GOLDSTEIN, Hinko (Živko), trgovac (Široko Polje, 1893 – ?logor, 1941–1945). Sin Jakobov. Bio je trg. predstavnik poduzeća »Tekstindus« iz Kranja. Krajem 1930-ih bio je pogrešno optužen za ilegalno prebacivanje žid. iseljenika sa Sušaka u Italiju, ali je naknadno ustanovljeno da je »poznat kao solidan i ispravan trgovac i građanin«. Po uspostavi NDH sa suprugom Emom rođ. Schwarz preuzeo je žid. znak i prijavio imovinu. Oboje su stradali u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, BHKB, 3688/1941, kut. 75. – KŽZ.

GOLDSTEIN, Ivo, povjesničar i žid. aktivist (Zagreb, 16. III. 1958). Sin → Slavka i Vere rođ. Stanković, brat → Pavla, suprug Sanje rođ. Petrušić i otac Vere (Zagreb, 4. XI. 1989) i Tese (Zagreb, 17. X. 1994). U Zagrebu je maturirao u Klasičnoj gimnaziji, a 1979. diplomirao povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1988. na Filozofskom fakultetu u Beogradu tezom Bizant na Jadranu od Justinijana I. do Bazilija II. Studijski je boravio u Parizu (1981–82. na École des hautes études en sciences sociales) i Ateni (1987–88). Od 1980. radi na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, od 1984. kao asistent i voditelj Katedre za opću povijest srednjega vijeka. God. 1988. izabran je za docenta na Katedri za opću povijest srednjega vijeka, 1996. za izvanrednog, 2001. za redovitog profesora, a 2007. u trajno zvanje redovitog profesora. God. 1991–96. bio je predstojnik Zavoda za hrvatsku povijest. Od 2003. profesor je na predmetu Hrvatska povijest u XX. st. na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta (od 2003), predstojnik Katedre za judaistiku (od 2007) te predstojnik Katedre za hrvatsku povijest na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta (od 2010). Bavi se bizantologijom i hrv. poviješću srednjega vijeka, ponajprije ranim srednjim vijekom, te poviješću Židova u Hrvatskoj, a od o. 2000. i hrv. poviješću XX. st. U više navrata bio je član različitih tijela ŽOZ, angažiran u reaktivaciji sportskoga društva 1980-ih, osobito nogometne sekcije. Sudjelovao je na nekoliko europskih i svjetskih Makabijada u Izraelu i Europi. Nakon sukoba u ŽOZ, suosnivač je žid. vjerske zajednice Bet Israel u Zagrebu te njezin prvi predsjednik (2005–12). – Knjige Holokaust u Zagrebu i Židovi u Zagrebu 1918–1941. temeljna su djela o povijesti Židova u Zagrebu i Hrvatskoj u međuratnom i ratnom razdoblju. Preveo je i komentarima popratio djelo Theodora Herzla Židovska država (Zagreb 2011). Od ostalih knjiga ističu se Hrvatski rani srednji vijek, Croatia, A History, kao jedna od rijetkih sinteza hrv. povijesti na stranim jezicima, Hrvatska 1918–2008. te Tito, dosad jedna od najcjelovitijih biografija J. Broza Tita. Objavio je više od 150 znanstvenih i stručnih radova u zemlji i inozemstvu, surađivao u Lexikon des Mittelalters. Urednik je i gl. autor izdanja kronologije Hrvatska, Europa, svijet, suautor više rječnika, srednjoškolskih udžbenika te urednik većeg broja izdanja Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ŽOZ i »Novog Libera«. Od kraja 1980-ih objavljuje priloge o povijesti i aktualnim društvenim temama u dnevnicima i tjednicima Danas, Globus, Nacional i Feral Tribune, te aktivno sudjeluje u polit. životu kao član Velikoga vijeća Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS) (1989–92), kandidat Koalicije narodnoga sporazuma za Vijeće općina Hrvatskoga Sabora na prvim višestranačkim izborima 1990. i član uredništva stranačkoga glasila Obzor. Član je Vladina Savjeta za nacionalne manjine i član Vijeća HRT. Od 2013. veleposlanik je Republike Hrvatske u Francuskoj. Prevodi s engleskoga i francuskoga. Dobitnik je Nagrade grada Zagreba (2005) i odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.

