KOHN, Žiga (Svećenski), trgovac (Orahovica, 22. V. 1893 – ?). Bio je trg. putnik u poduzeću »Papieros« u Zagrebu. U braku s Matildom rođ. Kohn imao je kćeri Nadu (?, 1921) koja se 1941. iselila u Palestinu, i Veru (?, 1924), koja je preživjela II. svj. rat djelujući kao bolničarka u 7. banijskoj diviziji.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681.

KOLAR, Dragutin (Kohn), gospodarstvenik i žid. aktivist (Osijek, 5. X. 1882 – Osijek, 18. III. 1941). Sin veleposjednika i trgovca Marka i Pauline (Pavke) rođ. Lang. Na temelju Naredbe Kraljevske zemaljske vlade od 23. XII. 1919. dopuštena mu je promjena prezimena u Kolar. Bio je dugogodišnji član Mjesne cionističke organizacije i odbornik ŽO Gornji grad u Osijeku. Od 1901 zajedno s bratom Hugom ušao je u posao veletrgovačke tvrtke »J. Springer i Petru« koja je bila u vlasništvu → B. Springera, muža njihove sestre Flore rođ. Kohn. Kupovinom pogona za proizvodnju trikotaže 1928, tvrtka je prerasla u tvornicu trikotaže i donjeg rublja te 1936. promijenila ime u »Mara«. Nakon Springerove smrti 1933, oporučno je naslijedio udio u tvrtki, u kojoj je bio suvlasnik s bratom → Hugom i njegovim sinom → Pavlom. Preminuo je mjesec dana prije uspostave NDH. Pokopan je na Židovskom groblju u Osijeku. U braku s Biankom rođ. Blasz (Galgósz, Mađarska, 1. VIII. 1892 – Haifa, Izrael, o. 1970) imao je sinove Zlatka (Osijek, 1913 – Osijek, o. 1928), Milana i Ivu (Osijek, 14. XII. 1929 – ?, Izrael, 1949). Ivo je sa skupinom jugoslav. djece iz Italije 1945. prebačen u tadašnju Palestinu, no ubrzo je umro za epidemije poliomijelitisa. Supruga Bianka sa sinovima rat je preživjela u Italiji i Švicarskoj, a umrla je u Izraelu. – Sin Milan (Moše), inženjer šumarstva (Osijek, 29. IV. 1919 – Haifa, Izrael, 11. I. 1988). Potkraj 1930-ih bio je među vodećim ličnostima u Savezu židovskih omladinskih udruženja Jugoslavije. Sa → Zeevom Glückom i Emilom Šomronijem bio je član posljednjega vodstva Saveza. Također je bio aktivist Hašomer Hacaira, najprije kao srednjoškolac u Osijeku, a poslije i kao student šumarstva u Zagrebu. Sudjelovao je u tučnjavi lijevo orijentiranih studenata s frankovcima. Bio je osnivač Cionističkoga akademskoga kluba u Zagrebu. Odmah po uspostavi NDH uhićen je u Osijeku, no ubrzo pušten. S majkom i mlađim bratom Ivom te s obitelji svoje buduće žene Hansi (Ilane) Pscherhoff iz Zagreba je prebjegao na tal. područje, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa skupinom izbjeglica iz doline Aoste preko planinskoga prijevoja pješice je stigao u Švicarsku. Diplomirao je šumarstvo na Federalnom tehnološkom fakultetu u Zürichu. God. 1946–49. upravljao je uredom Izraelskoga nacionalnoga fonda u Zürichu. God. 1949. iselio se u Izrael, gdje je najprije bio radnik na pošumljavanju goleti, poslije stručni šumarski instruktor te od 1962. zamjenik upravitelja odjela za šumarstvo u Keren Kajemetu nadležan za veze sa znanstvenim institutima u Izraelu i u inozemstvu. Kao stručnjak međunarodne reputacije bio je predstavnik Izraela u Organizaciji UN za hranu i poljoprivredu (FAO), član izaslanstva za poljoprivredni razvoj Srednje Amerike, boravio je na Malti i planirao pošumljavanje tog otoka, te 1975. bio jedan od osnivača Njemačko-izraelske fondacije za istraživanja i razvoj. God. 1981. izabran je za počasnoga potpredsjednika Međunarodnog udruženja šumara u tropskim krajevima. U Izraelu se svojom upornošću izborio za koncepciju da pošumljavanje zemlje treba provoditi na znanstveno i ekonomski opravdanim temeljima te stvoriti mjesta za boravak u prirodi. Država Izrael ukazala mu je čast izabravši ga da upali jednu od 12 baklji za 37. godišnjicu proglašenja Izraela kao priznanje njegovu doprinosu razvoju države. Bio je član umjereno lijeve stranke MAPAM. Nerijetko je uz pomoć svojih stručnih i osobnih veza politički djelovao u korist Izraela. Njegovo ime nosi jedna šuma na brdu Karmel iznad Haife. Njegova kći Ronit radi na hajfanskom Tehnionu. – Milanova supruga Hansi rođ. Pscherhof (Pšerhoff, Pscherhoff; Ilana), službenica i žid. aktivistica (Zagreb, 29. IX. 1919 – Haifa, Izrael, ?1989). Kći → Maksimilijana i Zlate rođ. Levinger. Bila je aktivna u ŽOZ 1930-ih. Po uspostavi NDH s obitelji preuzima žid. znak. Nakon što se u njihov stan na Trgu burze (današnje Ministarstvo prosvjete) uselio tal. trgovački ataše Calicchio, intervenirao je da ju se oslobodi od nošenja znaka, kako bi njegovoj ženi bila prevoditeljica »u svrhu različitih kupovina«. Po dojavi da će joj otac biti uhićen, s obitelji je prebjegla u Italiju, potom pješice u Švicarsku, gdje je dočekala kraj II. svj. rata radeći za žid. organizacije. God. 1949. s roditeljima i suprugom iz Švicarske se iselila u Izrael, gdje je dugo radila u brodarskoj kompaniji ZIM kao tajnica generalnoga direktora. Ondje je promijenila ime u Ilana.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 692. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27353. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Osobni podaci ulaznika. – Podaci o ulazniku V. Kovač.

