BAUM, Trinka (rođ. Rosenberg; Tinka), žid. aktivistica (? – Zagreb, 7/8. VIII. 1952). Bila je predsjednica Kuratorija »Doma za žensku mladež«, osnovanog 1936. u Zagrebu. Pod nepoznatim okolnostima završila je u zatvoru, gdje je i umrla.

IZV.: Telefonski imenik 1941.

LIT.: Bilten ŽOZ, 1993, 31/32.

BAUM, Viktor, žid. aktivist (Vukovar, 30. IX. 1854 – Vukovar, 6. VIII. 1910). Sin Viktora i Fanike rođ. Weil. Po majci je unuk poznatog podrabina u mađ. Bonyhádu Samuela Weila. Završivši osnovnu školu u Vukovaru, zaposlio se u očevoj trgovini. Bio je potpredsjednik i predsj. ŽO u Vukovaru, posebno se istaknuo u mnogobrojnim dobrotvornim akcijama u zemlji i inozemstvu (izgradnja vukovarske sinagoge, pogrom u Rusiji 1905).

IZV.: Nadgrobni spomenik na vukovarskom židovskom groblju.

LIT.: J. Diamant: Viktor Baum. Jevrejski almanah, 1927–1928.

BAUM, Vilko (Vilim), kirurg (Vukovar, 1896 – Zagreb, 8. II. 1956). Sin Hinkov. Medicinu je završio 1924. u Beču i specijalizirao kirurgiju. Po osnutku NDH, u ekipi žid. liječnika 1941. poslan je u Tuzlu djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U lipnju 1943. pridružio se partizanima djelujući kao kirurg u Kladnju i upravitelj centralne partizanske bolnice u Crnoj Gori s činom potpukovnika. Njegovu suprugu i stariju kćer Evu u BiH su zarobili Nijemci i odveli u Auschwitz, odakle se spasila samo kći. Preživjela je i mlađa kći Mirjana, koja je u partizanskom transportu pala s konja u snijeg, ali je pronađena. Nakon II. svj. rata bio je primarijus, voditelj Kirurškog odjela i ravnatelj Opće bolnice u Vršcu. Teško je obolio pa je poslan na liječenje u Zagreb. Nasmrt bolestan, 15. I. 1956. napisao je oproštajno pismo Josipu Brozu Titu, kojeg je upoznao 1920. u bravariji svoga rođaka → F. Bauma, prisjetivši se zajedničkih trenutaka iz partizanskih dana. Pokopan je na žid. groblju na Mirogoju.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Ibid., 1996, 46/47. – Z. Despot: Pisma Titu. Što je narod pisao jugoslavenskom vođi. Zagreb 2010.

BAUM, Vladimir (Vlado), novinar (Vukovar, 1923 – Beč, 17. V. 2011). Sin → Alberta i Zore rođ. Frank, brat Dragutinov. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split, a potom je s bratom interniran u logor Ferramonte di Tarsia kraj Cosenze u juž. Italiji, gdje je bio aktivan u logorskoj Antifašističkoj fronti. Pridruživši se partizanima u listopadu 1944, radio je u bazi NOVJ u Bariju kao referent za promet. Bio je urednik vanjske politike na Radio Zagrebu 1950-ih, a potom gl. urednik Radio Zagreba. Poslije je bio direktor Centra za prirodne izvore, energiju i transport te Ureda za ekonomiku i tehnologiju oceana pri UN, što je tadašnji najviši rang koji je jugoslavenski ili hrv. diplomat imao u hijerarhiji UN. Nakon umirovljenja živio u Beču. Objavio je veći broj stručnih tekstova iz područja energetike te ekonomskih studija za potrebe UN. Autor je djela Rat na crvenoj rijeci (Zagreb 1958) i putopisa iz Kine Pod nebom jedno je carstvo sredine (Zagreb 1959). – Brat Dragutin (Drago), ekonomist i novinar (Zagreb, 29. XII. 1924). Po uspostavi NDH s bratom je prebjegao u Split, te su bili internirani u logor Ferramonte di Tarsia, aktivni u logorskom Antifašističkom frontu. Pristupivši partizanima u listopadu 1944, radio je u bazi NOVJ u Bariju. Nakon II. svj. rata radio je za Beogradsku banku, a potom za sarajevski »Energoinvest«, postavši 1969. voditelj njihova predstavništva u New Yorku. Od 1988. bio je dopisnik Privrednoga vjesnika iz SAD. Preveo je djelo Preduzeće: mikro-ekonomsko planiranje i akcija Neila W. Chamberlaina (Beograd 1968) i Ekonomija: uvodna analiza Paula A. Samuelsona (s R. D. Dodićem, Beograd 1969).

