WOITITZ, Alexander (Šandor), trgovac (Körmend, Mađarska, 1846 – Ivanec, 6. XII. 1910). Sin Adolfa Woititza (?, 1813 – ?) i Mimi rođ. Weisz (?, 1823 – ?). Podrijetlom je iz mnogobrojne obrtničke obitelji: braća Fulop (?, 1839– ?), Gyula (?, 1843 – ?), Lipot (?, 1849 – ?), Ferenz (?, 1852 – ?) i sestra Anette (?, 1853 – ?). God. 1879. oženio se Jettom rođ. Blühweiss (?, 1861 – Varaždin, 1927), s kojom je imao djecu Leona, Filipa, Artura, Helenu, Zoru i Josipu. U Ivancu je otvorio trgovinu i gostionicu na gl. trgu. Bio je utemeljitelj i potpredsjednik Ivanečke štedionice d. d. Supružnici su sahranjeni na Židovskom groblju u Varaždinu. – Sin Artur (Voititz, Vojtic), poduzetnik (Ivanec, 21. XII. 1891 – Ivanec, 9. VI. 1951). Završio je žid. razred Trgovačke akademije u Varaždinu i nastavio obrtničku djelatnost svojeg oca u Ivancu. Uz postojeću trgovinu i gostionicu dogradio je klaonicu, mesnicu i ledaru. Gostionicu na gl. trgu u Ivancu pretvorio je u hotel, koji je postao okupljalište ivanečke inteligencije i umjetnika (slikar Josip Vresk, pjesnik Gustav Krklec i dr.). Nakon I. svj. rata obiteljsku knjižnicu poklonio je gradu Ivancu, na temelju čega je osnovana javna knjižnica. Po uspostavi NDH prešao je na katoličanstvo i izbjegao upućivanje u logor. – Njegov sin Boris, agronom (Zagreb 4. IX. 1924 – Varaždin 8. I. 1999). Završio je Agronomski fakultet u Zagrebu, a živio je i radio u Varaždinskim Toplicama i Varaždinu. Radio je, među ostalim, kao ekspert FAO u sjev. Africi.
IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 9. – Podaci o ulazniku I. Vojtic.
LIT.: Naše pravice, 5(1908) 4; 7(1910) 50. – Hrvatsko jedinstvo, 3(1939) 69.