BOROVIC, Armin (Borowitz)

BOROVIC, Armin (Borowitz), trgovac i gospodarstvenik (Vrbanja, 15. VI. 1879 – Jeruzalem, 24. II. 1958). Brat Maxa i Regine ud. Rosenberg. Od 1910. u Vinkovcima razvija predstavnički i posrednički posao. God. 1912. osnovao je sa sestrom tvrtku za veleprodaju vina i žestokih pića, a poslovanje se nakon otvaranja vlastite pecare rakije i bačvarije postupno proširilo na veći dio Dalmacije, Srbije i BiH. Stekavši znatni kapital, utemeljio je 1935. »Viteks« vinkovačku industriju tekstila, koja je zapošljavala 30 radnika. Jedan je od osnivača vinkovačkog Rotary kluba. Neposredno nakon uspostave NDH, 18. IV. 1941, uhićen i na tri tjedna zatočen u Vinkovcima. Nakon izlaska iz zatvora preuzeo je žid. znak te bio izvrgnut drugim oblicima progona, a u kolovozu iste godine ponovno je uhićen. Zahvaljujući razgranatim trg. vezama uspio se sa suprugom, sinom → Ivanom i kćeri Jelkom (?, 1925) do ožujka 1942. skloniti u Metković, zatim u Mostar te naposljetku u Jelsu, gdje su ih u jesen 1942. zarobile tal. okupacijske snage i zatočile u gradu Hvaru, a 1943. prebacile u logor u Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebjegao je partizanima i do kraja II. svj. rata boravio u partizanskoj pozadini na Kordunu, gdje je radio za NOO u Topuskom. Nakon završetka rata vratio se u srpnju 1945. u Vinkovce. God. 1948. preselio se s obitelji u Zagreb, a u lipnju 1951. iselili su se u Izrael. – Brat Max (Borowitz, Makso), trgovac i žid. aktivist (Vrbanja, 13. VIII. 1886 – Sarid, Izrael, 1951). Od 1918. držao je u Vinkovcima trgovinu galanterijskom i mješovitom robom te trgovinu tekstilom i sagovima u Zagrebu. Neko je vrijeme radio i kao trgovački putnik različitih tekstilnih tvornica (»Ivančica« d. d. u Zagrebu, Zagorska tvornica vunenih tkanina d. d. u Oroslavju) te kao procjenitelj šteta u tekstilnim tvornicama i skladištima nakon krađe, požara i sl. Nakon proglašenja NDH u svibnju 1941, sa suprugom Elzom rođ. Mechner i kćeri Eli, preuzeo je žid. znak. Djelovao je u ŽOZ, brinući se o zatočenicama u logoru u Loborgradu i bio član Odbora za podavanja Židova. Prebjegao je u Italiju te nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. iselio se u Švicarsku, a nakon završetka II. svj. rata u Palestinu. Aktivno je djelovao u cionističkom pokretu u međuratnom razdoblju; bio je član Glavnog odbora SJVOJ (od 1920) te suosnivač i čelnik Društva žid. namještenika u Zagrebu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka. kut. 663. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27701. – KŽZ. – Telefonski imenik 1941.

LIT.: J. Eventov: Omladina iz 1918. godine. Jevrejski almanah, 1955–1956. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Borovic Armin. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.