BORAN, Filip (Bruck, Bornstein; Arnold), pravnik i žid. aktivist (Pakrac, 16. X. 1888 – ?, Lika, 1943). Sin Paulov. U nepoznato doba promijenio je prezime iz prvotnoga Bruck u Boran. Doktorirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu temeljem rigoroza 1912. Nakon imenovanja za odvjetnika 1919, radio je u Zagrebu, gdje je imao odvjetnički ured s pisarnom u Hatzovoj ul. te kao zastupnik Öesterreichische Gasglüchlicht – und Elektrizitätsgesellschaft iz Beča. Bio je predsj. cionističke organizacije u Zagrebu (1936–40) i istodobno potpredsjednik jugoslavenske Organizacije cionista-revizionista. U tom svojstvu održavao je predavanja u okviru revizionističke organizacije o različitim židovskim temama. Po uspostavi NDH zajedno sa suprugom Ellom rođ. Mayer (sestrom → A. i Milana Marića), prebjegao je u Hrvatsko primorje, gdje je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu; tijekom boravka u Kraljevici vodio je žid. službu Božju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pridružio se partizanima te je djelovao u pozadini na oslobođenom teritoriju u Lici, gdje je zajedno sa suprugom poginuo u zasjedi njem. vojske.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Pravni fakultet u Zagrebu 1796–1996. Zagreb 1996. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BORNSTEIN, Alfred, trgovac (Križ, 18. XI. 1878 – Zagreb, 26. VIII. 1957). Od 1922. imao je zavičajnost u Zagrebu, gdje je posjedovao veletrgovinu papirom i pisaćim materijalom. Po uspostavi NDH morao je podnijeti prijavu imetka Ministarstvu narodnoga gospodarstva, Uredu za obnovu privrede NDH, u kojoj je naveo da je suvlasnik poduzeća »Dane Singer i Alfred Bornstein«, veletrgovina papirom i pisaćim materijalom s vlastitom tvorničkom proizvodnjom sa sjedištem u Deželićevoj ul. u Zagrebu, te da je suvlasnik kućâ u Deželićevoj ul., Radničkom dolu i Krajiškoj ul. u Zagrebu. Na nepoznat način preživio II. svj. rat i nakon 1945. vratio se u Zagreb.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27852. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BORNSTEIN, Edo, činovnik i trg. putnik (Rožňava, Slovačka, 19. VIII. 1899 – logor Jasenovac, 1941). Djetinjstvo je proveo u Hrvatskoj jer mu je otac bio iz Lupoglava kraj Dugoga Sela. U braku s Margitom rođ. Sebestyen, mađ. Židovkom, imao je sina Tomislava (?, 1938). Po uspostavi NDH ostao je bez posla. Uhićen je i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BORNSTEIN, Julio (Julije), građevinski poduzetnik (Lupoglav kraj Dugoga Sela, 22. V. 1883 – logor Jasenovac, 1942). Sin Izaka i Katarine rođ. Fürst. Otac se u Hrvatsku doselio iz Žehre u Slovačkoj. Pohađao je klesarski tečaj te arhitektonski odsjek Kraljevske zemaljske obrtne škole. Ispit za majstora graditelja položio je 1909. u Zagrebu. God. 1911–41. s Milanom Pollakom i Jaroslavom Albertom imao je poduzeće »Pollak–Albert–Bornstein« i »Pollak & Bornstein« u Gajevoj ul. u Zagrebu. Prema vlastitim projektima 1930-ih je sagradio 50-ak kuća u zagrebačkom Donjem gradu, vile u sjev. dijelovima grada te mnogobrojne reprezentativne građevine prema tuđim projektima (uglovnica Draškovićeve i Hatzove ul., zgrada u Đorđićevoj ul., zgrada u Žerjavićevoj ul., Villa Schmidt u Jurjevskoj ul., Villa Roset na Bijeničkoj cesti, Villa Wolmuth-Rendi u Nazorovoj ul., kuća bankara J. Glücka u Tomašićevoj ul., uglovnica u Nazorovoj ul., uglovnica Bakačeve ul. i Pod zidom, zgrada u Ilici za koju su prvi projekt napravili → L. Hönigsberg i → I. Deutsch). Gradio je i prema projektima → R. Lubynskoga, Viktora Kovačića, → H. Ehrlicha, → S. Benedika i Aladara Baranya. Prema Heinzelovu projektu poduzeće je izgradilo carinska skladišta u Branimirovoj ul., a prema vlastitim projektima Pivovaru u Ilici, Tvornicu ulja »Zvijezda«, Tvornicu trikotaže »C. D. Gaona« na Zavrtnici te Gradsku munjaru u Patačićevoj ul. te sudjelovalo u gradnji Zakladnih zgrada u Tratinskoj cesti, koje su poslužile kao osnova za gradnju Matice hrvatskih obrtnika u Ilici. Od 1919. član je Saveza hrvatskih obrtnika te član utemeljitelj Hrvatskoga radiše. Stanovao je na Pantovčaku, no po uspostavi NDH bio je primoran isprazniti stan. U srpnju 1941. dobio je privremenu dozvolu za slobodno kretanje, a 13. VIII. stalnu dozvolu. Međutim po nalogu UNS 27. II. 1942. deportiran je u logor Jasenovac, odakle ga je pokušavao izbaviti rođak Marko Leitner, kojem je 24. IV. 1942. odgovoreno da »za otpust ne postoje potrebiti preduvjeti«. Sa suprugom Štefom rođ. Leitner (?, 18. II. 1891 – Zagreb, 21. IX. 1964) otac je Ivana Bornsteina (Borošić), arhitekta (?Zagreb, o. 1914 – Zagreb, 18. III. 1977), koji je završio Visoku tehničku školu u Pragu, a 1935. promijenio prezime u Borošić. Pristupio je partizanima 1943. i preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28967, 29095. – Podaci o ulazniku A. Laslo. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

