KRAMER, Mirko, liječnik (Beč, 1912 – ?). U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH, u rujnu 1943, priključio se partizanima djelujući kao referent saniteta najprije Moslavačkoga, potom Kalničkoga partizanskog odreda te referent saniteta 23. divizije u Moslavačkom vojnom području. Daljnja sudbina nepoznata.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980.

KRASSO, Alfred, inženjer (?, 6. IV. 1913 – logor Jasenovac, 22. IV. 1945). Sin Josipa (?, 1876 – Osijek, 1940) i Rize. Po uspostavi NDH, čini se u ljeto 1942, deportiran je u logor Jasenovac. Iako je njegova majka podnijela molbu za oslobođenje iz logora, u kolovozu 1942. odgovoreno je da »ovaj odsjek ne nalazi nikakova razloga molbi udovoljiti«. Stradao je u proboju iz logora.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29825. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

KRAUS-ARANICKI, Greta (Aranicki-Kraus, Kraus), glumica i pjevačica (Osijek, 28. III. 1897 – Zagreb, 10. X. 1956). Kći Wilhelma. Pjevanje i glumu učila je u HGZ u Zagrebu (Leonija Brückl, Marija Freudenreich). U Beču je 1923. usavršavala pjevanje, glumu i režiju. Prvi nastup imala je još 1916, kad je kao studentica debitirala u osječkom kazalištu u Straussovu Šišmišu kao Or1owsky, a 1917. postaje solistica Osječke opere, u kojoj je kao alt i mezzosopran ostvarila niz opernih i operetnih kreacija: Carmen (Georges Bizet, Carmen), Paulina i Grofica (Petar Iljič Čajkovski, Pikova dama), Suzuki (Giacomo Puccini, Madame Butterfly), Lidija (Srećko Albini,Barun Trenk), Helena (Oskar Nedbal, Poljačka krv), Eva (Franz Lehár), Lijepa Jelena (Jacques Offenbach) i Mamzelle Nitouche (Francis Hervé). Nakon što je prilikom liječničkoga zahvata izgubila glas, okrenula se glumi. Djelovala je od 1925. u Osijeku, a od 1927. bila je članica Drame zagrebačkoga HNK. Isprva je tumačila gl. uloge u konverzacijsko-salonskom repertoaru, a potom psihološki kompleksnije likove Lava Nikolajeviča Tolstoja, Maksima Gorkoga, Ive Vojnovića, Federica Garcíje Lorce. Bila je prva redateljica u zagrebačkom HNK, gdje je debitirala 1936. u komediji Matura Lászlóa Fodorova. God. 1938. pokrstila se u Srpskoj pravoslavnoj crkvi te se u istoj crkvi udala za Aleksandra Aranickoga, istaknutoga prevoditelja, dramaturga i organizatora kinematografske djelatnosti (među ostalim zakupnik kinematografa »Europa-palace« i »Astoria« u Zagrebu). Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak. Pozivajući se na mješoviti brak te prelazak na »kršćanstvo« (pravoslavlje), podnijela je molbu za oslobođenje od nošenja žid. znaka, no u lipnju 1941. bila je odbijena. Nakon zabrane nastupanja umirovljena je kao državna službenica (u dopisu vlastima objašnjavala je da je prestala nastupati u siječnju 1941. zbog »neizlječive bronhijalne astme«). Također je Uredu za obnovu privrede NDH Ministarstva narodnoga gospodarstva prijavila osobno vozilo marke »Hudson-Teraplana«, koje je predala Glavnomu ustaškomu stanu. Iako nežidov i po rođenju »grkoistočne vjere«, kao »arijevski drug u braku« imovinu je morao prijaviti i njezin suprug. Nakon toga pa do kraja II. svj. rata boravila je u izbjeglištvu u Beogradu. Poslije oslobođenja doživjela je punu rehabilitaciju i glumački se usavršavala te glumila dramske i komične likove starijih žena, jednako malograđanki kao i dubrovačkih plemkinja. Istaknula se i kao filmska glumica ulogom Ivičine majke u filmu Branka Bauera Ne okreći se sine (1956).

