WINTER, Vilim, pravnik i žid. aktivist (Koprivnica, 23. III. 1855. ili 28. III. 1857 – Osijek, 24. XI. 1915). Gimnaziju je završio u Varaždinu, a trg. školu u Nagykanizsi. Studij prava započeo je u Grazu, a nastavio u Budimpešti i Beču, gdje je diplomirao i doktorirao pravo. Od 1885. vodio je odvjetnički ured u Osijeku. Bio je vrstan praktičar, ali se bavio i teorijom prava objavljujući tekstove u časopisima: Mjesečnik pravničkoga društva (1910–11, 1913), Kroatische Revue (1882, 1884), Die Drau (1904, 1914). Isticao se i kao predavač, osobito u pravničkim krugovima. Šireg odjeka imalo je njegovo predavanje O reformi građanskog parbenog postupka. Bio je dopisni član osječke Trgovačke i zanatske komore. Nastupio kao predvodnik manjinske anticionističke struje u osječkoj ŽO u sukobu osječkih cionista na čelu s → H. Spitzerom i anticionista u veljači 1909. U braku s Julijom, kćeri → R. Ungara, kojoj je to bio drugi brak, imao je kćer Štefaniju Winter-Grossmann, pedijatricu (Osijek, 3. XI. 1895. ili 10. XI. 1896 – ?Zagreb, VIII. 1982). Supruga je → Makse Grossmanna, majka Ene Marije (Zagreb, 1934) i pomajka → Aleksandra Grossmanna. Nakon završenog Medicinskoga fakulteta, ovlaštenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobila je 1921. i vodila pedijatrijsku ordinaciju u Zagrebu. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je bila savjetnica Higijenskoga zavoda i suradnica → Žige Schwarza u Gradskom dječjem ambulatoriju (dječjem dispanzeru). Po uspostavi NDH sa suprugom, kćeri i posinkom prešla na je katoličanstvo, preuzela žid. znak, a svu zlatninu i dragocjenosti predala je Odboru za kontribuciju. Prebjegli su u Montecatini Terme u Italiji, gdje su boravili do kapitulacije Italije u rujnu 1943, a potom je s kćeri i posinkom prebjegla u Ženevu, gdje su dočekali kraj II. svj. rata. God. 1945. vratila se u Zagreb i do umirovljenja radila kao liječnica i ravnateljica Centralnoga dječjega dispanzera u Zagrebu. Od 1953. surađivala je u reviji Svijet tekstovima o njezi djece. Autorica je skripta za učenice Škole za medicinske sestre u Zagrebu Higijena i njega zdravog djeteta (Zagreb 1935), a u priručniku M. Grossmanna O debljanju i mršavljenju (Zagreb 1934) napisala je poglavlje Pretilost kod djece.

DJELA: Tumač mjenbenom zakonu. Zagreb 1882.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ. – Podaci o ulaznici M. Kaiser.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 3/4. – Winter Vilim dr. Znameniti i zaslužni Hrvati i pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti 925–1925. Zagreb 1925. – U. Džonić: Winter Vilim Dr. Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka, 4. Beograd 1929. – Liječnički vjesnik, 1(1937) 4. – Bilten ŽOZ, 1990, 13. – M. D. Grmek i V. Dugački: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 3, 1918–1940. Zagreb 1984. – Lj. Dorovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskoga rata. Osijek 2013.

WINTERHALTER, Mato, veterinar (Banja Luka, BiH, 2. II. 1908 – Zagreb, 20. XII. 1993). Diplomirao je 1934, a habilitirao 1946. na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, gdje je od 1958. bio redoviti profesor i dekan. Radio je kao veterinarski pripravnik u Srbiji, a od 1936. kao asistent u Zavodu za higijenu mesa i mlijeka Veterinarskoga fakulteta u Zagrebu. Specijalizaciju iz sudskoga veterinarstva započeo je 1937. Po uspostavi NDH otpušten je iz službe i zatočen u logor Jasenovac iz kojega je pušten u svibnju 1944. Od 1945. asistent je u Zavodu za patološku anatomiju, a ubrzo predstojnik Seminara (poslije Zavoda) za sudsko i upravno veterinarstvo do umirovljenja 1978. God. 1947. postao je direktor Saveznoga veterinarskog instituta u Zagrebu. Znanstvene i stručne radove objavljivao je u časopisu Priroda i Veterinarski arhiv.