BORNSTEIN, Zdenko, službenik (Pakrac, 30. VI. 1908 – ?). Sin Emilov. U međuratnom razdoblju bio je zaposlen u poduzeću »Jadran« Dane Singer i drug u Zagrebu u Prilazu Gjure Deželića. Bio je dioničar Čehobanke d. d. te s Pavlom Schrengerom suvlasnik trgovine papirom, pisaćim materijalom i božićnim ukrasima »Božićni nakit« u Dalmatinskoj ul. u Zagrebu. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 663. – Telefonski imenik 1941.

BOROŠIĆ, Vladimir (Vlado), vinar (Zagreb, 16. IX. 1951). Unuk → J. Bornsteina. Nakon studija povijesti i arheologije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, bavio se politikom te kraće vrijeme živio u Beogradu. God. 1990. sa suprugom Slavicom, profesoricom komparativne književnosti i ruskoga jezika, utemeljio je vinoteku »Bornstein« u obiteljskoj vili na zagrebačkom Pantovčaku. Krajem 1990-ih vinoteka je započela djelovati i u kaptolskoj kuriji u domu pomoćnoga zagrebačkog biskupa Đure Kokše. Vinoteku vodi njegova kći Jana Borošić-Kušlan, povjesničarka umjetnosti i talijanistica, sa suprugom Kristijanom. Njezina sestra Dina diplomirala je na Veleučilištu »Vern« menadžerske poslove.

LIT.: http://www.bornstein.hr/, pristupljeno 12. I. 2012. – http://www.croatia.ch/zanimljivosti/100427_a.php, pristupljeno 12. I. 2012.

BOROVIC, Armin (Borowitz), trgovac i gospodarstvenik (Vrbanja, 15. VI. 1879 – Jeruzalem, 24. II. 1958). Brat Maxa i Regine ud. Rosenberg. Od 1910. u Vinkovcima razvija predstavnički i posrednički posao. God. 1912. osnovao je sa sestrom tvrtku za veleprodaju vina i žestokih pića, a poslovanje se nakon otvaranja vlastite pecare rakije i bačvarije postupno proširilo na veći dio Dalmacije, Srbije i BiH. Stekavši znatni kapital, utemeljio je 1935. »Viteks« vinkovačku industriju tekstila, koja je zapošljavala 30 radnika. Jedan je od osnivača vinkovačkog Rotary kluba. Neposredno nakon uspostave NDH, 18. IV. 1941, uhićen i na tri tjedna zatočen u Vinkovcima. Nakon izlaska iz zatvora preuzeo je žid. znak te bio izvrgnut drugim oblicima progona, a u kolovozu iste godine ponovno je uhićen. Zahvaljujući razgranatim trg. vezama uspio se sa suprugom, sinom → Ivanom i kćeri Jelkom (?, 1925) do ožujka 1942. skloniti u Metković, zatim u Mostar te naposljetku u Jelsu, gdje su ih u jesen 1942. zarobile tal. okupacijske snage i zatočile u gradu Hvaru, a 1943. prebacile u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebjegao je partizanima i do kraja II. svj. rata boravio u partizanskoj pozadini na Kordunu, gdje je radio za NOO u Topuskom. Nakon završetka rata vratio se u srpnju 1945. u Vinkovce. God. 1948. preselio se s obitelji u Zagreb, a u lipnju 1951. iselili su se u Izrael. – Brat Max (Borowitz, Makso), trgovac i žid. aktivist (Vrbanja, 13. VIII. 1886 – Sarid, Izrael, 1951). Od 1918. držao je u Vinkovcima trgovinu galanterijskom i mješovitom robom te trgovinu tekstilom i sagovima u Zagrebu. Neko je vrijeme radio i kao trgovački putnik različitih tekstilnih tvornica (»Ivančica« d. d. u Zagrebu, Zagorska tvornica vunenih tkanina d. d. u Oroslavju) te kao procjenitelj šteta u tekstilnim tvornicama i skladištima nakon krađe, požara i sl. Nakon proglašenja NDH u svibnju 1941, sa suprugom Elzom rođ. Mechner i kćeri Eli, preuzeo je žid. znak. Djelovao je u ŽOZ, brinući se o zatočenicama u logoru u Loborgradu i bio član Odbora za podavanja Židova. Prebjegao je u Italiju te nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. iselio se u Švicarsku, a nakon završetka II. svj. rata u Palestinu. Aktivno je djelovao u cionističkom pokretu u međuratnom razdoblju; bio je član Glavnog odbora SJVOJ (od 1920) te suosnivač i čelnik Društva žid. namještenika u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka. kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27701. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Eventov: Omladina iz 1918. godine. Jevrejski almanah, 1955–1956. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Borovic Armin. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

