RENDI, Josip, nadkantor (Nové Mesto nad Váhom, Slovačka, 1861 – Zagreb, 28. VIII. 1934). Bio je u braku s Herminom rođ. Schwarz. U rodnom je mjestu završio žid. realnu gimnaziju, potom se školovao za rabina u ješivi u Bratislavi. Djelovao kao kantor u Tropavi i Grazu. Doselio se 1894. s obitelji u Zagreb, gdje je djelovao kao nadkantor i tajnik ŽOZ i povremeno davao koncerte do umirovljenja 1929. Od 1922. prvi je predsj. Saveza kantora Kraljevine SHS sa sjedištem u Zagrebu. Zaslužan je za procvat zagrebačke vjeroispovjedne općine te se zauzimao za poboljšanje položaja i ugleda kantora. – Sin Feliks, gospodarstvenik (Graz, Austrija, 12. XII. 1889 – Graz, Austrija, 1952) u djetinjstvu se doselio s obitelji u Hrvatsku, a 1910. zavičajnost je stekao u Zagrebu. U međuratnom razdoblju bio je dioničar Krapinske tekstilne industrije d. d. U braku s Editom rođ. Wollmuth (?, 1. IX. 1902 – ?, 16. II. 1980) imao je sina Petra (Zagreb, 8. V. 1930). Po uspostavi NDH s obitelji je izbačen iz svoje kuće u Ul. Mošinskoga (danas Lovački muzej u Nazorovoj ul.), koju su zaplijenile njem. vlasti, s namještajem i ostalom imovinom kućanstva vrijednom 250 000 din. U njihovu se vilu uselio Edmund Glaise von Horstenau. Od 15. IV. 1941. do kraja lipnja 1941. bio je prisiljen četiri puta seliti se na različite adrese (posljednja u Viničkoj ul.), a prilikom svake selidbe dijelovi imovine bili su mu zaplijenjeni. Nakon podavanja za žid. kontribuciju 17. VI. 1941, ostao mu je samo zlatni sat i prsten. Kad ih je susjeda u Viničkoj ul. prijavila zbog nenošenja žid. znaka, vlasti su uhitile suprugu i njezinu majku, no na intervenciju su bile puštene. Obitelj je preživjela II. svj. rat, a zatim se preselila u Graz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Židovska smotra, 4(1909) 10/11. – Židov, 18(1934) 35. – Malchut Jisrael, 3(1935) 16. – B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RICHTER, Lavoslav, inženjer (Zagreb, 10. VI. 1931 – Zagreb, 29. VII. 2001). Sin → Željka Richtera i Elze rođ. Braun (Rajić kraj Bjelovara, 19. IV. 1904 – Zagreb, 8. IV. 1984). Po uspostavi NDH morao je prekinuti školovanje. U trenutku uhićenja oca i drugih članova obitelji vraćao se kući te iz prikrajka promatrao njihovo odvođenje. Do kraja rata živio je pod lažnim imenom Franjo Horvat kao ratno siroče u samostanu kraj kapelice sv. Martina u Staroj Vlaškoj u Zagrebu. Nakon rata nastavio je školovanje te 1957. diplomirao na Kemijsko-tehnološkom odsjeku Kemijsko-prehrambeno-rudarskoga fakulteta. Radio je u »Industroprojektu« i Tvornici parnih kotlova te surađivao na projektima UN. Bio je aktivni član Saveza energetičara Hrvatske te član i dopredsjednik društva »Drevni Zagrepčani 1899«. U poimeničnom popisu žrtava JUSP Jasenovac pogrešno stoji da je stradao u tom logoru. – S Miroslavom rođ. Križanić (Zagreb, 23. IX. 1932) otac je Željke Richter Novosel (Zagreb, 29. X. 1962).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – Izvod iz matične knjige rođenih, Grad Zagreb, Područni ured Centar (3. VI. 1991). – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku Ž. Richter Novosel.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RICHTER, Milan, gospodarstvenik (Garešnica, 8. XI. 1886 – Budimpešta, 25. VIII. 1945). Potomak je beogradske grane stare zagrebačke obitelji, nastale o. 1880. Sin Maksimilijana (Maksa) i Julijane (Ivane). Brat Elze i Pavla, otac Marijana, Ivana i Stanke te djed Danijele, Simone, Aleksandre, Mihajla i Andreja. Bio je u braku s Adelom rođ. Richter (Zagreb, 1903 – Rio de Janerio, Brazil, 1982), kćeri Lavoslava i Pavice rođ. Berger, sestrom → Ž. Richtera. Po završetku Trgovačke akademije u Budimpešti, u međuratnom je razdoblju bio zastupnik šved. tvornice šibica »Svenska Tändstice A. B.« te generalni ravnatelj, dioničar i član Ravnateljskoga vijeća osječke tvornice žigica »Drava«. Uspostavu NDH dočekao je u Beogradu. God. 1941. povukao se u Bar, gdje je dočekao 1943. njem. okupaciju. Potom je odveden u logor Bergen–Belsen s cjelokupnom obitelji. Potkraj rata njegovi bivši poslodavci Šveđani platili su nacistima za njegovo puštanje iz logora. Na putu prema Beogradu umro je u Budimpešti od posljedica tifusa; ondje je i pokopan. Njegova je sestra pogubljena 1941. u logoru Banjica u Beogradu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 629. – Podaci o ulazniku Ž. Richter Novosel.

