pušten. Iako mu je u lipnju 1941. bilo oduzeto pravo bavljenja odvjetništvom te je brisan iz Odvjetničkog imenika, kao pravnik postao je član tzv. kontribucijskoga odbora – Odbora u stvari podavanja Židova za potrebe Države – osnovanoga u svibnju 1941. da bi se od zagrebačkih Židova oduzelo 1000 kg zlata. Poč. 1942. sa suprugom i sinom Željkom bježi iz Zagreba u Crikvenicu te je interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, s obitelji se priključio partizanima te je radio pri NOO Glina. Nakon rata vratio se u Zagreb, ali se nije više bavio odvjetništvom.

DJELA: Engleski tekstovi za V razred osmogodišnje škole i I razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1950. – Prva engleska vježbenica za V razred osmogodišnje škole i I razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1951. – Druga engleska vježbenica za VI razred osmogodišnje škole i II razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1951. – Treća engleska vježbenica za VII razred narodne osmogodišnje škole i II razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1954. – Četvrta engleska vježbenica za VIII razred narodne osmogodišnje škole i IV razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1953. – Engleska vježbenica za I razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1960. –Engleska vježbenica za II razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1952. – Engleska vježbenica za III razred gimnazije. Zagreb 1952. – Engleska vježbenica za V razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1954. – Engleska vježbenica za VI razred gimnazije (suautor B. Grgić). Zagreb 1955. – English for Everybody – Engleski za svakoga (suautor B. Grgić). Zagreb 1954. – An English Reader – Engleska čitanka (suautori B. Grgić i A. Angeli Radovani). Zagreb 1956. – An English Grammar for Everybody – Engleska gramatika za svakoga (suautor B. Grgić). Zagreb 1965. – A Fifth-year English Course (suautor B. Grgić). Zagreb 1965. – A Sixth-year English Course (suautor B. Grgić). Zagreb 1966. – An English Reader – A Seventh-year English Course (suautori B. Grgić i A. Angeli Radovani). Zagreb 1967. – An English Reader – An Eight-year English Course (suautor B. Grgić). Zagreb 1968. – An English Reader. Social Studies and Arts (Engleska čitanka. Društvene znanosti i umjetnost; suautor M. Jurčić). Zagreb 1982.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27701. – KŽZ. – Podaci o ulazniku Ž. Brihta. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 8; 6(1932) 1; 11(1937) 9/10. – Pedagoška akademija Zagreb 1919–1969. (spomenica). Zagreb 1971. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – D. Detoni-Dujmić: Brihta, Jolanda. Hrvatski biografski leksikon, 2. Zagreb 1989. – Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb 1998. – Gimnazije u Osijeku. Ravnatelji, profesori i maturanti 1729–2000. Zagreb–Osijek 2001. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. − Spomenica maturanata I. muške realne gimnazije u Zagrebu (1946–2006). Zagreb 2006.