BOROVIC, Ivan (Borowitz, Ilan), agronom (Pečuh, Mađarska ili Vinkovci, 31. V. 1921 – Ber Ševa, Izrael, 17. III. 2011). Sin → Armina i Margit rođ. Schreiber. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Vinkovcima, studirao je kemiju u Zagrebu. Po uspostavi NDH morao je prekinuti studij te je prebjegao u Metković gdje se sastao s roditeljima i sestrom Jelkom (?, 1925), arhitekticom. Iz Metkovića se prebacuju u Jelsu na Hvaru, gdje borave kod Antice i Jakova Radonića (na prijedlog obitelji Borovic, ljudi koji su im pomagali u bježanju i spašavali ih, braća Andrija i Nikola Jurić s Pelješca, Mate Bedrica iz Skradina te A. i J. Radonić proglašeni su Pravednicima među narodima). U veljači 1943. tal. snage internirale su ih u grad Hvar, a zatim u lipnju u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pristupio je partizanima te do kraja rata radio u sanitetskoj službi po selima na Kordunu i Banovini, bio upravitelj improvizirane bolnice namijenjene liječenju seljaka od pjegavoga tifusa. Nakon demobilizacije u Zagrebu je 1945. upisao i 1950. završio studij agronomije na Poljoprivrednom fakultetu. U lipnju iduće godine iselio se s roditeljima i sestrom u Izrael, gdje je promijenio ime u Ilan. U gradu Beer Ševi radio je od 1954. kao pedolog na projektu osnivanja poljoprivrednih naselja u pustinji Negev, potom kao voditelj laboratorija za pedologiju i naposljetku do umirovljenja u Institutu za istraživanje pustinje Negev (1965–86), istraživao je mogućnost uzgoja poljoprivrednih kultura bočatom vodom iz dubokih pustinjskih bunara. Za njegov rad Država Izrael odlikovala ga je visokim priznanjem. Inozemni je dopisnik Novoga Omanuta. Sjećanja na događaje iz II. svj. rata objavio je u knjizi Tome Šalića Židovi u Vinkovcima i okolici.
LIT.: M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Borovic, Ivan. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007. – B. Polić: (Nekrolog). Novi Omanut, 19(2011) 104. – http://free-vk.t-com.hr/Josip-Sarcevic/uvod.htm, pristupljeno 18. IV. 2012.