RICHTER, Željko, trgovac (Zagreb, 15. III. 1899 – logor Stara Gradiška, 1942). Sin Lavoslava i Pavice (Pauline) rođ. Berger (Zagreb, 1869 – Zagreb, 5. XI. 1941), brat Franje (Feri) (Zagreb, 1895 – ?, Izrael, 1985), Margite ud. Sić (Zagreb, 1897 – ?, nakon 1945), Ernsta (Zagreb, 1905 – logor Jasenovac, 1941), Vilka (Zagreb, 1908 – logor Jasenovac, 1941) i Adele (Zagreb, 1903 – Rio de Janeiro, Brazil, 1982), koja se udala za → M. Richtera. Sa suprugom Elzom rođ. Braun (Rajić kraj Bjelovara, 19. IV. 1904 – Zagreb, 8. IV. 1984) otac je → Lavoslava i Ljerke. Osnovno i gimnazijsko obrazovanje završio je u Zagrebu. God. 1930. otvorio je i uspješno vodio trgovinu mlijekom i mliječnim proizvodima »Richterovo mljekarstvo« u sklopu zagrebačke tržnice Dolac u ul. Pod zidom. U Zagrebu posjedovao kuću u ul. Medveščak i dvokatnicu na Gupčevoj zvijezdi za najam. Po uspostavi NDH bio je s obitelji izbačen iz sjev. dijela grada te protjeran u Blagajsku ul. na zagrebačkoj Trešnjevci. U prijavi imovine 19. V. 1941. naveo je da je sa suprugom na ime žid. kontribucije predao 61 g zlata, 24 625 din. gotovine i uložnicu Gradske štedionice u iznosu od 23 393 din. Nakon što ih je najmodavac prokazao ustaškim vlastima, u jesen 1941. uhićen je s mnogobrojnim članovima svoje obitelji te deportiran u logor Jasenovac. Dok se sin Lavoslav sklonio u samostan u Staroj Vlaškoj, supruga i kći prebjegle su kod njezine rodbine u Dežanovac kraj Daruvara. Supruga Elza priključila se partizanima, a nakon rata radila je kao domaćica u Domu »Lavoslav Schwarz«, gdje je i preminula. – Kći Ljerka (Zagreb, 1925 – Jastrebarsko, V. 1945) u međuratnom je razdoblju prešla na katoličanstvo. Po uspostavi NDH s majkom se sklonila kod obitelji u Dežanovcu kraj Daruvara. Zaposlila se kao medicinska sestra u Jastrebarskom, gdje se skrbila o zatočenoj djeci i ratnoj siročadi u nekadašnjem dvorcu obitelji Erdődy. Poginula je u partizanskom bombardiranju dvorca prilikom završnih operacija za oslobođenje grada. U poimeničnom popisu žrtava JUSP Jasenovac pogrešno stoji da je stradala u tom logoru. – Željkov otac Lavoslav (Leopold), trgovac (Zagreb, 1861 – Zagreb, 26. V. 1920). Sin Ota (Otto) (Zagreb, 1838 – Zagreb, 1870), unuk Leopolda (Zagreb, 1813 – Zagreb, 1863) i Gabriele. Pripadnik je stare zagrebačke obitelji podrijetlom iz Moravske, koja je 1808. dobila današnje prezime.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694. – Izvod iz matične knjige rođenih, Grad Zagreb, Područni ured Centar (3. VI. 1991). – JUSP Jasenovac. – Podaci o ulazniku Ž. Richter Novosel.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RICHTMANN, Zvonimir, inženjer elektrotehnike i fizičar (Zagreb, 23. IX. 1901 – Zagreb, 9. VII. 1941). Završio je Višu tehničku školu u Beču (1925) i Filozofski fakultet u Zagrebu (1932), gdje je radio kao profesor na Srednjoj tehničkoj školi. Opovrgavao je dogme naučnoga socijalizma (posebice Friedricha Engelsa) te je upravo odnos filozofije i prirodnih znanosti postao središte oštrih i dugotrajnih polemika, što su se odvijale sve do početka 1940, u kojima su sudjelovali mnogi intelektualci, s jedne strane R. i skupina oko Miroslava Krleže, a s druge strane vodstvo KPJ. Kako se sukob više nije mogao zataškati, vodstvo KPJ odlučilo je zaustaviti podvojenost do koje je došlo u krugovima lijeve inteligencije. Uzalud je M. Krleža pisao protiv dogmata u svojem Dijalektičkom antibarbarusu, a R. detaljno obrazlagao svoje teze u članku Savremena misao nije idealistička (Pečat, 1940, 13/15), stajališta Richtmanna i istomišljenika ocijenjena su nemarksističkima i revizionističkima. Isključen iz partijskoga članstva (1940), živio je u Zagrebu sve do 30. III. 1941, kad ga je uhitila Mačekova Seljačka zaštita i predala ustaškoj vlasti, koja ga je internirala u Kerestinec. Budući da je bio obilježen kao trockist, komunisti su ga u logoru izopćili iz zajedničkih akcija, a logorska uprava, na njihovu inicijativu, smjestila ga je odvojeno u poljoprivredne zgrade. Čini se da je bio pušten iz zatvora jer je 24. VI. 1941. vlastoručno potpisao formular o prijavi imovine, u kojemu navodi da kao podstanar stanuje u Vojnovićevoj ul. te da od svibnja 1941. ne prima plaću u Srednjoj tehničkoj školi. Ubrzo je ponovo bio uhićen i strijeljan na istočnom rubu šume Maksimir (Dotršćina) u prvoj skupini talaca u Zagrebu. – Istaknuo se javnim predavanjima o dostignućima suvremenih prirodnih znanosti. Gl. predmeti njegova zanimanja bili su psihoanaliza, problem determinizma i Heysenbergove relacije neodređenosti te Einsteinova teorija relativnosti. Ideološki sukob unutar tzv. lijeve inteligencije započeo je, među ostalim, i objavljivanjem njegova članka Kriza determinizma u današnjoj fizici (Almanah savremenih problema, 1932) i Savremena fizika i filozofski materijalizam (Almanah savremenih problema, 1933) u kojima je iznio svoje razloge napuštanja determinističke slike svijeta, koja se temeljila na zakonitosti klasične mehanike i elektromagnetizma jer je upoznavanje procesa u atomima i metalima pokazalo da su zakonitosti makroskopske fizike granični slučajevi kvantnoga procesa, koji se odvijaju određenom vjerojatnošću. Također je autor članaka u Literaturi (1932), Kulturi (1933), Književniku (1933, 1936) i Pečatu (1939).