IZV.: KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Ha-kol, 2011, 120.

BAUMAN, Alica, radioekologinja (Zagreb, 23. V. 1928). Kći trgovca Karla Platzka i Ivane (Jona) rođ. Mejaš, koji su u prvoj aliji 1949. otišli u Izrael, gdje su umrli o. 1990. U Zagrebu je završila Njemačku evangeličku školu i Klasičnu gimnaziju. Diplomirala je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu i 1959. započela raditi kao asistentica u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada JAZU (IMI) u Laboratoriju za radioaktivnost biosfere. God. 1960. završila je školu za primjenu radioizotopa u Vinči. Iduće god. bila je stipendistica u Rimu u Centro Studi Nucleari della Casaccia u Laboratorio per la Radioativittà Ambientale. Doktorirala je iz područja tehničkih znanosti na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1965. Od kraja 1968. do poč. 1970. boravi u Indiji, gdje radi kao volonter-asistent na katedri za kemijsko inžinjerstvo Warangal Regional Engineering Collegeu u državi Andhra Pradesh. Od 1970. surađuje sa Centralnim institutom World Health Organization (WHO) u Le Vesinnetu na interkalibraciji uzoraka životne sredine kontaminiranih prirodnim i fisijskim radionuklidima. God. 1972–81. tajnica je Jugoslavenskoga nacionalnog komiteta za program UNESCO »Čovjek i biosfera«. Od 1972. povremeni je ekspert organizacija Ujedinjenih nacija (UNESCO, UNEP, IAEA, WHO, Alpe Adria). God. 1972. završila je Summer School in Health Physics Imperial College of Technology u Londonu, a od 1974. surađuje sa Zavodom za radiologiju Veterinarskoga fakulteta u Sarajevu. Od 1977. zadužena je za informacijske podatke vezane za ionizacijsko zračenje za Jugoslaviju u okviru UNEP-ovog Međunarodnog referalnog sustava za izvore informacija programa UN za čovjekov okoliš INFOTERRA te voditeljica Laboratorija za radioaktivnost biosfere. God. 1980–88. na poslijediplomskom studiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu predaje radiokemiju, nuklearnu instrumentaciju i radioekologiju, a 1982–83. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu u okviru nastave ONO predaje radiološku zaštitu. Izvijestila je javnost o nesreći u Černobilu 1986. te dala prve zaštitne mjere za stanovništvo; sudjelovala u svim državnim povjerenstvima vezanim uz Černobil. Voditeljica je međunarodne suradnje na projektu UNEP/WHO Global Environmental Radiation Monitoring Network GERMON za Republiku Hrvatsku 1991–93, kad je i članica Glavnog stožera štaba saniteta Republike Hrvatske Kriznoga štaba Sveučilišta u Zagrebu. Znanstvena je savjetnica. U mirovini od 1993. Članica je više domaćih i međunarodnih znanstvenih udruženja (Hrvatsko društvo za zaštitu od zračenja, Društvo sveučilišnih nastavnika i znanstvenih radnika, predsjednica 1982–86, Društvo inženjera i tehničara Hrvatske, Hrvatsko kemijsko društvo, Hrvatsko društvo za čisti zrak, Hrvatsko toksikološko društvo, Society for Risk Analysis USA European Society for Risk Analysis, International Society of Exposure Analysis, članica i suosnivačica Društva prijatelja prirode »Lijepa Naša«, predsjednica Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika 1982–84. i dr.). Sudjelovala je u Komisiji za nadzor prvih demokratskih izbora u RH. Autorica je velikog broja znanstvenih radova i dobitnica niza domaćih i međunarodnih priznanja. Sa suprugom Egonom, kemičarem (Virovitica, 7. X. 1924), majka je fizičarke Ingrid Bauman-Viličić (Zagreb, 6. VIII. 1952) i defektologinje Lee (Zagreb, 14. VI. 1963), predsjednice Udruge za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja »Svitanje«. Također poučava hebrejski u ŽOZ. Sa Slađanom Štrkalj Ivezić autorica je knjige Shizofrenija – put oporavka (Zagreb 2009).

