LIEBERMANN, Marko, inženjer (Sisak, 1900 – logor Jasenovac, 1945). Sin Juliusov. U međuratnom razdoblju bio je inženjer tehničke kemije u Sisku i član Zagrebačke inženjerske komore. Nakon uspostave NDH, u srpnju 1941, zaveden je u popis stručnjaka potrebnih vlastima. Iz nepoznatog razloga u siječnju 1942. osuđen je na godinu dana robije te deportiran u logor Jasenovac. Na molbu supruge Judite kazna mu je smanjena pa je poč. svibnja 1942. trebao biti pušten iz logora, što se nije dogodilo.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29325. – JUSP Jasenovac.

LIEBLING, Julius Ulrich (Ulrik), veterinar (Lavov, Ukrajina, 1872 – logor Jasenovac, 1941). Diplomirao je 1896. na Visokoj veterinarskoj školi u Lavovu te bio vojni doveterinar u pričuvi (1897–1905). Služio je 1900. u rezervi u 16. divizijskoj artiljerijskoj pukovniji u Valpovu. Nakon demobilizacije Visoka kr. zemaljska vlada poslala ga je u Njemačku i Mađarsku na usavršavanje iz peradarstva 1906. U Valpovu je osnovao peradarnicu, za koju je nabavio u inozemstvu tada najpoznatije sorte kokoši (Mecheln, Minorka, Brahma) i pekinške patke. U rujnu 1906. sudjelovao je u Zagrebu na velikoj zemaljskoj izložbi stoke, što je izazvalo zanimanje javnosti. Bio je suosnivač i član peradarskoga odsjeka Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva (1906) i peradarskoga odsjeka Slavonskoga gospodarskog društva u Osijeku (1908). Poslije je djelovao kao veterinar u Vukovaru (1912–13), Osijeku (1913–14) i Vojniću (1914–15). Potom je mobiliziran te je služio kao vojni veterinar (1915–18). Nakon I. svj. rata ponovo je bio veterinar u Vojniću (1919) i Donjem Miholjcu (1919–1937), gdje ostaje do odlaska u mirovinu. Tijekom službovanja nekoliko je puta unaprijeđen: u višega veterinarskog savjetnika pete položajne grupe (1930), četvrte položajne grupe drugog stupnja (1932) i četvrte položajne grupe prvog stupnja (1935). Iste godine odlikovao ga je Bugarski peradarski savez zlatnom medaljom za zasluge na unapređenju peradarstva, dok mu je Odsjek za peradarstvo Kr. banske uprave Savske banovine odobrio 1938. obavljanje privatne veterinarske prakse na cijelom teritoriju Savske banovine sa sjedištem u Donjem Miholjcu. O veterinarskim temama, poglavito o peradarstvu, pisao je u časopisima i novinama Öesterreichische Monatschrift für Thierheilkunde (1900–01), Gospodar (1905, 1907–08, 1910–11), Die Drau (1906, Veterinarski vjesnik (1914) i Jugoslavenski veterinarski glasnik (1928, 1930–34). Kao stručnjak za perad sudjelovao je na više svjetskih peradarskih kongresa (Rim 1933). Organizirao nekoliko peradarskih izložbi u Hrvatskoj (Osijek 1912) i međunarodnu izložbu peradi, golubova i kunića u Beogradu (1933). Bio je stalni član Zemaljske komisije za ocjenjivanje peradi na smotrama. Po uspostavi NDH deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao.

DJELA: Uvod u peradarstvo. Iz prakse – za praksu. Osijek 1932. – Bolesti peradi (suautor I. Tomašec). Osijek 1932. – Hranidba i tovljenje peradi. Kopuniziranje. Osijek 1933.

IZV.: Podaci o ulazniku I. Gostl.