DJELA: Fizika. Zagreb 1935. – Sigmund Freud. Zagreb 1937. – Stručni priručnik za galvanotehniku. Zagreb 1938.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.

LIT.: I. Babić: Odnos filozofije i znanosti u radovima jugoslavenskih marksista 1931–1941. Putovi revolucije, 3(1965). – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1–2. Zagreb 1970. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Z. Šternberg: Doprinos Židova u prirodoslovno-matematičkim znanostima i tehničkoj kulturi u Hrvatskoj. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Richtmann, Zvonimir. Krležijana, 2. Zagreb 1999. – E. Čengić: S Krležom iz dana u dan. U sjeni smrti (1980–1981). Zagreb 1985. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48.

RIDNIK, Grigorije (Griša), poduzetnik (?, Rusija, 9. III. 1897 – logor Jasenovac, 1944). Sin Lava i Rosalije rođ. Sojfer. U međuratnom razdoblju bio je komercijalni direktor u Tvornici vagona, strojeva i mostova u Slavonskom Brodu. Supruga Eugenija Žanjička (Ženajka) rođ. Moškijevič (?, Rusija, 7. I. 1910 – logor Stara Gradiška, 1942), kći Lava i Sofije rođ. Ostrin, bila je 1939. potpredsjednica lokalnog Židovskoga gospojinskog društva. Uoči II. svj. rata prešli su na pravoslavlje. Po uspostavi NDH oboje su uhićeni; on je stradao u logoru Jasenovac, a supruga u logoru Stara Gradiška.

