KRAUS, Zdenko, posebnik (?, 25. XI. 1914 – ?Osijek, 1941). Sin Armina (Emila). Stradao je po uspostavi NDH.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

KRAUS, Željko, gospodarstvenik (Szentborbás, Mađarska, 23. IV. 1904 – Korenica, IV. 1943). Sin ekonomista Bele i Regine rođ. Wichter. Nakon I. svj. rata obitelj se doselila u Brčko, gdje je završio tehničku školu i mehaničarski zanat, nakon čega se zaposlio u Zagrebu. Niz godina proveo je na specijalizaciji u Italiji u tvornicama automobila »Fiat« i »Lancia.« U Zagrebu je kupio obiteljsku kuću u Učkinoj ul. na Trešnjevci, oženio se 15. XI. 1931. Elzom rođ. Goldberger (Bjelovar, 21. VII 1907 – ?), koja je nakon školovanja u Varaždinu, 1928. u Beču završila Privatschule für Kunstgewerbe kod Hilde Gelbkopf te imala salon šešira i pozamanterije u Zagrebu. Oko 1935. obitelj se preselila na Plitvička jezera, gdje je otvorio mehaničarsku radionicu i kupivši 5 autobusa otvorio autobusnu liniju Plitvice–Vrhovine. Istodobno je bio i nadzornik električne centrale i vodovoda za Plitvička jezera. Po uspostavi NDH, krajem 1941, poslali su ilegalno kćeri → Nadu Premerl i Tatjanu (?, 1940 – Gornja Stubica, 1945) baki Olgi Goldberger Steiner u Gornju Stubicu, a oni su 1942, bježeći pred četnicima, morali napustiti stan i autobusno poduzeće te su se priključili partizanima. Supruga je radila na pošti na Plješivici, posljednji put se spominje u ožujku 1945, dok je on bio organizator rada u Centralnoj radionici Glavnoga štaba na Bijelim Potocima. Krajem 1942. postavljen je za upravnika nove tehničke radionice u Vrelu kraj Korenice radeći zatvarače za protutenkovske topove, ručne bombe, mine i dr. Iako je u travnju 1943. obolio od tifusa, ostao je u radionici kao jedini stručni savjetnik. Zbog nepažnje djelatnika u radionici je došlo do eksplozije u kojoj je poginuo. U Holokaustu su također stradale njegove tri sestre. – Brat Gjula (Julio) bio je interniran u logor u Kraljevici, gdje je bio starješina barake M1. Nakon kapitulacije Italije bio je u logoru Kampor na Rabu. Stradao je 1944. tijekom 6. neprijateljske ofenzive u Lici sa suprugom Editom, kćeri Ditom i Editinom majkom Eugenijom Kornfein.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: Kotar Korenica i kotar Udbina u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj izgradnji. Karlovac 1979. – Uredimo najveće partizansko groblje u Hrvatskoj. Vjesnik, 35(1975), 22. XII. – Prva partizanska haubica. Vjesnik, 36(1976), 15. II. – Partizanske radionice. Popravak tenka. Večernji list, 23(1979), 19. XII. – Partizanske radionice (2). Ibid., 26. XII.

KRAUS, Živa, slikarica, kustosica i galeristica (Zagreb, 4. X. 1945). Kći → Ive i Herme rođ. Delpin, sestra blizanka → Ognjena. Diplomirala je 1968. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Raula Goldonija. Usavršavala se u Francuskoj (1968–69). Od 1972. živi u Veneciji, gdje studira scenografiju na Accademia di Belle Arti (1973–77), radi kao kustosica u Zbirci Peggy Guggenheim (1973) i u galeriji »Cavallino« (1974–77) te od 1979. vodi vlastitu Ikona Photo Gallery, a 1989. pri njoj Međunarodnu školu fotografija. Slika apstraktne, hermetične kompozicije živih i snažno naglašenih boja. Radi i crteže (ugljen, pastel). Samostalno je izlagala u zemlji (Zagreb 1972, 1975, 1979, 1988) i inozemstvu (Ljubljana 1973, Brescia 1974, Venecija 1974–75, 2010–11, Anvernier 1977, Bern 1981). Bavi se i izdavaštvom; glavna je i odgovorna urednica općeg kataloga Venecijanskoga bijenala (1978) te suizdavač knjige Venezia, archivo Naya (Venezia 1981).