LIT.: M. Karlović: Julius Ulrich Liebling. Zaslužni hrvatski veterinari. Zagreb 2003. – R. Krog: Liebling, Julius Urlich. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LIHTENTAL, Josip, žid. aktivist (Osijek, 5. III. 1900 – Osijek, 24. VIII. 1986). Sin Mavra i Mire rođ. Stein. Djelovao je kao stolarski obrtnik. Bio je dugogodišnji aktivni član Vijeća gornjogradske ŽO u Osijeku i njezina Izvršnoga odbora te član Nadzornoga odbora SJOJ. God. 1921. oženio se u rimokatoličkoj crkvi Sv. križa u Branjinom Vrhu za Mariju rođ. Ift, s kojom je imao sinove Karla (Osijek, 1922), Stjepana (Osijek, 1923), Andriju Ivana, Vilima i Vladimira (Osijek, 1936). U listopadu 1944. sa sinovima Andrijom i Vilimom priključio se partizanima kao borac u vojvođanskim partizanskim jedinicama. – Sin Andrija Ivan (Osijek, 1926) priključio se partizanima u listopadu 1944. kao kurir pri Štabu 3. korpusa, a zatim djelujući u intendanturi toga korpusa. – Sin Vilim (Osijek, 1929) priključio se partizanima u listopadu 1944. kao delegat voda Osječke brigade.

IZV.: AŽOO, Osmrtnice, novinske objave, posmrtni govori.

LIT.: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 37(1986) 9/10. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

LIPA, Filip, potpukovnik (Městec Králové, Češka, 21. VI. 1874 – logor Jasenovac, 1942). Sin Josipov. U Vukovar se doselio 15. I. 1896. iz Češke. Zavičajnost je stekao u Osijeku. U međuratnom razdoblju sa suprugom Idom rođ. Körner živio je u Zagrebu. Umirovljen je prije izbijanja Travanjskoga rata. Po uspostavi NDH supružnici su prešli na evangeličku vjeru. Ubrzo je bio uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga je stradala u nepoznatom logoru. – Sin Josip, dermatovenerolog (Sombor, Srbija, 1902 – ?). Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1926/27. Po uspostavi NDH prebjegao je u Split, odakle se u siječnju 1943. priključio partizanima djelovao kao liječnik u bolnici na Biokovu, referent saniteta 5. dalmatinske brigade, liječnik u bolnici 3. sandžačke divizije, referent saniteta Durmitorskoga partizanskog odreda, liječnik u bolnici 2. proleterske divizije, voditelj dermatovenerološkoga odjela bolnice Vojnoga područja Šibenik te upravitelj Pokretne poljske kirurške bolnice 2. armije.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – KŽZ

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LIPA, Rut, javna djelatnica (Zagreb, 1946). Kći Josipa i Zdenke rođ. Slovak. U prosincu 1948. s majkom se iselila u Izrael, gdje je studirala zemljopis i povijest židovskoga naroda na Sveučilištu u Haifi, nakon čega je sedam godina radila kao nastavnica u gimnaziji za nove doseljenike. Magistrirala je tezom Židovska općina u Zagrebu i njeno djelovanje za vrijeme NDH. Taj rad, napisan na temelju izvorne građe, donio joj je stipendiju muzeja Yad Vashem i Sveučilišta u Haifi. Usporedno sa studijem predavala je na hebrejskom i engl. jeziku i pomagala mnogim doseljenicima iz Jugoslavije. Zahvaljujući poznavanju jezika, radila je u Udruženju za razvoj turizma u Haifi i na turističkim brodovima, vodila grupe turista. Radila je u različitim odjelima gradske općine u Haifi, gdje je danas personalni referent.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

LIPKOVIĆ, Eugen (Lipi), slikar (Čantavir, Srbija, 13. II. 1924 – Pariz, 17. VI. 1987). Nakon studija na likovnim akademijama u Zagrebu i Beogradu, 1948. iselio se u Izrael. Nakon odsluženoga vojnog roka, bavio se primijenjenom umjetnošću, plakatima i poštanskim markama. U svibnju 1957. nastavio je studij u Parizu, gdje je slikao i izlagao te imao stalne postave u muzejima i galerijama, među ostalim i u Muzeju moderne umjetnosti, Muzeju grada Pariza i Centru »Georges Pompidou«.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 38(1987) 5/8. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 10(2002) 50.

