LÖWY, Moritz, cionistički aktivist (? – ?). Bio je odbornik na godišnjoj skupštini Saveza cionista iz južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske Monarhije, održanoj u Zagrebu 25. I. 1914.

LIT.: Židovska smotra, 9(1914) 3.

LÖWY, Oto, balneolog (Osijek, 1890 – Zagreb, ?1980). Sin Stefanov. Bio je istaknuti član »Lože Zagreb 1090«, nezavisnog žid. reda Bnei Brit (jedan od 25 delegata zagrebačke lože nazočan na inauguraciji jugoslavenske Velike lože Bnei Brita 1935. sa sjedištem u Beogradu).

LIT.: Loža Zagreb. Jevrejski glas, 5(1932) 48; 6(1933) 26; 7(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – Bilten ŽOZ, 1991, 13.

LÖWY, Otto, liječnik (Osijek, 17. XII. 1890 – Zagreb, 4. VII. 1920). Sin Irme rođ. Bloch i osječkoga trgovca Maksa (Osijek, 1856 – Osijek, 1938). Unuk → Davida Löwyja. Nakon gimnazije i ispita zrelosti u Osijeku, upisao je medicinu u Beču, gdje je diplomirao 1914. Još kao student bio je uključen u znanstvena istraživanja, 1913. sudjelovao je na sastanku Slobodnoga društva za mikrobiologiju u Berlinu te je bio pomoćni liječnik u Bakteriološkoj misiji austroug. Društva Crvenoga križa u Srbiji tijekom II. balkanskoga rata. Nakon diplome radio je u Seroterapijskom institutu, a za I. svj. rata sudjelovao je u radu laboratorija Zdravstvenoga povjerenstva na bojišnici. Kao vojni nadliječnik u Osijeku 1918. pristupio je Zboru liječnika u Zagrebu te 1919. bio utemeljitelj Pripomoćne blagajne Zbora. Na sastancima Zbora sudjelovao je u raspravama o dizenteriji, tuberkulozi te predavao o kugi. Od 1919. predstojnik je bakteriološkog odjela Zemaljskoga bakteriološkog zavoda u Zagrebu. Zdravstveni odsjek vlade uputio ga je u ožujku 1920. u Beč radi nabave medikamenata. Stručnim prilozima surađivao je u brojnim domaćim i inozemnim časopisima (Liječnički vjesnik, 1913, 1919; Wien klin wochenscrift, 1916, 1918–19. i dr.).

IZV.: Podaci o ulazniku V. Dugački.

LÖWY, Rudolf, trgovac (Središče ob Dravi, Slovenija, 6. I. 1878 – logor Jasenovac, 1941). Sin Jakovljev. Po djedu je zavičajnost imao u Varaždinu. Prije II. svj. rata imao je trgovinu u Gjurgiju, no po uspostavi NDH, u lipnju 1941, ostao je bez trgovine i bez posla. Poč. rujna 1941. sa suprugom Martom rođ. Mifky iseljen je iz kuće u Badalićevoj ul. u Zagrebu. Deportiran je u logor Jasenovac, a supruga 1942. u Auschwitz. – Sin Zdenko, trgovac (Središče ob Dravi, Slovenija, 24. II. 1913 – logor Jasenovac, 1941). Bio je zavičajan u Varaždinu, kamo se doselio s roditeljima 1914. iz Središča. Po uspostavi NDH ostao je bez namještenja te je ubrzo odveden na »prisilni rad«, zapravo deportiran u logor Jasenovac. Prijavu imovine u njegovo je ime 25. VI. 1941. podnio otac.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686. – HDA, MUP NDH, br. 223, kut. 28, Predsjednički ured, br. 30433, god. 1941.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LÖWY, Salamon (Levi; Šalamon, Moni), liječnik i komunistički aktivist (Travnik, BiH, 17. II. 1896 – Beograd, 1986). Sin Zadikov. Medicinski fakultet završio je 1927. u Beču. Kao student aktivno je sudjelovao u radu Kluba studenata socijalista Jugoslavije, 1922. primljen je u KPJ, a 1926. bio je urednik lista Srp i čekić u Beču. Nakon studija upućen je na ilegalni rad u Zagreb, 1928. postao je član Kotarskog i Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu, a neko je vrijeme upravljao tehnikom CK KPJ. Nakon uvođenja diktature kralja Aleksandra 1929. uhićen je i osuđen po Zakonu o zaštiti države na 10 godina robije, koju je služio u Srijemskoj Mitrovici, Lepoglavi i Mariboru. U Lepoglavi je ćeliju dijelio s Josipom Brozom Titom. Iz zatvora je pušten 1939. Kapitulaciju Jugoslavije dočekao je u Drvaru, gdje se u srpnju 1941. priključio partizanima te bio polit. komesar čete i upravitelj bolnice u Drvaru, organizator i referent saniteta 7. krajiške udarne brigade, a 1943–44. referent saniteta 16. vojvođanske divizije i 3. bosanskog korpusa. Za 5. ofenzive bio je teško ranjen. Nakon rata radio je u sanitetu JNA te bio načelnik Vojnomedicinske akademije u Beogradu 1953–54. Demobiliziran je u činu general-majora 1956. te imenovan predsj. Savjeta za zdravstvo BiH do 1958. U djelu Doživljaji i susreti za vrijeme revolucije opisao je događaje i osobe s kojima se susretao (Josipa Broza Tita, Miroslava Krležu, Rodoljuba Čolakovića). Nositelj je Partizanske spomenice 1941, Ordena za ratne zasluge i Ordena zasluga za narod sa zlatnim vijencem.