DJELA: Parazitarne bolesti zajedničke ljudima i životinjama. Zagreb 1949. – Nametnici (paraziti) domaćih životinja. Zagreb 1952.

LIT.: Winterhalter, Mavro. Zaslužni veterinari Hrvatske. Zagreb 2002. – Winterhalter, Mato. Hrvatska enciklopedija, 11. Zagreb 2009.

WOITITZ, Alexander (Šandor), trgovac (Körmend, Mađarska, 1846 – Ivanec, 6. XII. 1910). Sin Adolfa Woititza (?, 1813 – ?) i Mimi rođ. Weisz (?, 1823 – ?). Podrijetlom je iz mnogobrojne obrtničke obitelji: braća Fulop (?, 1839– ?), Gyula (?, 1843 – ?), Lipot (?, 1849 – ?), Ferenz (?, 1852 – ?) i sestra Anette (?, 1853 – ?). God. 1879. oženio se Jettom rođ. Blühweiss (?, 1861 – Varaždin, 1927), s kojom je imao djecu Leona, Filipa, Artura, Helenu, Zoru i Josipu. U Ivancu je otvorio trgovinu i gostionicu na gl. trgu. Bio je utemeljitelj i potpredsjednik Ivanečke štedionice d. d. Supružnici su sahranjeni na Židovskom groblju u Varaždinu. – Sin Artur (Voititz, Vojtic), poduzetnik (Ivanec, 21. XII. 1891 – Ivanec, 9. VI. 1951). Završio je žid. razred Trgovačke akademije u Varaždinu i nastavio obrtničku djelatnost svojeg oca u Ivancu. Uz postojeću trgovinu i gostionicu dogradio je klaonicu, mesnicu i ledaru. Gostionicu na gl. trgu u Ivancu pretvorio je u hotel, koji je postao okupljalište ivanečke inteligencije i umjetnika (slikar Josip Vresk, pjesnik Gustav Krklec i dr.). Nakon I. svj. rata obiteljsku knjižnicu poklonio je gradu Ivancu, na temelju čega je osnovana javna knjižnica. Po uspostavi NDH prešao je na katoličanstvo i izbjegao upućivanje u logor. – Njegov sin Boris, agronom (Zagreb 4. IX. 1924 – Varaždin 8. I. 1999). Završio je Agronomski fakultet u Zagrebu, a živio je i radio u Varaždinskim Toplicama i Varaždinu. Radio je, među ostalim, kao ekspert FAO u sjev. Africi.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 9. – Podaci o ulazniku I. Vojtic.

LIT.: Naše pravice, 5(1908) 4; 7(1910) 50. – Hrvatsko jedinstvo, 3(1939) 69.

WOLF, Benjamin, rabin (? – ?). Spominje se kao rabin u Koprivnici.

WOLF, Dragutin, poduzetnik (?, o. 1860 – ?Bjelovar, prije 1941). Osnivač je i vlasnik Tvornice keksa i dvopeka »Dragutin Wolf« u Bjelovaru, koju su naslijedili njegovi sinovi Slavko (?, 1894 – Zagreb, 13. IX. 1952) i Oton. Po uspostavi NDH, 1/2. VIII. 1941, sinovi su uhićeni s obiteljima i otpremljeni u sabirni logor u Zagrebačkom zboru, no čini se privremeno pušteni kao neophodno potrebni stručnjaci u tvornici koja je tada zapošljavala pedeset radnika. Po svemu sudeći obojica su prebjegli u Rijeku, gdje su ih uhitile tal. vlasti i 18. IV. 1942. prebacile u Vrbovsko, no bilo je zaustavljeno njihovo daljnje slanje u logor. Slavkova supruga Elizabeta rođ. Hrabak, koja nije bila Židovka, ostala je u Bjelovaru sa svojom svekrvom Irmom Wolf, te je neko vrijeme od povjerenika tvornice, po nalogu Državnog ravnateljstva za ponovu, primala mjesečnu pripomoć za uzdržavanje. Slavko i Oton, sa suprugom i sinom Brankom, bili su internirani u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. pridružili su se partizanima. Oton se s obitelji 1948. iselio u Izrael.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28488.