LIPOVŠEK, Edita, glumica (Zagreb, 3. IV. 1948). Kći Kamila i Rut rođ. Perl. Članica je Zagrebačkoga kazališta lutaka od 1978. Ostvarila je uloge u predstavama Srećko među bubama, Crvenkapica, Bijeli zec, Mala sirena, Pismo iz Zelengrada i dr. Nastupala je na Dubrovačkim ljetnim igrama. U HNK u Osijeku nastupala je u predstavama Antigon, Umišljeni bolesnik, u splitskom HNK u Kartoteka i Kate Kapuralica, na Splitskom ljetu u Krležinu Michelangelu. Glumila je u televizijskoj drami Tena te je snimila nekoliko lutkarskih televizijskih serija i radiodrama. Režirala je predstave Dugonja, trbonja i vidonja u Splitskom kazalištu lutaka te predstavu Sreće i nesreće u kazališnoj družini »Bastion«.

LIT.: http://www.zkl.hr/o-kazalistu/ansambl/107-edita-lipov sek.html, pristupljeno 23. XI. 2012.

LIPSCHITZ, Eugenio, žid. aktivist (? – Auschwitz, ?1944). Podrijetlom je iz riječke ortodoksne žid. obitelji, koja se 1893. iz Mađarske doselila u Rijeku. Bio je vlasnik trgovine prehrambenim proizvodima i potpredsjednik ŽO u Rijeci 1930, u vrijeme kad je ona imala 60 obitelji i 220 članova. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa suprugom je u veljači ili ožujku 1944. bio uhićen i deportiran u logor Risiera di San Sabba u Trstu, a odande u Auschwitz, gdje je stradao. U posmrtno objavljenim memoarima Una storia ebraica podrobno je opisao proživljeno u vrijeme fašističkih protužid. progona od 1938. do 1942.

DJELA: Una storia ebraica. Firenza 2001.

IZV.: S. Bon: Ebrei Sefarditi e Askenaziti di Rijeka e Opatija 1924–1945. Izlaganje na V. znanstvenom skupu »Socijalna i kulturna povijest Židova na istočnojadranskoj obali«, Dubrovnik, 18–21. VIII. 2004.

LIT.: S. Simper: Židovske zajednice Rijeke i liburnijske Istre u svjetlu fašističkog antisemitizma (1938–1943) (doktorska disertacija). Zagreb 2012.

LIPŠIĆ, Filip, tiskar (?, o. 1880 – ?). Naslijedio je 1925. Lavoslava Weissa kao vlasnik tiskare u Bjelovaru, koja je otada nosila naziv »Tiskara Lipšić«. U njoj se tiskao opozicijski list Nezavisnost, bjelovarsko-križevački vjesnik, čiji je bio urednik od 1925. Politički se aktivno kao pristaša politike HSS.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28733.

LISIČAR, Matija, pravnik i javni bilježnik (Dubrovnik, 21. VII. 1877 – Zagreb, 12. VI. 1939). Podrijetlom iz siromašne obitelji, isprva je radio kao fizički radnik. Studirao je na Pravnom fakultetu u Zagrebu i doktorirao temeljem rigoroza 1905. Za I. svj. rata bio je mobiliziran u austroug. vojsku. God. 1919. postao je veliki župan Bjelovarsko-križevačke županije. Odrekao se te službe i 1921. započeo djelovati kao javni bilježnik u Nikolićevoj (danas Teslina) ul. u Zagrebu. God. 1933. podnio je zahtjev Bilježničkoj komori za upis u imenik javnobilježničkog pripravnika Marka Kalogjere, koji je kod njega započeo raditi kao vježbenik. U rujnu 1939. prestao je s radom. – Pisao je beletristiku, osobito feljtonske eseje o Shakespeareovim djelima. U HDA čuva se šest njegovih knjiga općega poslovnog registra, dvije knjige registra o ovjerenjima i posvjedočenjima te spisi uz opći poslovni registar i registar o ovjerenjima i posvjedočenjima.

IZV.: DAZ, Javni bilježnik Lisičar Matija.

LIT.: Iz jugoslavenskih zemalja. Židov, 23(1939) 24. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Slukan Altić: Povijest županijskog upravno-teritorijalnog ustroja Bjelovarskobilogorske županije. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2(2008).