LIT.: Ž. Sabol: Sažetost i jasnoća. Telegram, 1972, 32. –M. T. Fiocco: Kraus (katalog izložbe). Venecija 1975. – Z. Maković: Živa Kraus. Čovjek i prostor, 1979, 12. – T. Maroević: Živa Kraus. U: Kritičari odabiru (katalog izložbe). Zagreb 1980. – Ž. Sabol: Kraus, Živa. Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2. Zagreb 1987. – V. Bužančić: Živa Kraus (katalog izložbe). Zagreb 1988. – S. Goldstein: Život u boji. Bilten ŽOZ, 1988–1989, 9/10. – Ž. Sabol: Kraus, Živa. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 2. Zagreb 1995. – Kraus, Živa. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – N. Jovičić: Živa Kraus (razgovor). Život umjetnosti, 1990, 47. – V. Flego: Kraus Živa. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUSS, Ervin, pravnik, poduzetnik i žid. aktivist (Osijek, 19. IX. 1884 – Osijek, 2. X. 1918). Sin Adolfa (Vršac, Srbija, 1843 – ?) i Johanne rođ. Krauss (Osijek, 1854 – ?). Osnovnu školu i gimnaziju završio je 1902. u Osijeku. Studirao je pravo u Beču i Zagrebu. U Osijeku se bavio trgovinom i upravljao obiteljskom tvornicom. Umro je u osječkoj bolnici kao austroug. vojnik od španjolske gripe 1918. – Za studija u Beču priključio se studentskomu cionističkomu društvu »Bar Giora« te organizirao žid. srednjoškolce, širio omladinski žid. tisak te se isticao člancima u osječkim novinama (Narodna obrana i Slavonische Presse). God. 1903. bio je inicijator i suosnivač prvoga cionističkoga srednjoškolskoga društva u Osijeku, a 1904. prvoga kongresa abiturijenata cionista iz južnoslavenskih zemalja (s → H. Spitzerom). U suradnji s uglednim osječkim Židovima H. Spitzerom, Natanom Schulhoferom, → Aladarom Kleinom i Otonom Kohlbachom sudjelovao je i u organiziranju prvoga građanskoga cionističkoga društva u Osijeku. Od 1908. do 1909. je uz pomoć rođaka → Ernesta Fischera vodio osječku Židovsku smotru, redigirao tekstove, skupljao pretplatu i oglase i bavio se distribucijom. Istodobno je obnašao dužnost člana Zemaljskog odbora Udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austro-Ugarske Monarhije.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Židovska smotra, 3(1909) 18. – Gideon, 6(1922) 9/11. – Ž. J. Lador-Lederer: Tri fragmenta o cionizmu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zagreb 1998.

KRAUSS, Friedrich Salomon (Kraus; Fridrih Salomo, Fritz, Miroslav), etnolog i žid. aktivist (Burnazovica kraj Požege, 7. X. 1859 – Beč, 29. V. 1938). Potječe iz trg. obitelji. Nakon završene gimnazije u Požegi, od 1877. studirao je klasičnu filologiju i povijest na Sveučilištu u Beču, gdje je doktorirao 1882. tezom De praepositionum usu apud sex scriptores Historiae Augustae. Potom se bavio južnoslavenskim folklorom te bio jedan od njegovih vodećih proučavatelja. Po zadatku Bečkoga antropološkoga društva i uz financijsku potporu princa prijestolonasljednika Rudolfa Habsburgovca 1884–85. proputovao je BiH, Slavoniju, svjeverozap. Hrvatsku i Dalmaciju te zabilježio više od 200 000 stihova guslarske poezije »južnoslavenskih muhamedanaca«. Među prvima je istraživao spolnost u Južnih Slavena. Kao sljedbenik Sigismunda Freuda često se u svojim radovima na njega pozivao, ističući važnost nagona u etnološkim istraživanjima. Bio je tajnik bečkoga ogranka Svjetskoga židovskoga saveza (Alliance Israélite, 1891–1901), profesor i ravnatelj bečke Škole za ratne invalide (1914–19) te sudski tumač za sve južnoslavenske jezike. Uz to je prevodio na njemački srp. pisce (Branislav Nušić, Milovan Glišić, Svetozar Ćorović), objavivši te prijevode u vlastitoj nakladi u tzv. Biblioteci izabranih srpskih remek-djela (Biliothek ausgewählter serbischer Meisterwerke). U poznijim godinama uglavnom se bavio običajima različitih naroda u vezi sa spolnim odnosima, te na njemački preveo djelo Jacquesa Dulaurea (1755–35) Die Zeugung in Glauben, Sitten und Brauchen der Völker, dodavši različite podatke o Južnim Slavenima. Osam je godina bio izdavač etnomedicinskog mjesečnika Am Urquell specijaliziranoga za folklor te pokretač i urednik 10 svezaka časopisa Anthropophyteia (1904–13), u kojima su objavljeni njegovi članci o ljubavnim čaranjima, spolnim bolestima, postupcima s malom djecom, abortivnim sredstvima i skatologiji kod Južnih Slavena. Po ocjeni struke, njegove publikacije znatnim su dijelom opscene i nekritične, bez znanstvene vrijednosti. Služio se pseudonimima i šiframa Suljo Serhatlija, Selim Vilimov, Rudolf, K., k-ss.

