BAUM, Vilko (Vilim), kirurg (Vukovar, 1896 – Zagreb, 8. II. 1956). Sin Hinkov. Medicinu je završio 1924. u Beču i specijalizirao kirurgiju. Po osnutku NDH, u ekipi žid. liječnika 1941. poslan je u Tuzlu djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. U lipnju 1943. pridružio se partizanima djelujući kao kirurg u Kladnju i upravitelj centralne partizanske bolnice u Crnoj Gori s činom potpukovnika. Njegovu suprugu i stariju kćer Evu u BiH su zarobili Nijemci i odveli u Auschwitz, odakle se spasila samo kći. Preživjela je i mlađa kći Mirjana, koja je u partizanskom transportu pala s konja u snijeg, ali je pronađena. Nakon II. svj. rata bio je primarijus, voditelj Kirurškog odjela i ravnatelj Opće bolnice u Vršcu. Teško je obolio pa je poslan na liječenje u Zagreb. Nasmrt bolestan, 15. I. 1956. napisao je oproštajno pismo Josipu Brozu Titu, kojeg je upoznao 1920. u bravariji svoga rođaka → F. Bauma, prisjetivši se zajedničkih trenutaka iz partizanskih dana. Pokopan je na žid. groblju na Mirogoju.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – V. Kovač: Židovi Vukovara. Ibid., 1996, 46/47. – Z. Despot: Pisma Titu. Što je narod pisao jugoslavenskom vođi. Zagreb 2010.