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika.

LIT.: Z. Toldi: 101 brodska priča. Slavonski Brod 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

RIFFLER, Rod → UNGAR, Rudi

RIHTMAN-AUGUŠTIN, Dunja (Richtmann), etnologinja (Sušak, 6. IX. 1926 – Zagreb, 4. XI. 2002). Supruga novinara Drage Auguština (Zagreb, 12. X. 1929 – Zagreb, 3. II. 1993) i majka Borka i Mile ud. Bračun. U Rijeci je pohađala Klasičnu gimnaziju, koju je prekinula zbog II. svj. rata, priključivši se partizanima. Nakon završetka rata maturirala je u Zagrebu, gdje je diplomirala etnologiju na Filozofskom fakultetu. Prvotno je radila u novinarstvu, potom od 1964. kao stručna savjetnica u Ekonomskom institutu u Zagrebu. Od 1972. do 1986. bila je predstojnica Instituta za narodnu umjetnost (danas Institut za etnologiju i folkloristiku), u kojem je u više navrata bila predsjednica Upravnoga odbora. U Ljubljani je na Fakultetu političkih znanosti, sociologije i novinarstva 1976. stekla doktorat znanosti iz sociologije tezom Ekonomske vrijednosne orijentacije i modeli odlučivanja tradicijskog društveno-kulturnog sustava. Bila je predsjednica Hrvatskoga etnološkog društva 1979–91. i gl. urednica Narodne umjetnosti 1973–86. Vodila je nekoliko znanstvenih projekata i organizirala međunarodne i domaće znanstvene skupove. Bitno je utjecala na razvoj i ustroj Instituta za etnologiju i folkloristiku, formiranje multidisciplinarne ekipe mlađih znanstvenika, osuvremenjivanje etnoloških i kulturno-antropoloških teorijskih pristupa u Hrvatskoj, povezivanje struke sa svjetskim trendovima i institucijama. Sudjelovala je u poslijediplomskoj nastavi etnologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao gost predavala je na sveučilištima u Sieni, Rimu, Ljubljani, Varšavi, Krakovu, Budimpešti i Baselu. Bila je dopisna članica Mađarskoga etnološkog društva, članica udruge »Folklore Fellows« Finske akademije znanosti i dopredsjednica Međunarodnoga udruženja etnologa i folklorista (SIEF). Dobitnica je uglednih domaćih i međunarodnih nagrada, među ostalima i Herderove (1997).

DJELA: Pretpostavke za istraživanje vrednota budućnosti. Zagreb 1970. – Struktura tradicijskog mišljenja. Zagreb 1984. – Etnologija naše svakodnevnice. Zagreb 1988. – Folklore and Historical Process. Zagreb 1989. – Knjiga o Božiću. Etnološki prikaz Božića i božićnih običaja u hrvatskoj narodnoj kulturi. Zagreb 1992. – Knjiga o Božiću. Božić i božićni običaji u hrvatskoj narodnoj kulturi. Zagreb 1995. – Ulice moga grada. Antropologija domaćeg terena. Zemun–Beograd 2000. – Etnologija i etnomit. Zagreb 2001. – Ethnology, myth and politics. Anthropologizing Croatian ethnology. Aldershot 2004.

LIT.: Rihtman-Auguštin, Dunja. Narodna umjetnost, 33(1996) 2. – A. Gotthardi-Pavlovsky: (Nekrolog). Etnološka tribina, 32(2002) 25. – http://maief.ief.hr/hr/suradnici/augustin.php, pristupljeno 2. XII. 2011.

RIHTMAN, Ivan, strojarski inženjer (? − ?). U međuratnom razdoblju djelovao kao strojarski inženjer u Zagrebu i član Zagrebačke inženjerske komore. U srpnju 1941. uveden je u popis vlastima neophodno potrebnih stručnjaka. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

RIKOV, Mordehaj (Rikow, Mordechai), rabin (?, Ukrajina, 1873 − logor Jasenovac, 1942). Sin Ajzikov. Služio je kao rabin u Požegi od 1938. Po uspostavi NDH deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao.