BAUMAN, Alica, radioekologinja (Zagreb, 23. V. 1928). Kći trgovca Karla Platzka i Ivane (Jona) rođ. Mejaš, koji su u prvoj aliji 1949. otišli u Izrael, gdje su umrli o. 1990. U Zagrebu je završila Njemačku evangeličku školu i Klasičnu gimnaziju. Diplomirala je na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu i 1959. započela raditi kao asistentica u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada JAZU (IMI) u Laboratoriju za radioaktivnost biosfere. God. 1960. završila je školu za primjenu radioizotopa u Vinči. Iduće god. bila je stipendistica u Rimu u Centro Studi Nucleari della Casaccia u Laboratorio per la Radioativittà Ambientale. Doktorirala je iz područja tehničkih znanosti na Tehnološkom fakultetu u Zagrebu 1965. Od kraja 1968. do poč. 1970. boravi u Indiji, gdje radi kao volonter-asistent na katedri za kemijsko inžinjerstvo Warangal Regional Engineering Collegeu u državi Andhra Pradesh. Od 1970. surađuje sa Centralnim institutom World Health Organization (WHO) u Le Vesinnetu na interkalibraciji uzoraka životne sredine kontaminiranih prirodnim i fisijskim radionuklidima. God. 1972–81. tajnica je Jugoslavenskoga nacionalnog komiteta za program UNESCO »Čovjek i biosfera«. Od 1972. povremeni je ekspert organizacija Ujedinjenih nacija (UNESCO, UNEP, IAEA, WHO, Alpe Adria). God. 1972. završila je Summer School in Health Physics Imperial College of Technology u Londonu, a od 1974. surađuje sa Zavodom za radiologiju Veterinarskoga fakulteta u Sarajevu. Od 1977. zadužena je za informacijske podatke vezane za ionizacijsko zračenje za Jugoslaviju u okviru UNEP-ovog Međunarodnog referalnog sustava za izvore informacija programa UN za čovjekov okoliš INFOTERRA te voditeljica Laboratorija za radioaktivnost biosfere. God. 1980–88. na poslijediplomskom studiju Veterinarskog fakulteta u Sarajevu predaje radiokemiju, nuklearnu instrumentaciju i radioekologiju, a 1982–83. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu u okviru nastave ONO predaje radiološku zaštitu. Izvijestila je javnost o nesreći u Černobilu 1986. te dala prve zaštitne mjere za stanovništvo; sudjelovala u svim državnim povjerenstvima vezanim uz Černobil. Voditeljica je međunarodne suradnje na projektu UNEP/WHO Global Environmental Radiation Monitoring Network GERMON za Republiku Hrvatsku 1991–93, kad je i članica Glavnog stožera štaba saniteta Republike Hrvatske Kriznoga štaba Sveučilišta u Zagrebu. Znanstvena je savjetnica. U mirovini od 1993. Članica je više domaćih i međunarodnih znanstvenih udruženja (Hrvatsko društvo za zaštitu od zračenja, Društvo sveučilišnih nastavnika i znanstvenih radnika, predsjednica 1982–86, Društvo inženjera i tehničara Hrvatske, Hrvatsko kemijsko društvo, Hrvatsko društvo za čisti zrak, Hrvatsko toksikološko društvo, Society for Risk Analysis USA European Society for Risk Analysis, International Society of Exposure Analysis, članica i suosnivačica Društva prijatelja prirode »Lijepa Naša«, predsjednica Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika 1982–84. i dr.). Sudjelovala je u Komisiji za nadzor prvih demokratskih izbora u RH. Autorica je velikog broja znanstvenih radova i dobitnica niza domaćih i međunarodnih priznanja. Sa suprugom Egonom, kemičarem (Virovitica, 7. X. 1924), majka je fizičarke Ingrid Bauman-Viličić (Zagreb, 6. VIII. 1952) i defektologinje Lee (Zagreb, 14. VI. 1963), predsjednice Udruge za zaštitu i promicanje mentalnog zdravlja »Svitanje«. Također poučava hebrejski u ŽOZ. Sa Slađanom Štrkalj Ivezić autorica je knjige Shizofrenija – put oporavka (Zagreb 2009).
LIT.: Bauman, Alica. Tko je tko u Hrvatskoj. Zagreb 1993. – Bauman, Alica. Tko je tko u hrvatskoj medicini. Zagreb 1994. – Jevrejski pregled, 29(1987) 5/6. – http://dsn-zg.hr/index.php?id=37, pristupljeno 22. XII. 2011.