BOROVIC, Ivan (Borowitz, Ilan), agronom (Pečuh, Mađarska ili Vinkovci, 31. V. 1921 – Ber Ševa, Izrael, 17. III. 2011). Sin → Armina i Margit rođ. Schreiber. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Vinkovcima, studirao je kemiju u Zagrebu. Po uspostavi NDH morao je prekinuti studij te je prebjegao u Metković gdje se sastao s roditeljima i sestrom Jelkom (?, 1925), arhitekticom. Iz Metkovića se prebacuju u Jelsu na Hvaru, gdje borave kod Antice i Jakova Radonića (na prijedlog obitelji Borovic, ljudi koji su im pomagali u bježanju i spašavali ih, braća Andrija i Nikola Jurić s Pelješca, Mate Bedrica iz Skradina te A. i J. Radonić proglašeni su Pravednicima među narodima). U veljači 1943. tal. snage internirale su ih u grad Hvar, a zatim u lipnju u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pristupio je partizanima te do kraja rata radio u sanitetskoj službi po selima na Kordunu i Banovini, bio upravitelj improvizirane bolnice namijenjene liječenju seljaka od pjegavoga tifusa. Nakon demobilizacije u Zagrebu je 1945. upisao i 1950. završio studij agronomije na Poljoprivrednom fakultetu. U lipnju iduće godine iselio se s roditeljima i sestrom u Izrael, gdje je promijenio ime u Ilan. U gradu Beer Ševi radio je od 1954. kao pedolog na projektu osnivanja poljoprivrednih naselja u pustinji Negev, potom kao voditelj laboratorija za pedologiju i naposljetku do umirovljenja u Institutu za istraživanje pustinje Negev (1965–86), istraživao je mogućnost uzgoja poljoprivrednih kultura bočatom vodom iz dubokih pustinjskih bunara. Za njegov rad Država Izrael odlikovala ga je visokim priznanjem. Inozemni je dopisnik Novoga Omanuta. Sjećanja na događaje iz II. svj. rata objavio je u knjizi Tome Šalića Židovi u Vinkovcima i okolici.

LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Borovic, Ivan. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007. – B. Polić: (Nekrolog). Novi Omanut, 19(2011) 104. – http://free-vk.t-com.hr/Josip-Sarcevic/uvod.htm, pristupljeno 18. IV. 2012.

BOROVIĆ, Regina, žid. aktivistica (Vukovar, o. 1850 – Vukovar, ?). Bila je predsjednica vukovarskoga Židovskoga gospojinskoga društva (Frauenverein). U drugom braku ud. Landesman. Prabaka → Đ. Obersona.

LIT.: Đ. Oberson: Sjećanja na Vukovar i Osijek. Bilten ŽOZ, 1994, 36.

BOSKOVITZ, Branko (Boskowitz, Bošković; Ivan), pravnik (Osijek, 28. III. 1906 – u transportu iz Osijeka, IX. 1941). Sin Gezin. Ovlast za obavljanje odvjetničke prakse dobio je od Odvjetničke komore u Osijeku 1938. U nepoznato doba prešao je na katoličanstvo. God. 1941. bio u mješovitom braku s Josefinom (Finy) s kojom je imao kćer Natašu. Uhićen je i umro u transportu iz Osijeka za nepoznati logor.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 628.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.