LIT.: Narodne novine, 85(1919), 29. XII. – Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – (Nekrolozi): J. Gilad, Most bilten udruženja Jevreja iz Jugoslavije u Izraelu, 37(1988) 1/2. – N. i V. Salzberger, Jevrejski pregled, 39(1988) 3/4. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2004. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

KOLAR, Hugo (Kohn), gospodarstvenik (Osijek, 21. X. 1874 – Auschwitz, VIII. 1942). Sin posjednika i trgovca Marka (Hidszad, Mađarska, 1838 – Osijek, 12. XI. 1903) i Pauline (Pavke) rođ. Lang (Tenja, 1843 – Osijek, 9. V. 1909) koji su u braku imali još sedmero djece (Sidonija, Ernestina, Flora, Ljudevit, Izidor, Feliks, → Dragutin). Preci su mu se u Slavoniju doselili iz Mađarske i nastanili se u Čepinu kraj Osijeka. Završio je Trgovačku akademiju. Na temelju Naredbe Kraljevske zemaljske vlade od 23. XII. 1919. dopuštena mu je promjena prezimena u Kolar. Od 1901. zajedno s mlađim bratom Dragutinom partner je u poslu veletrgovačke tvrtke »J. Springer i Petru« u vlasništvu → B. Springera, muža njihove sestre Flore rođ. Kohn. God. 1928. od obitelji Spiller kupio je radionicu trikotažne robe i pokrenuo industrijsku proizvodnju trikotaže. Nakon Springerove smrti 1933. oporučno je naslijedio udio u poduzeću, preuzeo tvornicu te je kao suvlasnik vodio s bratom → Dragutinom i sinom → Pavlom. Kupovinom zgrade Jugoslavenske udružene banke u Kapucinskoj ul. i električnih strojeva za pletenje, poduzeće prerasta u industrijsku tvornicu koja se od 1936. vodi pod imenom »Mara« sa 70-ak zaposlenih. Prema prijavi imovine Ministarstvu narodnoga gospodarstva NDH, Uredu za obnovu privrede, visina uloženoga kapitala u poduzeće 10. II. 1941. bila je 1 346 044 din. Bio je vijećnik osječke Komore za trgovinu, obrt i industriju (1929) te blagajnik masonske lože »Budnost« u Osijeku od 1930-ih do njezina raspuštanja 15. VIII. 1940. U osječkoj ŽO pripadao je manjinskoj anticionističkoj struji koju je predvodio → V. Winter, a koja se u veljači 1909. sukobila s cionistima na čelu s → H. Spitzerom. Njegova supruga Josefina rođ. Schwarz (?, 17. XII. 1880 – Auschwitz, nakon 22. VIII. 1942) od 1927. do uspostave NDH bila je predsjednica Židovskoga (prije Izraelitskoga) dobrotvornoga gospojinskoga društva u Osijeku. Sa suprugom, sinom Pavlom i kćeri Anicom (Osijek, 22. XI. 1904 – Auschwitz, VIII. 1942) otpremljen je u sabirni logor u Tenji, odakle su u transportu osječkih Židova 22. VIII. 1942. deportirani u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 639. – Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Osijeku. – Podaci o ulazniku C. Kolar.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 3/4. – N. Schwarz: Nešto iz povijesti Židovske bogoštovne općine u Osijeku. Jevrejski almanah, 1927–1928. – »Mara« 1909.–1984. Osijek 1984. – M. Kolar-Dimitrijević: Razvoj Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku. Osijek 1991. – V. Kovač: Neobavezne reminiscencije jedne bivše Osječanke. Ha-kol, 1999, 61/62. – G. M. Ivanković i A. Grubišić: Ostavština osječke slobodnozidarske lože Budnost. Osijek 2003. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.