DJELA: Artemidoros aus Daldis, Symbolik der Träum Wien – Pest – Leipzig 1881. – Sagen und Märchen der Südslaven. Leipzig 1883. – Südslavische Hexensagen. Wien 1884. – Südslavische Pestsagen. Wien 1884. – Sitte und Brauch der Südslaven. s. a. 1885. – Smailagić Meho: pjesan naših muhamedovaca. Dubrovnik 1886. –Volksglaube und religiöser Brauch der Südslawen. Münster 1890. – Bojagić Aliles Glueck und Grab: zwei mosliminische Guslarenlieder. Leiden 1896. – Streifzuege im Reiche der Frauenschoenheit. Leipzig 1903. – Die Anmut des Frauenleibes. Leipzig 1904. – Slavische Volksforschungen. Abhandlungen über Glauben, Gewohnheitsrechte, Sitten, Bräuche und die Guslarenlieder der Südslaven, vorwiegend auf Grund eigener Erhebungen. Leipzig 1908. – Anthropophyteia: Jahrbuecher fuer Folkloristische Erhebungen und Forschungen zur Entwicklungsgeschichte der geschlechtlichen Moral, 1–9. Leipzig 1904–1912. – Mrsne priče: erotska, sodomijska i skatološka narodna proza. Beograd 1986. – Die vereinigten Koenigreiche Kroatien und Slavonien. Wien 1999. – Volkserzählungen der Südslaven. Märchen und Sagen, Schwänke, Schnurren und erbauliche Geschichten. Wien 2002.

LIT.: P. Blau: Krauss, Friedrich Salamon. Encyclopaedia Judaica, 10. Berlin 1934. – Krauss, Fridedrich Salamon. Österreichisches biographisches Lexicon 1815–1950, 4. Graz–Köln 1969. – M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija. Opis tiskanih knjiga i članaka s područja humane i veterinarske medicine i farmacije, koji se odnose na Hrvatsku, sv. 2, 1876-1918. Zagreb 1970. – Krauss, Friedrich Salomo(n). Hrvatska enciklopedija, 6. Zagreb 2004. – A. Budaj: Valis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007. – M. Hameršak: Krauss, Friedrich Slomo. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUSS, Johann (Kraus, Ivan), poduzetnik (? – Davos, Švicarska, 1893). Tijekom 1870-ih bio je u Osijeku suvlasnik tvrtke »Kraus i sin«. Nakon pada osječkoga paromlina pod stečaj, sa sinom nepoznata imena ga je 1879. kupio od dotadašnjih vlasnika i osnivača Jeremije Schwarza i Leopolda Herzoga. Paromlin su s uspjehom vodili dugi niz godina, a kvalitetno brašno izvozili sve do Egipta na istok i Velike Britanije na zapad. Iz dopisa upućenog vlastima 1882, u kojem prosvjeduju zbog zabrane rada na kat. blagdane, vidi se da je njihov paromlin radio i nedjeljom i svetkom.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: M. Despot: Industrija i trgovina građanske Hrvatske 1873–1880. Prilog gospodarskoj povijesti u doba banovanja Ivana Mažuranića. Zagreb 1979.