DJELA: Doživljaji i susreti na stazama revolucije. Sarajevo 1982.

LIT.: Levi, Salamon. Vojna enciklopedija, 5. Beograd 1973. – J. Konforti: Travnički Jevreji. Sarajevo 1976. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – J. Broz Tito: Sabrana djela, 2. Zagreb 1983. – B. Janjatović: Politički teror u Hrvatskoj 1918.–1935. Zagreb 2002. – L. Ivanišević: Slušaj i gledaj Latice. Zagreb 2010. – http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:QBdQdEKGhnYJ:www.bet-israel.com/index.php%3Foption%3Dcom_content%26task%3Dview%26id%3D177%26Itemid%3D31+moni+levi&cd=16&hl=hr&ct=clnk&gl=hr&source=www.google.hr, pristupljeno 2. VI. 2011.

LÖWY, Salamon (Šlomo), skupljač narodne glazbe (? – ?). Skupio je zbirku Židovske narodne pjesme, zbirka za glas i glasovir (Zagreb 1921; reprint Zagreb 2003), a sastoji se od 60 pjesama, kojima je uredio tekstove, dok ih je glazb. obradio skladatelj → Ž. Hirschler. God. 1933. spominje se kao član »Lože Zagreb 1090«, nezavisnoga židovskog reda Bnei Brit.

LIT.: Židov, 4(1920) 8. – Loža Zagreb 1090. Nezavisni Orden B’ne Brit. Spomenica 1927–1932. Zagreb 1932. – Jevrejski glas, 6(1932) 48; 7(1933) 26; 8(1934) 8. – I. Mužić: Popis masona u Hrvatskoj između dva rata. Marulić, 18(1985) 3. – M. Pintar: Hirschler, Žiga. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.

LÖWY, Samuel (Samoilo), obrtnik (? – ?). U braku s Julie rođ. Hertmann imao je kćer Fanni (Zagreb, 23. XI. 1859 – ?) i sina Edmunda (Zagreb, 14. XII. 1860 – ?). Vodio je zlatarsku prodavaonicu u zagrebačkoj Ilici od 1879. i urarski obrt od 1885.

IZV.: DAZ, Matične knjige Židova, Matična knjiga rođenih 1858–1878, 52, 82. – DAZ, GPZ, Obrtni upisnik A od 1884–1900.