KOLAR, Pavao (Kohn), pravnik i gospodarstvenik (Osijek, 10. XII. 1902 – Auschwitz, VIII. 1942). Sin → Huga i Josefine rođ. Schwarz. U braku s Cvjetnom rođ. Cepelić (Osijek, 8. IX. 1912 – Opatija, 10. XII. 2003) otac je → Vlaste Kovač. Na temelju naredbe Kraljevske zemaljske vlade od 23. XII. 1919. dopuštena je promjena prezimena Kohn u Kolar. Pravo je studirao u Parizu i u Frankfurtu, doktorirao tezom o Lassalleu. Nakon studija ušao je u očevo i stričevo poduzeće »J. Springer i Petru« u Osijeku te 1933. preuzeo njegovo vođenje, koje je nakon preseljenja u bivšu zgradu Jugoslavenske udružene banke u Kapucinskoj ul. preraslo u industrijsku tvornicu trikotaže i rublja »Mara«. Tvornica se pred II. svj. rat razvila u značajno poduzeće, opremljeno strojevima za pletenje, izradu rublja i čarapa, te je plasirala robu diljem Slavonije, Vojvodine, Srbije i Slovenije. Po uspostavi NDH u tvornicu je postavljen povjerenik, a 1943. prodana je režimu podobnim kupcima za 2 970 000 kuna. U prosincu 1941. prešao je na katoličanstvo te poč. 1942. s propusnicom stigao do Trsta, ali se vratio u Osijek te je u kolovozu 1942. deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: Podaci o ulazniku V. Kovač.

LIT.: Narodne novine, 85(1919), 29. XII. – »Mara« 1909.–1984. Osijek 1984.

KOLLER, Robert, strojarski inženjer (Suhopolje, 22. XI. 1881 – ?, nakon 1945). Sin Davidov. Bio je jedan od utemeljitelja i ravnatelj Osječke ljevaonice željeza, a do II. svj. rata vlasnik i upravitelj tvornice »Alat« u Heinzelovoj ul. u Zagrebu, zastupnik poduzeća »Henrik Štolz« iz Kule i »Azbestos« iz Beograda. Surađivao je i s osječkom ljevaonicom željeza i Zagrebačkom tvornicom papira d. d. Promet radionice u 1939/1940. iznosio je 1 400 000 din. Kao član Zagrebačke inženjerske komore, napisao je stručnu knjigu o uređajima za industrijske željeznice. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, bio je zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka uz obrazloženje da je specijalist za konstrukciju i izradu dijelova za uskotračnu željeznicu kao i uređaja za centralna grijanja. Sa suprugom Margit rođ. Zimmermann preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Molio je da mu se i dalje omogući rad, što je podržalo 12 njegovih djelatnika. Nakon 30. VI. 1941. deportiran je u logor Jasenovac, ali je na nepoznat način preživio rat. Supruga je stradala na nepoznatom mjestu. – Sin Ivan (Budimpešta, 1918 – Jadovno, 1941). Po uspostavi NDH sa 165 zagrebačkih žid. omladinaca potkraj svibnja 1941. odveden je u logor Danica kraj Koprivnice pa je umjesto njega njegov otac ispunio 30. VI. 1941. prijavu imovine navodeći da se I. nalazi na javnom radu u Koprivnici. U lipnju 1941. otac je Ravnateljstvu ustaškog redarstva uputio molbu da mu puste kući sina, koji kod njega radi kao tehničar, radionica ima hitnih narudžaba za Ministarstvo šuma i ruda, no molba je bila odbijena. Potkraj lipnja ili poč. srpnja odveden je u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27274, 27370, 28709. – KŽZ. – Popis žrtava.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOLLIN, Ignac (Kolin), liječnik (Tósokbérend, Mađarska, 1872 – ?logor, 1943). Gimnaziju je završio u Székesfehérváru, a Medicinski fakultet u Budimpešti. Radio je kao liječnik u Lendavi, a potom kao okružni liječnik u Čakovcu. U braku s Malvinom rođ. Fragner imao je sinove Mirka i trgovca Andriju (?, 1903 – ?, 1965). Po uspostavi NDH sa suprugom je 1943. stradao u nepoznatom logoru. – Sin Mirko, liječnik (?, 1900 – Čakovec, 1970). Liječničku praksu započeo je 1925. u Pakracu, a od 1929. djeluje u Čakovcu boreći se protiv tuberkuloze te je u ordinaciji imao rendgen. Bio je aktivan u društvenom životu grada i član dobrotvornoga društva »Noćne ptice«. U travnju 1944. bio je uhićen i deportiran u Auschwitz. Uspio je preživjeti i vratiti se 1945, kad je osnovao i vodio odjel za tuberkulozu bolnice u Čakovcu. Odjel s 50 kreveta 1958. preselio je u vilu Morandini na Ksajpi. U Međimurju je prije II. svj. rata umiralo više od 50% oboljelih od tuberkuloze, no njegovom je zaslugom smrtnost 1950-ih pala na 15%. Umirovljen je 1961. Bio je predsj. Hrvatskoga liječničkoga zbora, podružnica Čakovec.