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 659. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27239, 27309. – KŽZ.

LIT.: Kraus-Aranicki, Greta. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, 3. Zagreb 1967. – Kraus-Aranicki, Greta. Enciklopedija Hrvatskog narodnoga kazališta u Zagrebu. Zagreb 1969. – Kraus-Aranicki, Greta. Leksikon jugoslavenske muzike, 1. Zagreb 1984. – Kraus-Aranicki, Greta. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – Kraus-Aranicki, Greta. Hrvatska enciklopedija, 6. Zagreb 2004. – I. Ajanović-Malnar: Kraus-Aranicki, Greta. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUS-STEIN, Lea, revolucionarka (Zagreb, 12. V. 1914 – ?, Izrael, 1985). Kći Artura i Fanike rođ. Herman. Djetinjstvo je provela i osnovnu školu završila u Gradačcu u BiH, gdje joj je otac bio mjesni ljekarnik. U Zagrebu je pohađala Školu za više medicinske sestre i 1929–32. aktivirala se u žid. omladinskom pokretu, a 1935. postala članica SKOJ te ubrzo i sekretar partijske ćelije. Aktivna je članica Crvene pomoći. God. 1935. bila je uhićena te ju je Sud za zaštitu države osudio na deset mjeseci strogoga zatvora. Kaznu je izdržavala u Požarevcu. Sred. 1937. otišla u Pariz, prijavila se u Centre Sanitaire International te je uskoro prebačena u Španjolsku, gdje je ostala do sloma republikanske vojske i radila kao medicinska sestra u sanitetskoj službi Internacionalnih brigada u bolnici »Villanueva de la Jara« te u bolnici »Mataro« kraj Barcelone sve do evakuacije skupine teških ranjenika u Francusku u rujnu 1938. te u Marseilleu do njem. okupacije radila na zbrinjavanju djece. U Parizu je ostala kao ilegalka i suradnica Pokreta otpora pod tuđim imenom do kraja rata jer joj je kao španj. dobrovoljki bio zabranjen povratak u domovinu 1941. i oduzeto državljanstvo. Djelovala je u Pokretu otpora u Marseilleu, gdje je s drugim zdravstvenim osobljem iz Španjolske formirala Jugoslavenski odred, a 1945. se vratila u Jugoslaviju. Sa suprugom Mišom Steinom 1949. se iselila u Izrael i živjela u Kirjat Jamu kraj Haife.

LIT.: M. Perić i V. Drechsler: Jugoslovenski Jevreji – španski borci. Jevrejski almanah, 1963–1964. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Mi smo preživeli. Beograd 2001–2003. – B. Blasin i I. Marković: Ženski vodič kroz Zagreb. Zagreb 2006.

