LEVI, Salamon, trgovac (Sarajevo, 6. VII. 1906 – logor Slana, 1941). Sin Davidov. U međuratnom razdoblju u Vlaškoj ul. u Zagrebu imao je malu trgovinu cipela, odijela i manufakturne robe. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak, a ubrzo je bio uhićen, deportiran u Gospić, potom u paški logor Slana, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LEVI, Vito, žid. aktivist (? – ?). Učeni Splićanin koji je 1863. obavljao dužnost rabina jer se nije mogao naći odgovarajući rabin iz drugih gradova.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971.

LEVINE, Mary, prevoditeljica i žid. aktivistica (Zagreb, 1910 – New York, 30. IX. 2001). Kći Mavra Mostera i Hermine rođ. Fünkler. Djetinjstvo je provela u Zagrebu, a 1926–33. s roditeljima je živjela u Berlinu. Dolaskom nacionalsocijalista na vlast, s obitelji se vraća u Zagreb i zapošljava u poduzeću »Loew Film Distributors«, podružnici »Metro Goldwyn Mayer«. Kao supruga tajnika amer. konzulata u Zagrebu Otta pl. Vucheticha, po uspostavi NDH bila je oslobođena nošenja žid. znaka. Iste je god. dobila ulaznu vizu za SAD te se sa suprugom ukrcala na posljednji putnički brod koji je iz zaraćene Europe otplovio preko Atlantika. Zapošljava se kao prevoditeljica u Ministarstvu obrane SAD, od 1943. radi za »Voice of America« kao asistentica programa i producentica u radijskom odjelu za južnu i sr. Europu, a 1946–70. u administraciji UN. U trećem braku s poduzetnikom Natom Levineom posvetila se dobrotvornom radu u ustanovi za djecu s teškoćama u razvoju. Također je bila članica Svjetskoga židovskog kongresa, aktivna u organizaciji »Hadassah«, a bavila se i zbrinjavanjem preživjelih iz Holokausta s područja bivše Jugoslavije.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27262.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – Ha-kol, 2002, 73.

LEVINGER, Berta (Löwinger, rođ. Weiner), poduzetnica (Vukovar, 7. III. 1885 – ?logor, 1941–1945). U međuratnom razdoblju u Zagrebu je bila vlasnica »štampiljarske radionice« za izradu gumenih pečata u Draškovićevoj ul. s prosječnim prometom između 3500 i 4200 din. mjesečno. U radionici je kao poslovođa radio njezin suprug Maks (Osijek, 9. IX. 1882 – ?logor, 1941–1945) i sin Milan (?, 1919 – Jadovno, 1941). Po uspostavi NDH povjerenik poduzeća tražio je u travnju 1942. da suprug bude oslobođen nošenja žid. znaka i da mu se dopusti raditi u poduzeću te se u molbi navodi kako je bio »30 dana policijski kažnjen radi jedne štampilje«. Supružnici su stradali u nepoznatom logoru, a sin Milan 1941. u Jadovnu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29200.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LEVKOVIĆ, Pavle → LÖW, Pavao

LIBERMAN, Karola, bolničarka (Beč, 1911 – ?). U međuratnom razdoblju živjela je i djelovala u Zagrebu. Nakon uspostave NDH prebjegla je u Hrvatsko primorje te je u jesen 1942. bila internirana u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. priključila se partizanima te djelovala kao bolničarka u bolnici u Glini i Bariju.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

