LICHT, Aleksandar (Aleksander, Alexander), pravnik i žid. aktivist (Sokolovac kraj Koprivnice, 11. IV. 1884 – Ženeva, Švicarska, 14. VI. 1948). Sin Vilima i Pauline, brat Adolfa, Hermana i Milana, suprug Erne rođ. Montiljo i otac Tamare. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Pravo je studirao u Beču i Zagrebu, gdje je doktorirao temeljem rigoroza 1909. Odvjetničku kancelariju otvorio je 1913, ali je zatvara zbog mobilizacije. Cijeli I. svj. rat proveo je na bojišnici, gdje je obolio. U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik s kancelarijom u Smičiklasovoj, a zatim u Tomašićevoj ul. u Zagrebu. God. 1929. izabran je za odbornika novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetništvom se bavio do 1941. Po uspostavi NDH uhitio ga je Gestapo samo koji dan nakon dolaska u Zagreb i sa skupinom od pedesetak uglednih zagrebačkih Židova odveo i zatočio u Grazu. Prijavu o imovini podnijela je supruga Erna 30. VI. 1941. za muža koji je tada bio u internaciji. Nakon nekog vremena bio je pušten. Dobio je propusnicu s kojom je prešao u tal. dio Slovenije, iz kojega odlazi u Italiju. Nakon tal. kapitulacije u rujnu 1943, prelazi u Švicarsku. Isprva je 2 mjeseca boravio u izbjegličkom logoru, a zatim se, uz pomoć kipara Ivana Meštrovića, s obitelji trajno nastanjuje u Ženevi, gdje znatno pridonosi organiziranju pomoći za Židove u Hrvatskoj i BiH, zahvaljujući i razgranatim vezama u dijaspori. Posljednje godine života provodi u Lausannei i Ženevi, ne posjećujući domovinu. Posmrtni ostaci preneseni su 1955. u Jeruzalem i pokopani među žid. velikanima na groblju Har Hamenuhot. – U aktivnosti žid. zajednice uključio se 1898. Od tada posjećuje »Literarne sastanke židovske omladine«, čiji je poslije postao predsjednik. Za boravka u Beču bio je potpredsjednik, a zatim i predsjednik »Bar Giore«. Nakon povratka u Zagreb započeo je promicanje cionizma, zbog čega se smatra jednim od pionira te ideologije u Zagrebu i Hrvatskoj te na južnoslavenskom jugu. Objavljivao je članke o cionizmu u listovima Domovina, Obzor i Pokret, a osobito u Supilovu riječkom Novom listu, koji pobuđuju pozornost i simpatiju među nežidovima. Priprema i vodi II. kongres abiturijenata cionista iz južnoslavenskih zemalja u Osijeku 1906, gdje se rodila ideja o stvaranju cionističkoga glasila. S bratom Hermanom u rujnu 1906. pokreće Židovsku smotru, prvi židovski list na slavenskom jugu, koji se distribuirao i po BiH, Srbiji, čak i Bugarskoj. U vođenju i uređivanju Židovske smotre bio je vrlo aktivan i nakon što se uredništvo časopisa 1909. preselilo u Osijek i 1911. vratilo u Zagreb. S hebrejskoga je 1906. preveo Pjesme iz geta istaknutog amer. židovskog pjesnika Morrisa Rosenfelda. Nakon osnutka Saveza cionista BiH i Hrvatskoj 1909. i njegova preseljenja u Zagreb, postao je tajnik organizacije i jedan od najistaknutijih članova Zemaljskoga cionističkog vodstva. Nakon rata postao je de facto židovski i cionistički vođa, predsjednik Saveza cionista Jugoslavije, član Akcionoga komiteta Svjetske cionističke organizacije i Savjeta proširene Židovske agencije (Jewish Agency). God. 1918. autor je Memoranduma Narodnom vijeću Države SHS, kojim je izrazio potporu novoj državi. Na prvom kongresu jugoslavenskih cionista 1919. održao je referat O smjernicama rada, koji je postao temelj budućih židovskih i cionističkih aktivnosti. Zahvaljujući organizacijskim sposobnostima, govorničkom daru, uvodnicima i člancima u Židovskoj smotri i u Židovu te esejima i razmatranjima o kulturnim pitanjima, bio je duhovni vođa i učitelj najbrojnije i najjače cionističke generacije u Jugoslaviji; držao je predavanja o žid. znanosti, mistici, književnosti, Palestini, o suvremenim problemima. Također, jedan je od vođa gimnastičara. Darovao je desetak zagrebačkih i izvanzagrebačkih studentskih, sportskih, dobrotvornih i drugih židovskih i nežidovskih društava (primjerice Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu). Uz → H. Spitzera i vrhovnoga rabina Isaka Alkalaja intervenirao je 1919. u Ministarstvu unutrašnjih poslova u korist židovskih (aškenaskih) obitelji, uglavnom iz BiH, koje su vlasti željele prognati. Cionizam se umnogomu njegovom zaslugom proširio u sve dijelove Kraljevine SHS i poslije Jugoslavije. God. 1919. spriječio je dublje podjele između sefarda i aškenaza te deportaciju Židova iz BiH i Vojvodine. Smatra se najistaknutijim predstavnikom »borbenog« židovstva tijekom 1930-ih; premda je pripadao središnjoj struji cionističkog pokreta (»opći cionisti«), izražavao je simpatije za lijeve opcije. Jedan je od istaknutih članova Udruženja općih cionista u Jugoslaviji, koje je osnovao 1935. s drugim istaknutim zagrebačkim Židovima → L. Sternom, → Markom Hornom, → Markom Bauerom, → N. Tolnauerom te → M. Š. Freibergerom. Opći cionizam smatrao je sintezom svih nastojanja pokreta jer jednako vodi računa o potrebama radnika i građana, odnosno jednako cijeni rad i kapital, a ne zanemaruje duhovne vrijednosti naroda. Kako se približavao II. svj. rat, iz lijevih su se krugova javili glasovi da se Licht ponaša kao diktator i da je izgubio kontakt s omladinom. Ogorčen progonima Židova u Trećem Reichu uoči II. svj. rata uključio se i u akcije pomoći izbjeglicama iz Njemačke i drugih okupiranih zemalja. – Brat Herman, žid. aktivist (Lepavina kraj Koprivnice, 28. III. 1882 – Zagreb, 22. IV. 1916). Školovanje je započeo u Csurgóu u Mađarskoj, a u Zagrebu je polazio više razrede osnovne škole i Trgovačku akademiju. Nakon nekoliko godina privatne poslovne prakse, 1912. osnovao je poduzeće, koje je od 1914. bilo gl. zastupnik »Messmer« čajeva u Hrvatskoj i Slavoniji. Bio je jedan od pionira cionizma u Zagrebu i Hrvatskoj te na južnoslavenskom jugu. S bratom Aleksandrom pokrenuo je 1906. Židovsku smotru, kojoj daje materijalnu pomoć i angažira se u prikupljanju novca. Potom vodi svu administraciju i organizira redakciju. Potpisuje se kao izdavač i vlasnik, potom kao gl. urednik. U rujnu 1909. potiče osnivanje »Ahduta«, prvoga cionističkoga građanskog društva u Zagrebu u kojem je djelovao izbjegavajući preuzimanje vodećih funkcija. Organizirao je cionistički rad, osobito prikupljanje novca za različite namjene (za Keren Kajemet, sadnju maslina u Palestini). Kao tajnik Društva trgovačkih namještenika »Merkur«, kojem je predsjedao → Š. Aleksander, izvukao ga je iz teške krize. Djelovao je i u Društvu abiturijenata trgovačke škole te Društvu trgovačkih namještenika Židova. Jedan je od osnivača Sportskoga društva Makabi u Zagrebu 1913. – Brat Adolf, žid. aktivist (Lepavina kraj Koprivnice, 1886 – Jadovno, 1941). Jedan je od osnivača zagrebačkoga žid. Sportskog društva Makabi. Bio je u braku s Bertom rođ. Weinberger (?, 1896 – ?Zagreb, 15. ili 18. V. 1941), koja je umrla ubrzo nakon uspostave NDH. Tih je dana preuzeo žid. znak te u lipnju 1941. bio uhićen i deportiran u Gospić, potom u Jadovno, gdje je stradao. – Brat Milan, trgovac (Lepavina kraj Koprivnice, 10. III. 1881 – Glina, 24. IV. 1945). U braku s Cecilijom (Cilikom) rođ. Breyer (?, 1888 – Zagreb, 9. XI. 1977) otac je Vere, trgovkinje i majke → R. Licht-Milanova. Djelovao je kao trgovac u Zagrebu. Po uspostavi NDH s obitelji je preuzeo žid. znak i prešao na katoličanstvo. Bio je djelomično zaštićen jer mu je zet Vladimir Filipaj bio dobrovoljac u jedinicama NDH na ist. bojišnici. Poč. 1942. s kćeri je prebjegao u Hrvatsko primorje te je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući u NOO u Glini, a kći Vera bila je prebačena u Italiju, gdje se priključila partizanima.
IZV.: DAZ, Fond A. Lichta. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 685. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28923. – KŽZ.
LIT.: Oglas. Židovska smotra, 14(1914) 3/4. – Iz jugoslavenskih zemalja. Židov, 15(1931) 49; 18(1934) 14; 20(1936) 17. – Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) 1; 2(1928) 4; 5(1931) 1; 9(1935) 9/10; 11(1937) 9/10. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – M. Ristović: U potrazi za utočištem. Jugoslovenski Jevreji u bekstvu od holokausta 1941–45. Beograd 1998. – Dr. Aleksandar Licht. Novi Omanut, 7(1999) 32/33. – L. Štern: In memoriam Aleksandru Lichtu. Ibid. – C. Rotem: Dr. Aleksandar Licht. Ibid. – M. Bar-Cvi: Tajna izvanrednog upliva. Ibid. – M. Meštrović: O prijateljstvu dr. Aleksandra Lichta s mojim ocem. Ibid, 7(1999) 34/35. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – P. Požar: Licht, Aleksandar. Leksikon povijesti novinarstva i publicistike. Split 2001. – I. Goldstein: Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – S. Knežević i A. Laslo: Židovski Zagreb. Kulturno-povijesni vodič. Zagreb 2011. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskoga rata. Osijek 2013. – P. Radonić Vranjković: Licht, Aleksandar. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.