LIT.: Bauman, Alica. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Bauman, Alica. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – Jevrejski pregled, 29(1987) 5/6. – http://dsn-zg.hr/index.php?id=37, pristupljeno 22. XII. 2011.

BAUMSTEIGER, Samuel, trgovac (Zalaegerszeg, Mađarska, 1881 – Auschwitz, 1944). Suprug Terezije rođ. Kohn. Od 1910. bio je trgovac kožom i vlasnik radionice za proizvodnju gamaša u Čakovcu. S drugim međimurskim Židovima uhićen je 26. IV. 1944. pa mu je oduzeto mnogo zlatnine i srebrnine i gotovine. Otpremljen je u Nagykanizsu te potom deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Čakovec 2000.

BAYER, Samuel, trgovac (Čakovec, 1843 – Čakovec, 31. X. 1926). Bavio se peradarstvom u Čakovcu, a svoje je proizvode izvozio u Austriju, Švicarsku, Njemačku, Francusku i Italiju i Veliku Britaniju. Licenciju i poslovnu mrežu prodao je poduzeću → E. Vajde.

LIT.: V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Čakovec 2000.

BECK-HOLZNER, Petar (Prag, 21. VII. 1921). Sin Františekov. Kao izbjeglica iz Češko-moravskoga protektorata došao 19. IV. 1940. u Zagreb, gdje je bio pripravnik u tekstilnoj tvornici »Čvrsnica«, no bez plaće. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Daljnja sudbina nepoznata, u izvorima stoji »odsutan«.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 660. – KŽZ.

BECK, Adolf, novinar (?Vinkovci, 1872 – Vinkovci, 9. XI. 1940). Nakon završene gimnazije u Vinkovcima, studirao je pravo u Zagrebu. Kao pristaša Stranke prava sudjelovao je 1895. u spaljivanju mađ. zastave, zbog čega je izgubio pravo studiranja na Sveučilištu u Zagrebu. Od 1899. uređivao je Vinkovački tjednik u vlasništvu → Jakova Reicha. Od 1911. bio je vlasnik, izdavač i odgovorni urednik lista Vinkovci i okolica – Vinkovce und Umgebung, koji je izlazio do 1918, a također je 1927–30. bio urednik Vinkovačkog tjednika. Kao vlasnik tiskare (1911–20), tiskao je Vinkovačke novine i Vinkovačke novosti, a 1911. pravila Izraelitske bogoštovne općine u obliku brošure, čiji je tajnik najvjerojatnije bio. Od 1920. bio je poslovođa u mlinu, a 1924–28. trgovao je zemaljskim proizvodima i brašnom. Supruga Ida i sinovi Ignjat i Franjo odvedeni su 1941. u logor Jasenovac, gdje su stradali.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29045.

LIT.: M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.

BECK, Dragutin, trgovac i javni djelatnik (Humpolec, Češka, 1840 – Karlovac, 28. VIII. 1908). U Hrvatsku se doselio 1859, a u Karlovcu je na Riječkoj cesti 1867. otvorio trgovinu, koju je vodio više od 40 godina. Bio je član mnogih karlovačkih društava i organizator dobrotvornih akcija. Dao je urediti i proširiti karlovačko žid. groblje, a od 1888. do 1908. bio je predsj. karlovačke Hevre Kadiše.

LIT.: Beck, Dragutin. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.