KRAUSS, Josip, bankar (Barcs, Mađarska, 21. IX. 1873 – Osijek, 4. VII. 1939). Sin Mavra i Fanny rođ. Rosenberg. U Dardi se 15. III. 1900. oženio Marijom rođ. Josifović (?, 1877 – ?) i iduće godine trajno nastanio u Osijeku. U braku su rođena djeca Miroslav (Osijek, 1901 – ?) i Teodor (Osijek, 1902 – ?). Bio je aktivni član osječke ŽO Donji grad. Djelovao je u štednoj i pripomoćnoj zadruzi Osijek Donji grad kao skupštinar. God. 1908. bio je suosnivač Bankovnoga komanditnog društva, a 1911. član ravnateljstva podružnice Hrvatske eskomptne banke iz Zagreba.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KRAUSS, Josip st. (Krausz), trgovac i poduzetnik (Mosdós, Mađarska, Hodoš, Slovenija ili Osijek, 14. VII. 1824 – Osijek, 10. X. 1905). Sin Jakova i Hani. God. 1879. u osječkom Donjem gradu, lokaciji današnjega Jelačićeva trga i Huttlerove ul., otvorio je Prvi osječki mlin na valjke, registriran 1881. kao »Paromlin Josipa Kraussa & sinova«. Počinio je samoubojstvo bacivši se s mosta. S Neti (Nanetta) rođ. Frank (Vrádište, Slovačka, 17. IX. 1824 – Osijek, 19. I. 1899) imao je sinove Adolfa ml., gospodarstvenika (Osijek, 17. III. 1859 – Beč, IX. 1930) i Maxa (Osijek, 8. X. 1863 – ?Osijek, 1933). Adolf je bio dioničar paromlina i od 1906. njegov predsj. Neko je vrijeme bio u osječkom Gradskom zastupstvu te član ravnateljstva podružnice Hrvatske eskomptne banke iz Zagreba. Također je aktivno djelovao u osječkoj ŽO Donji grad. U braku s Reni rođ. Hiller (Vukovar, 1857 – ?) imao je kćer Henrietu Robertinu (Osijek, 1891 – ?). God. 1918. preselio se u Beč.

IZV.: HDA, M-3430, Matični ured u Osijeku – Židovska općina u Osijeku rođeni 1780–1899, rođeni 1882–1896, rođeni 1897–1905, rođeni 1913–1942. – HDA, M-3423, Matične knjige Osijek, vjenčani 1852–1899, navještenja 1857–1899; umrli 1852–1899, vjenčani 1882–1896, umrli 1882–1896.

LIT.: Osječki tjednik, 1(1906) 7. – J. Lakatoš: Industrija Hrvatske i Slavonije. Zagreb 1924. – S. Sršan: Tvrtke u istočnoj Hrvatskoj. Memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljeća. Osijek 1998. – Z. Živaković-Kerže: S tradicionalnih na nove puteve. Trgovina, obrt, industrija i bankarske ustanove grada Osijeka na prijelazu stoljeća, od godine 1868. do 1918. Slavonski Brod–Osijek 1999. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KRAUSS, Julio, gospodarstvenik (Osijek, 15. IV. 1878. ili 12. II. 1879 – Osijek, 4. VII. 1939. ili 4. V. 1942). Sin Samuela i Ivane rođ. Borovitz (Borowitz). Oženio se Antonijom rođ. Fuchs (Đakovo, 1885 – ?). Od 1906. do 1932. s ocem vodio je sitničarski obrt i trgovinu plodinama »Samuel Kraus i sin« u osječkom Donjem gradu. Potom je nastavio tvrtku voditi s bratom Maksom kao »Samuel Kraus i sin«, agentura tehničkih i radiotehničkih aparata i uredskih potrepština te mehaničarska radnja u Osijeku. Prije II. svj. rata bio je dioničar Jugobanke, Narodne šumske industrije i Osječke ljevaonice željeza te vlasnik trgovine brašnom i živežnim namirnicama »Julije Kraus« na Jelačićevu trgu u Osijeku. Bio je aktivni član ŽO u osječkom Donjem gradu. – Otac Samuel, trgovac i žid. aktivist (Kaposvár, Mađarska, 1847 – Osijek, 21. IV. 1932). U braku s Ivanom rođ. Borovitz (Borowitz) (?, 1848 – ?) imao je djecu Huga (Osijek, 1871 – ?), Belu (Osijek, 1873 – ?), Alberta (Osijek, 1877 – ?), Julija i Maksa (Osijek, 1886 – ?). God. 1906. utemeljio je tvrtku »Samuel Kraus i sin«, sitničarski obrt i trgovinu plodinama u osječkom Donjem gradu i sa sinom Julijom vodio je do smrti. Bio je aktivni član osječke ŽO Donji grad.

IZV.: DAOS, Registar za društvene tvrtke 253-411, 315, 316. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634. – Ured Državne uprave Osječko-baranjske županije, Matični ured Osijek, Matična knjiga Židova, Nadrabinat u Osijeku, Matična knjiga umrlih 1903–1947.

LIT.: S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

KRAUSZ, Adam, posebnik (?, o. 1840 – Vukovar, ?). Kao ugledni građanin Vukovara u drugoj pol. XIX. st. predstavljao je Izraelitsku bogoštovnu općinu u Vukovaru prilikom posvećenja novoga hrama 17. XII. 1889.

IZV.: DAVU, fotokopija dokumenta o posvećenju novoga vukovarskoga hrama.