LICHT-MILANOV, Radovan (Milanov), književnik, kulturni djelatnik i žid. aktivist (Zagreb, 14. XII. 1946). Sin Verin. Studirao je germanistiku i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1965. napisao je ili obradio, a dijelom i režirao, mnoštvo dramskih tekstova za kazalište, radio i televiziju. God. 1965. Teatar &TD izveo je avangardni komad Ha, ha, korumpirali smo etiku. Zapažena je bila adaptacija Cezar (prema Plutarhu i Shakespeareu), s Radom Šerbedžijom, u Dramskom kazalištu »Gavella« (1975). Otad pretežu tekstovi za dječje scene i serijale. Među emisijama za Radio Zagreb ističe se Projekt Tajči, tekst koji je 1990. predstavljao Jugoslaviju na eur. natjecanju »Premios Ondas«. Preveo je djela istaknutih njemačkih, švicarskih i austr. pisaca XX. st. (Arthur Schnitzler, Bertold Brecht, Friedrich Dürrenmatt, Peter Handke). – Dugogodišnji je žid. aktivist, sudionik mnogobrojnih žid. zbivanja od 1950-ih, posebno angažiran i obljubljen u radu s djecom. Jedan je od obnovitelja stolnoga tenisa 1980-ih u okviru sportskog društva Makabi. Kao nositelj dramskog amaterizma u ŽOZ, za kazališnu predstavu Purimšpil dobio je nagradu na Festivalu dramskih amatera. – Majka Vera, trgovkinja (Ogulin, 28. VI. 1915 – Zagreb, 19. III. 1977), kći Milana Lichta i Cecilije (Cilike) rođ. Breyer. U međuratnom razdoblju u Zagrebu je bila vlasnica trgovine vune u Varšavskoj ul. Po uspostavi NDH u prijavi imovine navela je da su joj otac, djed i pradjed rođeni u Hrvatskoj. Prebjegla je u Hrvatsko primorje te je bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se 20. VII. 1944. partizanima. Do kraja rata radila je u Nacionalnom komitetu oslobođenja Jugoslavije.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – Osobni podaci ulaznika.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