LÖWY, Slavko, arhitekt (Koprivnica, 7. VIII. 1904 – Zagreb, 1. IV. 1996). Studirao je na Tehničkoj visokoj školi u Beču (1926–28), Tehničkom fakultetu u Zagrebu (1928) i na Tehničkoj visokoj školi u Dresdenu (1928–30), gdje je diplomirao. Radio je u Zagrebu u projektnim biroima → Ignjata Fischera (1931, projekt Gradske kavane u Zagrebu) i Stanka Kliske (1931–32, projekt gimnazije u Sisku i na natječajnim projektima Banovinske bolnice u Sušaku i Uprave gradskih poduzeća u Zagrebu). God. 1932–42. vodio je u Zagrebu samostalni atelje. Nakon uspostave NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka. Nakon II. svj. rata djelovao je u Skoplju (1950–53), a 1954–66. u Zagrebu je vodio arhitektonski biro »Löwy«. – Njegova ostvarenja najamnih zgrada i interpolacija u postojećoj građevnoj strukturi poseban su prinos hrv. modernoj međuratnoj arhitekturi. Izveo je vilu u Novakovoj ul. (1931), vilu Hirschler na Gornjem Prekrižju (»Šumski dvor«, 1932–33), trgovačko-stambene zgrade Günsberg u Petrićevoj ul. (1932–33), Schlenger u Bogovićevoj ul. (1932–33), Radovan u Masarykovoj ul. (prvi zagrebački neboder, 1933–34), Radovan na Savskoj cesti (1936–37), stambenu zgradu Massan u Zvonimirovoj ul. (1932–33), vilu Fischer u Mikulićevoj ul. (1933), vilu Beck u Vinkovićevoj ul. (1937), poslovno-stambenu zgradu u Draškovićevoj ul. (1937), stambenu zgradu »Wiener Bankverein« u Bulićevoj ul. (1937), vilu Löwy u Mandrovićevoj ul. (1937), stambenu zgradu Lebinec na Ribnjaku (1937–38), više stambenih zgrada u Borninoj, Zvonimirovoj i Tuškanovoj ul. (1932–38), eksperimentalnu montažnu stambenu kuću na Bukovačkoj cesti (1941, s R. Deutschom), sve u Zagrebu, te spomenik žid. žrtvama u I. svj. ratu i obnovu sinagoge (1930) u Koprivnici. Djela izvedena nakon II. svj. rata primjer su tzv. internacionalnog stila: stambeni niz u Galjufovoj ul. (1950–51), stambena zgrada u Vlaškoj (1950–51), stambeni blokovi tvornice »Rade Končar« u Gajnicama (1949, s Ivom Bartolićem i → S. Gombošem), kiparske majstorske radionice Antuna Augustinčića na Jabukovcu i Vanje Radauša na Zmajevcu (1949. dovršio Vladimir Potočnjak), drvena vila Steiner u Gregorijančevoj ul. (1955), Dom zaklade »Lavoslav Schwarz« na Bukovačkoj cesti (1955–56), studentski domovi »Cvjetno naselje« u Odranskoj ul. (1955), »Sava« na Horvaćanskoj cesti (1960) i »Šarengradska« u Ul. Florijana Andrašeca (1961), Visoka privredna škola s internatom na Kennedyjevu trgu (1958), restauracija »Trnjanka« u Trnjanskoj ul. (1960), Dom invalida (1953), administrativni centar (1953) i Gradski hotel (1955–60) u Skoplju; upravna zgrada »Elektroprimorja« (1955), centralna trafostanica (1960) i studentski dom (1963, s Emilom Seršićem u Rijeci); zgrada Savezne građevinske komore u Beogradu (1960–65); studentski dom u Osijeku (1962). Sudjelovao je na brojnim natječajima: uređenje glavnoga gradskog trga u Sarajevu (1934, II. nagrada s Kazimirom Ostrogovićem), Narodni dom u Sušaku (1935, II. nagrada), sportski park »Marathon« u Zagrebu (1935, I. nagrada), Napretkov konvikt u Ilici u Zagrebu (1937, II. nagrada), uređenje Jelačićeva trga u Zagrebu (1946, I. mjesto), Gradska knjižnica u Prilepu (1953, I. nagrada), Gradski hotel s urbanističkim rješenjem obale uz Vardar u Skoplju (1953, I. nagrada), Dom invalida u Skoplju (1953, I. nagrada), administrativni centar garnizonske uprave u Skopju (1953, I. nagrada), uredska zgrada »Iskre« u Kranju (1955, II. nagrada) te robna kuća (1957, I. nagrada, s M. Levanom) i Viša pedagoška škola (1959, II. nagrada) u Skoplju. Dobitnik je nagrade »Viktor Kovačić« za životno djelo.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941.

LIT.: D. Radović Mahečić: A. Löwy i hrvatska arhitektura. Bilten ŽOZ, 1994, 37. – A. Laslo: Löwy, Slavko. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – D. Radović Mahečić: (Nekrolog). Novi Omanut, 4(1996) 16. – Löwy, Slavko. Hrvatska enciklopedija, 6. Zagreb 2004.

LÖWY, Šlomo, žid. aktivist (Krakov, Poljska, 1899 – Jeruzalem, 1974). Doselio se 1919. u Zagreb, gdje je studirao kemiju te se ubrzo priključio žid. cionističkim organizacijama. Kao dobar poznavatelj modernoga hebrejskog jezika podučavao je žid. omladinu. God. 1924. iselio se u Palestinu i radio u Keren Kajemetu u Jeruzalemu te je ubrzo izabran za njegovog predsjednika. Pomagao je Židovima iz Jugoslavije te je bio inicijator otkupa zemljišta za kibuc Šaar Haamakim i za sađenje šume, gdje su mnogi od prvih useljenika iz Jugoslavije našli barem privremeni posao.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. − M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50.

LÖWY, Tibor (Daruvar, 13. II. 1914 – ?). Zavičajnost je po ocu imao u Požegi. Za uspostave NDH bio je apsolvent građevinskog inženjerstva u Zagrebu. Daljnja mu je sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 686.