KRAUS, Adolf, tiskar i žid. aktivist (Apatin, Vršac ili Pačir, Srbija, 1854 – Osijek, 8. II. 1938). Sin Josipa i Cecilije. Zavičajnu pripadnost imao je u Osijeku od 1883. Od 1874. u braku s Johannom (Ivanom) (Osijek, 1854 – ?) imao je djecu Otta, Josipa Gustava (Osijek, 1882 – ?), Ervina, Margitu (Osijek, 1887 – ?), Miroslava (Osijek, 1890 – ?) i Josefa (Osijek, 1892 – ?). U razdoblju 1904–05. imao je »Tiskaru Adolfa Krausa«, koju je nastavio voditi sin Josip Gustav. God. 1893. biran je za člana Trgovačkoga odjela osječke Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku. Uz to bio je i član predsjedništva i zamjenik predsjednika ŽO u Osijeku i predsj. Hevre Kadiše 1893–1905. – Sin Ervin, pravnik i poduzetnik (Osijek, 19. IX. 1884 – Osijek, 2. X. 1918). Osnovnu školu i gimnaziju završio je 1902. u Osijeku. Studirao je pravo u Beču. Po povratku u domovinu, bavio se trgovinom i upravljanjem obiteljskom tvornicom »Josef Krauss und Sohne«. Za studija u Beču priključio se studentskomu cionističkomu društvu »Bar Giora« te organizirao žid. srednjoškolce, širio omladinski žid. tisak te se isticao člancima u osječkim novinama (Narodna obrana i Slavonische Presse). God. 1903. bio je inicijator i suosnivač prvoga cionističkoga srednjoškolskoga društva u Osijeku, a 1904. prvoga kongresa abiturijenata-cionista iz južnoslavenskih zemalja (s → H. Spitzerom). U suradnji s uglednim osječkim Židovima H. Spitzerom, Natanom Schulhoferom, → Aladarom Kleinom i Otonom Kohlbachom sudjelovao je i u organiziranju prvoga građanskoga cionističkog društva u Osijeku. Od 1908. do 1909. je uz pomoć rođaka → Edmunda Fischera vodio osječku Židovsku smotru, redigirao tekstove, skupljao pretplatu i oglase i bavio se distribucijom. Istodobno je obnašao dužnost člana Zemaljskoga odbora Udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austro-Ugarske Monarhije. Umro je u osječkoj bolnici kao austroug. vojnik od posljedica bolesti. – Sin Otto (Kras, Oton), novinar (Temišvar, Rumunjska, 25. II. 1875 – Beč, 22. IV. 1923). Oženio se u Osijeku 1904. Sofijom rođ. Percsi (Budimpešta, 1883 – ?). U braku je rođen sin Ivan (Zagreb, 1908 – ?). Nakon novinarskoga rada u Beču došao je 1900. u Zagreb. Objavljivao je likovne priloge i kritike u listovima Agramer Zeitung (1900–01), Slavonische Presse (1897, 1900–01, 1915, 1917–18) i Agramer Tagblatt (1902–10, 1919, 1921), osobito prikaze o Društvu hrvatskih umjetnika služeći se i prezimenom Kras. God. 1901. počeo je izdavati socijalistički usmjeren časopis Oko, od kojega je izašao samo jedan broj. Bio je cionistički orijentiran, surađivao je i u Židovskoj smotri (1906–07) i Pokretu (1904). Izdao je i brošuru Sozialismus und Zionismus (Brno 1904). Pripadao je osječkomu krugu izdavača i urednika časopisa Mladost. Pisao je kazališna izvješća, članke, književne prikaze, reportaže, crtice i objavljivao dramske pokušaje u periodicima Die Drau (1900, 1922), Svjetlo (1900), Savremenik (1906–07), Hrvatska smotra (1908), Nezavisnost (1908), Štampa (1908, 1912), Jug (1918, 1920), Radničke novine (1919). Napisao je raspravu Serben und Kroaten, die Schicksalsfrage des suedslawischen Volkes (Leipzig–Beč 1922). Čini se da je po završetku I. svj. rata bio pristaša Demokratske stranke te se bavio i određenim komunalnim problemima. Prva je osoba koja je kremirana u bečkom krematoriju.

IZV.: Izvještaj Predsjednika ŽBO u Osijeku za godine 1897, 1898. i 1899. – JIM. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku.