LICHT, Aleksandar (Aleksander, Alexander), pravnik i žid. aktivist (Sokolovac kraj Koprivnice, 11. IV. 1884 – Ženeva, Švicarska, 14. VI. 1948). Sin Vilima i Pauline, brat Adolfa, Hermana i Milana, suprug Erne rođ. Montiljo i otac Tamare. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Pravo je studirao u Beču i Zagrebu, gdje je doktorirao temeljem rigoroza 1909. Odvjetničku kancelariju otvorio je 1913, ali je zatvara zbog mobilizacije. Cijeli I. svj. rat proveo je na bojišnici, gdje je obolio. U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik s kancelarijom u Smičiklasovoj, a zatim u Tomašićevoj ul. u Zagrebu. God. 1929. izabran je za odbornika novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetništvom se bavio do 1941. Po uspostavi NDH uhitio ga je Gestapo samo koji dan nakon dolaska u Zagreb i sa skupinom od pedesetak uglednih zagrebačkih Židova odveo i zatočio u Grazu. Prijavu o imovini podnijela je supruga Erna 30. VI. 1941. za muža koji je tada bio u internaciji. Nakon nekog vremena bio je pušten. Dobio je propusnicu s kojom je prešao u tal. dio Slovenije, iz kojega odlazi u Italiju. Nakon tal. kapitulacije u rujnu 1943, prelazi u Švicarsku. Isprva je 2 mjeseca boravio u izbjegličkom logoru, a zatim se, uz pomoć kipara Ivana Meštrovića, s obitelji trajno nastanjuje u Ženevi, gdje znatno pridonosi organiziranju pomoći za Židove u Hrvatskoj i BiH, zahvaljujući i razgranatim vezama u dijaspori. Posljednje godine života provodi u Lausannei i Ženevi, ne posjećujući domovinu. Posmrtni ostaci preneseni su 1955. u Jeruzalem i pokopani među žid. velikanima na groblju Har Hamenuhot. – U aktivnosti žid. zajednice uključio se 1898. Od tada posjećuje »Literarne sastanke židovske omladine«, čiji je poslije postao predsjednik. Za boravka u Beču bio je potpredsjednik, a zatim i predsjednik »Bar Giore«. Nakon povratka u Zagreb započeo je promicanje cionizma, zbog čega se smatra jednim od pionira te ideologije u Zagrebu i Hrvatskoj te na južnoslavenskom jugu. Objavljivao je članke o cionizmu u listovima Domovina, Obzor i Pokret, a osobito u Supilovu riječkom Novom listu, koji pobuđuju pozornost i simpatiju među nežidovima. Priprema i vodi II. kongres abiturijenata cionista iz južnoslavenskih zemalja u Osijeku 1906, gdje se rodila ideja o stvaranju cionističkoga glasila. S bratom Hermanom u rujnu 1906. pokreće Židovsku smotru, prvi židovski list na slavenskom jugu, koji se distribuirao i po BiH, Srbiji, čak i Bugarskoj. U vođenju i uređivanju Židovske smotre bio je vrlo aktivan i nakon što se uredništvo časopisa 1909. preselilo u Osijek i 1911. vratilo u Zagreb. S hebrejskoga je 1906. preveo Pjesme iz geta istaknutog amer. židovskog pjesnika Morrisa Rosenfelda. Nakon osnutka Saveza cionista BiH i Hrvatskoj 1909. i njegova preseljenja u Zagreb, postao je tajnik organizacije i jedan od najistaknutijih članova Zemaljskoga cionističkog vodstva. Nakon rata postao je de facto židovski i cionistički vođa, predsjednik Saveza cionista Jugoslavije, član Akcionoga komiteta Svjetske cionističke organizacije i Savjeta proširene Židovske agencije (Jewish Agency). God. 1918. autor je Memoranduma Narodnom vijeću Države SHS, kojim je izrazio potporu novoj državi. Na prvom kongresu jugoslavenskih cionista 1919. održao je referat O smjernicama rada, koji je postao temelj budućih židovskih i cionističkih aktivnosti. Zahvaljujući organizacijskim sposobnostima, govorničkom daru, uvodnicima i člancima u Židovskoj smotri i u Židovu te esejima i razmatranjima o kulturnim pitanjima, bio je duhovni vođa i učitelj najbrojnije i najjače cionističke generacije u Jugoslaviji; držao je predavanja o žid. znanosti, mistici, književnosti, Palestini, o suvremenim problemima. Također, jedan je od vođa gimnastičara. Darovao je