RICHTMANN, Zvonimir, inženjer elektrotehnike i fizičar (Zagreb, 23. IX. 1901 – Zagreb, 9. VII. 1941). Završio je Višu tehničku školu u Beču (1925) i Filozofski fakultet u Zagrebu (1932), gdje je radio kao profesor na Srednjoj tehničkoj školi. Opovrgavao je dogme naučnoga socijalizma (posebice Friedricha Engelsa) te je upravo odnos filozofije i prirodnih znanosti postao središte oštrih i dugotrajnih polemika, što su se odvijale sve do početka 1940, u kojima su sudjelovali mnogi intelektualci, s jedne strane R. i skupina oko Miroslava Krleže, a s druge strane vodstvo KPJ. Kako se sukob više nije mogao zataškati, vodstvo KPJ odlučilo je zaustaviti podvojenost do koje je došlo u krugovima lijeve inteligencije. Uzalud je M. Krleža pisao protiv dogmata u svojem Dijalektičkom antibarbarusu, a R. detaljno obrazlagao svoje teze u članku Savremena misao nije idealistička (Pečat, 1940, 13/15), stajališta Richtmanna i istomišljenika ocijenjena su nemarksističkima i revizionističkima. Isključen iz partijskoga članstva (1940), živio je u Zagrebu sve do 30. III. 1941, kad ga je uhitila Mačekova Seljačka zaštita i predala ustaškoj vlasti, koja ga je internirala u Kerestinec. Budući da je bio obilježen kao trockist, komunisti su ga u logoru izopćili iz zajedničkih akcija, a logorska uprava, na njihovu inicijativu, smjestila ga je odvojeno u poljoprivredne zgrade. Čini se da je bio pušten iz zatvora jer je 24. VI. 1941. vlastoručno potpisao formular o prijavi imovine, u kojemu navodi da kao podstanar stanuje u Vojnovićevoj ul. te da od svibnja 1941. ne prima plaću u Srednjoj tehničkoj školi. Ubrzo je ponovo bio uhićen i strijeljan na istočnom rubu šume Maksimir (Dotršćina) u prvoj skupini talaca u Zagrebu. – Istaknuo se javnim predavanjima o dostignućima suvremenih prirodnih znanosti. Gl. predmeti njegova zanimanja bili su psihoanaliza, problem determinizma i Heysenbergove relacije neodređenosti te Einsteinova teorija relativnosti. Ideološki sukob unutar tzv. lijeve inteligencije započeo je, među ostalim, i objavljivanjem njegova članka Kriza determinizma u današnjoj fizici (Almanah savremenih problema, 1932) i Savremena fizika i filozofski materijalizam (Almanah savremenih problema, 1933) u kojima je iznio svoje razloge napuštanja determinističke slike svijeta, koja se temeljila na zakonitosti klasične mehanike i elektromagnetizma jer je upoznavanje procesa u atomima i metalima pokazalo da su zakonitosti makroskopske fizike granični slučajevi kvantnoga procesa, koji se odvijaju određenom vjerojatnošću. Također je autor članaka u Literaturi (1932), Kulturi (1933), Književniku (1933, 1936) i Pečatu (1939).
DJELA: Fizika. Zagreb 1935. – Sigmund Freud. Zagreb 1937. – Stručni priručnik za galvanotehniku. Zagreb 1938.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 694.
LIT.: I. Babić: Odnos filozofije i znanosti u radovima jugoslavenskih marksista 1931–1941. Putovi revolucije, 3(1965). – M. Iveković: Hrvatska lijeva inteligencija 1918–1945, 1–2. Zagreb 1970. – Z. Komarica: Kerestinečka kronika. Zagreb 1989. – Z. Šternberg: Doprinos Židova u prirodoslovno-matematičkim znanostima i tehničkoj kulturi u Hrvatskoj. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Richtmann, Zvonimir. Krležijana, 2. Zagreb 1999. – E. Čengić: S Krležom iz dana u dan. U sjeni smrti (1980–1981). Zagreb 1985. – N. Lengel-Krizman: Židovski zatočenici logora Kerestinec. Novi Omanut, 9(2001) 47/48.