WOLF, Edgard, otorinolaringolog (?Dubrovnik, 1898 – ?). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1924. te specijalizirao otorinolaringologiju. Priključio se partizanima u listopadu 1944. djelujući kao voditelj otorinolaringološkog odjela bolnice u Dubrovniku, zatim odjela u Šibeniku.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

WOLF, Heinrich, poduzetnik (? – ?). U međuratnom razdoblju u Zagrebu bio je vlasnik poduzeća »Madex« za trgovinu i izvoz drva. Uoči uspostave NDH, 5. III. 1941, napustio je Zagreb i otišao u inozemstvo.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27695.

WOLF, Mira (Vladimira), povjesničarka umjetnosti, redateljica i žid. aktivistica (Zagreb, 7. VII. 1938). Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Djelovala je kao redateljica i autorica na Radioteleviziji Zagreb 1964–2003 (Muzeji, galerije, zbirke, Portreti likovnih umjetnika, Hrvatski skladatelji, Antologija hrvatske književnosti, Orguljske priče, Hrvatski akademici, Zagrebačka zelena potkova i dr.).  Također je snimila filmove Židovi – raseljeni narod u suradnji sa → Slavkom i → Ivom Goldsteinom, Milan Steiner u ciklusu Naši likovni stvaraoci, za HTV snimila je ciklus filmova radnoga naslova Leksikon židovske tradicije u kojima je obradila žid. blagdane Purim, Pesah, Šavout i Hanuku u suradnji sa → S. Matićem i Roš-Hašanu i Jom Kipur u suradnji s I. Goldsteinom, te Jom-Hašoua u suradnji s → Donom Danonom. Aktivna je u ŽOZ kao članica Vijeća, a od 1993. predsjednica je Odbora za zaštitu židovske kulturne baštine te organizatorica Dana židovske baštine. Dobitnica je nagrade Eurovizije u kategoriji obrazovnih emisija za film Papir, boje, kist i rat (1993).

LIT.: Bilten ŽOZ, 1992, 26; 1993, 30.

WOLF, Samuel, trgovac (Agard, Mađarska, 1856 – Osijek, 16. XI. 1916). Oženio se 1880. Mariom rođ. Hirschfeld (Mágocs, Mađarska, 1858 – ?) i trajno se nastanio u Osijeku, gdje je bio trgovac sitničarskom robom i dugogodišnji član ŽO Donji grad. U braku su imali četvero djece: Frieda (Osijek, 1881 – ?), Berthu (Osijek, 1884 – ?), Serenu (Osijek, 1886 – ?) i Lea, trgovac i žid. aktivist (Osijek, 16. X. 1889 – Auschwitz, 31. VIII. 1942). Leo se oženio 30. V. 1920. u Novoj Gradiški Erži (Jelisavom) rođ. Roth, s kojom je imao kćeri Nadu (?Nova Gradiška, 19. IV. 1921) i Zdenku (?Nova Gradiška, 16. V. 1923). Bio je dugogodišnji tajnik i prvi član predsjedništva ŽO Donji grad u Osijeku. Po uspostavi NDH s drugim osječkim Židovima poč. ljeta 1942. interniran u sabirni logor u Tenji, a 22. VIII. deportiran u Auschwitz.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

WOLF, Sigmund, trgovac i žid. aktivist (Jagodnjak, 1852 ili 1853 – Osijek, 1920). Sa suprugom Reginom rođ. Wolf (Mohač, Mađarska, 1866 – ?) otac je Irme (Osijek, 1884 – ?). Trgovao je sitničarskom robom. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter u sukobu osječkih cionista (na čelu s → H. Spitzerom) i anticionista u veljači 1909. Bio je na kandidacijskoj listi anticionista za izbor novog vodstva osječke ŽO.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.