desetak zagrebačkih i izvanzagrebačkih studentskih, sportskih, dobrotvornih i drugih židovskih i nežidovskih društava (primjerice Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu). Uz → H. Spitzera i vrhovnoga rabina Isaka Alkalaja intervenirao je 1919. u Ministarstvu unutrašnjih poslova u korist židovskih (aškenaskih) obitelji, uglavnom iz BiH, koje su vlasti željele prognati. Cionizam se umnogomu njegovom zaslugom proširio u sve dijelove Kraljevine SHS i poslije Jugoslavije. God. 1919. spriječio je dublje podjele između sefarda i aškenaza te deportaciju Židova iz BiH i Vojvodine. Smatra se najistaknutijim predstavnikom »borbenog« židovstva tijekom 1930-ih; premda je pripadao središnjoj struji cionističkog pokreta (»opći cionisti«), izražavao je simpatije za lijeve opcije. Jedan je od istaknutih članova Udruženja općih cionista u Jugoslaviji, koje je osnovao 1935. s drugim istaknutim zagrebačkim Židovima → L. Sternom, → Markom Hornom, → Markom Bauerom, → N. Tolnauerom te → M. Š. Freibergerom. Opći cionizam smatrao je sintezom svih nastojanja pokreta jer jednako vodi računa o potrebama radnika i građana, odnosno jednako cijeni rad i kapital, a ne zanemaruje duhovne vrijednosti naroda. Kako se približavao II. svj. rat, iz lijevih su se krugova javili glasovi da se Licht ponaša kao diktator i da je izgubio kontakt s omladinom. Ogorčen progonima Židova u Trećem Reichu uoči II. svj. rata uključio se i u akcije pomoći izbjeglicama iz Njemačke i drugih okupiranih zemalja. – Brat Herman, žid. aktivist (Lepavina kraj Koprivnice, 28. III. 1882 – Zagreb, 22. IV. 1916). Školovanje je započeo u Csurgóu u Mađarskoj, a u Zagrebu je polazio više razrede osnovne škole i Trgovačku akademiju. Nakon nekoliko godina privatne poslovne prakse, 1912. osnovao je poduzeće, koje je od 1914. bilo gl. zastupnik »Messmer« čajeva u Hrvatskoj i Slavoniji. Bio je jedan od pionira cionizma u Zagrebu i Hrvatskoj te na južnoslavenskom jugu. S bratom Aleksandrom pokrenuo je 1906. Židovsku smotru, kojoj daje materijalnu pomoć i angažira se u prikupljanju novca. Potom vodi svu administraciju i organizira redakciju. Potpisuje se kao izdavač i vlasnik, potom kao gl. urednik. U rujnu 1909. potiče osnivanje »Ahduta«, prvoga cionističkoga građanskog društva u Zagrebu u kojem je djelovao izbjegavajući preuzimanje vodećih funkcija. Organizirao je cionistički rad, osobito prikupljanje novca za različite namjene (za Keren Kajemet, sadnju maslina u Palestini). Kao tajnik Društva trgovačkih namještenika »Merkur«, kojem je predsjedao → Š. Aleksander, izvukao ga je iz teške krize. Djelovao je i u Društvu abiturijenata trgovačke škole te Društvu trgovačkih namještenika Židova. Jedan je od osnivača Sportskoga društva Makabi u Zagrebu 1913. – Brat Adolf, žid. aktivist (Lepavina kraj Koprivnice, 1886 – Jadovno, 1941). Jedan je od osnivača zagrebačkoga žid. Sportskog društva Makabi. Bio je u braku s Bertom rođ. Weinberger (?, 1896 – ?Zagreb, 15. ili 18. V. 1941), koja je umrla ubrzo nakon uspostave NDH. Tih je dana preuzeo žid. znak te u lipnju 1941. bio uhićen i deportiran u Gospić, potom u Jadovno, gdje je stradao. – Brat Milan, trgovac (Lepavina kraj Koprivnice, 10. III. 1881 – Glina, 24. IV. 1945). U braku s Cecilijom (Cilikom) rođ. Breyer (?, 1888 – Zagreb, 9. XI. 1977) otac je Vere, trgovkinje i majke → R. Licht-Milanova. Djelovao je kao trgovac u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzeo žid. znak i prešao na katoličanstvo. Bio je djelomično zaštićen jer mu je zet Vladimir Filipaj bio dobrovoljac u jedinicama NDH na ist. bojišnici. Poč. 1942. s kćeri je prebjegao u Hrvatsko primorje te je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući u NOO u Glini, a kći Vera bila je prebačena u Italiju, gdje se priključila partizanima.