LIT.: Međimurje, 9(1961), 15. II.

KOLLIN, Ljudevit, poduzetnik (Veszprém, Mađarska, 3. XII. 1877 – ?, 1941–1945). Od 1919. bio je vlasnik radionice za proizvodnju sapuna na Radničkoj cesti u Zagrebu, u kojoj je bio zaposlen i njegov sin Emil (?, 1913 – logor Jasenovac, 1941). Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo je pozamašan popis dužnika u Zagrebu i okolici te sjev. Bosni, još od 1930. Stradao je u nepoznato vrijeme na nepoznatom mjestu, a sin Emil stradao je u logoru Jasenovac 1941.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 681.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

KOLLMAN, Dragutin (Kolman) (? – ?). Kao student prava bio je član KP i predsj. središnjega komunističkoga društva »Svjetlost«. U sukobu komunista i frankovaca, u travnju 1937. bio je teško ranjen.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Jareb: Ustaško-domobranski pokret. Od nastanka do travnja 1941. Zagreb 2006.

KOLLMAN, Hugo (Kolman), trgovac (Koprivnica, 8. II. 1875 – Zagreb, 28. VII. 1965). U međuratnom razdoblju posjedovao je veliku trgovinu »galanterijskom, kratkom i nürnberškom robom« u Zagrebu. Bio je i vlasnik kuće u Slovenskoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH na ime žid. kontribucije Odboru za podavanja Židova za potrebe države predao je zlata vrijednog 22 000 kuna te prijavio imovinu. U braku s Linkom (?, o. 1887 – Zagreb, 10. II. 1965) imao je dvoje djece, oboje rođenih prije 1920.

IZV.: Gradska groblja Zagreb. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682.

LIT.: Zagrebački adresar 1930. Zagreb 1930. – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931.

KOLLMAN, Julio, trgovac (Koprivnica, 22. I. 1872 – Rakov Potok, 1943). Sin Aleksandrov. Od 1899. imao je trgovinu manufakturnom robom i konfekcijom u zagrebačkoj Ilici. Obrtnu iskaznicu dobio je 1899. u Zagrebu, a u 1940. imao je promet 4 433 994 din. Po uspostavi NDH podnio je molbu za sebe i obitelj da ih se oslobodi od nošenja žid. znaka, no molba je bila odbijena. U lipnju 1941. u prijavi imovine naveo je da posjeduje stambenu kuću u Ilici vrijednu 3 500 000 din. te kuću na Zrinjskom trgu, vrijednu 2 800 000 din. U ime žid. kontribucije u svibnju 1941. predao je državi veću količinu zlata. Sa suprugom Zlatom i sinom Zvonkom (?Zagreb, 1920 – logor Banjica, 1943) prešao je na katoličanstvo. Supružnici su bili uhićeni u rujnu 1943. Bili su u zatvoru u Savskoj cesti i strijeljani u Rakovu Potoku. Sin Zvonko ubijen je u logoru Banjica.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 682. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27253. – HDA, projekt Dotršćina, knjiga Rakov Potok, 24.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.