LIT.: Osječki tjednik, 1(1906) 23. – Židovska smotra, 3(1909) 18. – Gideon, 6(1922) 9/11. – J. Bösendorfer: Povijest tipografije u Osijeku. Zagreb 1939. – M. Malbaša: Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb 1978. – Kraus, Oton. Likovna enciklopedija Jugoslavije, 2. Zagreb 1987. – M. Kolar-Dimitrijević: Razvoj Trgovačko obrtničke komore u Osijeku. Presjek djelovanja od osnutka 1851. do 1942. godine. Osječki zbornik, 1991. – Kraus, Oton. Enciklopedija hrvatske umjetnosti, 1. Zagreb 1995. – Od turskog do suvremenog Osijeka. Osijek 1996. – Ž. J. Lador-Lederer: Tri fragmenta o cionizmu. U: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i u Hrvatskoj. Zagreb 1998. – N. Schwarz: Nešto iz povijesti Židovske bogoštovne općine u Osijeku. Ha-kol, 1999, 61. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013. – I. Šiprak: Kraus, Otto. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUS, Artur, poduzetnik (Zenica, BiH, 5. VIII. 1897 – ?). Zavičajnu pripadnost imao je u Daruvaru. U Zagrebu je bio vlasnik poduzeća »Artur Kraus« za industrijsku proizvodnju svilenih i pamučnih tkanina u Medulićevoj ul. God. 1940. prijavio je promet od 1 162 000 din. Preživio je II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Božidar, pravnik (Zagreb, 11. X. 1913 – Zagreb, 4. XII. 1983). U Zagrebu je maturirao u Klasičnoj gimnaziji 1932. i završio Pravni fakultet s doktoratom 1940. Nakon studija bio je sudački vježbenik i sudac u Kotarskom sudu u Zagrebu, a nakon II. svj. rata referent u povjerenstvu za utvrđivanje ratnih zločina i javnom tužilaštvu, pomoćnik javnoga tužitelja i sudac Vrhovnoga suda NRH. Od 1956. do umirovljenja 1982. bio je sudac Saveznoga vrhovnoga suda (poslije Vrhovni sud Jugoslavije pa Savezni sud) u Beogradu. S Jakovom Blaževićem i Josipom Hrnčevićem sudjelovao je 1946. u sastavljanju optužnice u montiranom procesu protiv zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca. Člancima iz kaznenoga materijalnoga i kaznenoga postupovnoga prava te građanskoga postupovnoga prava surađivao je u periodici Mjesečnik Hrvatskoga pravničkoga družtva (1944), Naša zakonitost (1951, 1954), Pravni život (1957, 1971), Priručnik za stručno obrazovanje radnika unutrašnjih poslova (1957–62), Jugoslovenska revija za kriminologiju i krivično pravo (1965, 1967, 1969–72, 1974–75, 1977, 1979, 1982; urednik 1964–73), 13. maj (1968, 1977) i zborniku III. tečaj za usavršavanje iz forenzičke psihijatrije (Zagreb 1980). Suautor je Komentara Krivičnog zakona SFR Jugoslavije (Beograd 1978) i Komentara krivičnih zakona SR Srbije, SAP Kosova i SAP Vojvodine (Beograd 1981, više izd.). Bio je višegodišnji predsj. Jugoslovenskoga udruženja za krivično pravo i kriminologiju u Beogradu.

LIT.: (Nekrolozi): I. Kramarić, Priručnik za stručno obrazovanje radnika unutrašnjih poslova, 31(1983) 6. – V. Vouk, Naša zakonitost, 38(1984) 1. – I. Kramarić: Bibliografija radova pok. dr Božidara Krausa. Ibid. – J. Batelja: Sluga Božji Alojzije Stepinac. Zagreb 1995. – M. Štambuk-Škalić, J. Kolanović i S. Razum: Proces Alojziju Stepincu – dokumenti. Zagreb 1997. – M. Tkalčević: Kraus Božidar. Hrvatski biografski leksikon, 8. Zagreb 2013.

KRAUS, Bruno (?Zagreb, ? – ?logor, 1941–1945). Pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu. Po uspostavi NDH deportiran je u nepoznati logor, gdje je stradao.

IZV.: Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu.

KRAUS, Dragutin, trgovac (Sarajevo, 24. I. 1888 – ?logor, 1941–1945). Sin Josipov. Doselio se u Zagreb 1924, gdje je na Trgu N imao trgovinu tekstilnom robom na veliko, te 1939/40. ostvario promet od 2 900 000 din. Po uspostavi NDH stradao je u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KRAUS, Dragutin (Zagreb, 1923 – Jadovno, VII–VIII. 1941). Sin Alberta i Jelke rođ. Strasser. Pohađao je IV. gimnaziju u Zagrebu. Pred izbijanje Travanjskoga rata bio je primljen u SKOJ te bio član skojevskog aktiva u gimnaziji. Po uspostavi NDH s roditeljima je preuzeo žid. znak, priključio se zagrebačkim ilegalcima te ubrzo bio uhićen i deportiran u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682. – KŽZ. – Spomen-ploča u IV. gimnaziji u Zagrebu.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.