IZV.: DAZ, Fond A. Lichta. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28923. – KŽZ.

LIT.: Oglas. Židovska smotra, 14(1914) 3/4. – Iz jugoslavenskih zemalja. Židov, 15(1931) 49; 18(1934) 14; 20(1936) 17. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) 1; 2(1928) 4; 5(1931) 1; 9(1935) 9/10; 11(1937) 9/10. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Ristović: U potrazi za utočištem. Jugoslovenski Jevreji u bekstvu od holokausta 1941–45. Beograd 1998. – Dr. Aleksandar Licht. Novi Omanut, 7(1999) 32/33. – L. Štern: In memoriam Aleksandru Lichtu. Ibid. – C. Rotem: Dr. Aleksandar Licht. Ibid. – M. Bar-Cvi: Tajna izvanrednog upliva. Ibid. – M. Meštrović: O prijateljstvu dr. Aleksandra Lichta s mojim ocem. Ibid, 7(1999) 34/35. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – P. Požar: Licht, Aleksandar. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskoga rata. Osijek 2013. – P. Radonić Vranjković: Licht, Aleksandar. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

LICHTENBERG, Pavao, pravnik (Đurđevac, 21. XII. 1901 – Genova, Italija, 6. V. 1974). Sin Izidora (?, o. 1860 – ?) i Gizele. Otac mu je bio odvjetnik u Đurđevcu (imenovan 1894), ali je 1937. brisan iz Imenika Advokatske komore jer se odrekao advokature. P. je doktorirao temeljem rigoroza na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1925, odvjetnikom je imenovan 1929. te je u Mihanovićevoj ul. u Zagrebu imao odvjetnički ured. Bio je pravni zastupnik poduzeća u vlasništvu → V. Radana, brata njegove supruge Ruže rođ. Radan-Rechnitzer (Sv. Ivan Žabno, 1904 – Kansas City, SAD, 1994). Po uspostavi NDH, 27. IV. 1941, uhićen je s grupom zagrebačkih odvjetnika i sproveden u Graz, odakle su ubrzo bili pušteni. Brisan je 1942. iz Imenika Odvjetničke komore u Zagrebu. Supruga je preuzela žid. znak i prešla na katoličanstvo te je u njegovo ime podnijela prijavu imetka. Obitelj je prebjegla u Ljubljanu te bila internirana u Italiju. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, skrivali su se u Firenzi. Nakon rata u Rimu je radio za žid. organizaciju »American Joint Distribution Committee«, potom do 1957. u uredu organizacije u Genovi. – Brat Milan, trgovac (Đurđevac, 7. V. 1897 – ?). U međuratnom razdoblju s Gustavom Freundlichom i → H. Wolkenfeldom suvlasnik je trgovine šumskim proizvodima »Drvo« d. d. Po uspostavi NDH sa suprugom Nadom rođ. Müller preuzeo je žid. znak, a u rujnu 1941. odveden u sabirni logor na Zavrtnicu. Vjerojatno je pušten na zahtjev svoje bivše tvrtke te Brodskoga ribnjačarstva, odnosno zahvaljujući trgovačko-poslovnim vezama s tal. ratnim dobavljačima i intervenciji Izaslanstva talijanske vojne misije u Hrvatskoj, koja je poč. 1942. tražila od UNS da ga ne diraju. Potkraj rujna 1941. iz Zagreba je izbjegao u Italiju i preživio II. svj. rat. – Kći Maja ud. Tedeski (Zagreb, o. 1921 – ?) nakon rata živjela je u Italiji. Brat Fritz strijeljan je ujesen 1941. u Beogradu (Topovske šupe), a sestra Ljubica (?, 1896 – Auschwitz, 1943) sa suprugom Isom Fröhlichom stradala je u Auschwitzu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28162, 29823. – KŽZ.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1; 6(1932) 1; 11(1937) 4/5. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

LIEBERMANN, Dragutin, pravnik (Bjelovar, 22. VI. 1876 – logor Jasenovac, 1942). Sin Albertov. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1903. Odvjetničku zakletvu položio je 1906; imao je odvjetnički ured u Frankopanskoj i Medulićevoj ul. u Zagrebu sve do 19. VI. 1941, kad je brisan iz Odvjetničkoga imenika »jer se odrekao advokature«. Po uspostavi NDH sa suprugom Pavicom rođ. Deutsch (?, 1883 – logor Stara Gradiška, 1942), kćeri zagrebačkoga knjižara → Alberta Deutscha, preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Iako je bio pod zaštitom Blaža Lorkovića, 24. II. 1942. sa suprugom i sinom Stjepanom (?, 1904 – logor Jasenovac, 1942) odveden je na preslušavanje na Trg N, odande u zatvor na Savskoj cesti u Zagrebu, a 8. III. 1942. deportirani su u logor Staru Gradišku, dok je sin deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Liebermannova punica Elvira Deutsch, koja je s njima stanovala, izbačena je bez ičega iz stana u Medulićevoj ul., a kad je nakon dva dana došla po najnužnije stvari, našla je ispražnjen stan.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29219. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.