DJELA: Bizant na Jadranu od 6. do 9. stoljeća. Zagreb 1992. – Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb 1995. – Hrvatska, Europa, svijet. Kronologija. Zagreb 1996, 2002². – Croatia, A History. London 1999, Montreal 2000. – Rječnik stranih riječi (suautor V. Anić). Zagreb 1999, 2000². –Holokaust u Zagrebu (suautor S. Goldstein). Zagreb 2001. – Hrvatski enciklopedijski rječnik. Zagreb 2002. – Hrvatska povijest. Zagreb 2003, 2008², 2011³. – Hrvati, hrvatske zemlje i Bizant. Zagreb 2003. – Židovi u Zagrebu 1918–1941. Zagreb 2004. – Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku (suautori B. Grgin i H. Gračanin). Zagreb 2006. – Rječnik stranih riječi, sažeto izdanje. Zagreb 2006. – Povijest zagrebačke Klasične gimnazije (suautor A. Szabo). Zagreb 2007. – Hrvaška zgodovina. Ljubljana 2008. – Hrvatska 1918–2008. Zagreb 2008. – Dvadeset godina samostalne Hrvatske. Zagreb 2010. – Jasenovac i Bleiburg nisu isto (suautor S. Goldstein). Zagreb 2011. – Povijest Hrvatske 1945–2011, 1–3. Zagreb 2011. –Zagreb 1918–1945. Zagreb 2011. – Rama 1942 (suautor). Prozor 2013. – Povijest grada Zagreba (suautor), 1–2. Zagreb 2012–13. – Tito (suautor S. Goldstein). Zagreb 2015.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Goldstein, Ivo. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – Goldstein, Ivo. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – R. Bajruši, M. Biluš i V. Zahtila: Židovi koji su izgradili Zagreb. Nacional, 11(2005) 483. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96.

GOLDSTEIN, Ivo (Jichak), knjižar, žid. aktivist i publicist (Topusko, 15. III. 1900 – Jadovno, VII. ili VIII. 1941). Sin Ivana i majke rođ. Reich. Suprug Lee rođ. Brüll, otac → Slavka i → Daniela Ivina. Mladost i školovanje proveo je u Tuzli i Vinkovcima, gdje je pohađao gimnaziju. Studij agronomije završio je 1924. u Beču, gdje je bio član studentskoga cionističkoga društva »Bar Giora«. Po povratku u Jugoslaviju bio je član tamošnjih žid. omladinskih društava. Od 1920. u Tuzli se angažirao prilikom odlaska prvih emigranata u Palestinu, dok je 1921. na Jevrejskom omladinskom sletu u Sarajevu održao »palestinski referat«, pokazavši veliko znanje o tamošnjim lokalnim prilikama, a osobito vegetaciji. God. 1925. iselio se u Palestinu, gdje je 1926. bio jedan od osnivača i vođa »jugoslavenske halučke farme« odnosno mošave Bet Šearim u dolini Jizreel kraj Haife. Nakon što je 1928. bio napušten projekt jugoslav. farme vratio se u Jugoslaviju, isprva u Sarajevo, a potom u Karlovac, gdje je od ujaka Lisandera Reicha naslijedio istoimenu knjižaru. Znatno je unaprijedio poslovanje, održavao pretplatničku mrežu i prodaju novina i časopisa, prodavao i strane knjige (ugl. bečkih nakladnika), obogatio i dobro organizirao posudbenu knjižicu te izdavao vlastite kataloge. Pod njegovim je vodstvom knjižara prerasla u važno kulturno središte grada i okolice te u okupljalište lijevo i liberalno orijentiranih građana. Kao javno deklarirani antifašist, tijekom Španjolskoga građanskog rata (1936–39) povremeno je u izloge stavljao publikacije s antifašističkim ilustracijama. U knjižari mu je pomagala i supruga, koja se bavila prodajom kozmetičkih preparata. Neposredno po uspostavi NDH, 13. IV, bio je uhićen, odveden u zatvor u Zagrebu, a 6. VI. prebačen u logor Danica kraj Koprivnice, iz kojeg je odveden u Gospić te u Jadovno, gdje je stradao neutvrđenoga datuma. – Pisao je pjesme i pripovijetke za žid. omladinski časopis Gideon. Prevodio i objavljivao putopise (Moj put u Palestinu) i reportaže o događajima u Bet Šearimu te pjesme (Palestinski prvijenci) i crtice (Reb Moso – iz života Jevreja u Tuzli). Također je djelovao kao dopisnik listova Narodna židovska svijest (1925–26) i Židov (1927). U dva navrata tijekom 1934–35. pokretao je glasila Karlovačke novine i Karlovačke novosti. – Supruga Lea rođ. Brüll, socijalna radnica (Černovci, Ukrajina, 20. I. 1904 – Zagreb, 6. II. 1974). Nakon mladosti provedene u Rumunjskoj i Austriji, od 1922. živi u kibucu Bet Alfa i u jugoslav. mošavi Bet Šearim u Palestini, a od 1928. u Karlovcu. Po osnutku NDH bila je uhićena te puštena, a 1942. priključila se partizanima. Od 1943. bila je gl. medicinska sestra partizanske bolnice na Petrovoj gori. Nakon II. svj. rata radi kao socijalna radnica i upraviteljica dječjih domova u Ozlju, Karlovcu i Zagrebu.

IZV.: Podaci o ulazniku S. Goldstein.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Farma jugoslavenskih židovskih naseljenika u Palestini 1926–1928. U: Zbornik Mirjane Gross. Zagreb 1999. – S. Goldstein: 1941. Godina koja se vraća. Zagreb 2007. – Goldstein, Ivo. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.

GOLDSTEIN, Marko Josip (Giuseppe), fotograf i žid. aktivist (Sadagora, Ukrajina, 24. IX. 1843 – Split, 14. VII. 1930). U mladosti je došao u Trst, gdje je vjerojatno izučio fotografski obrt te se oženio Clementinom rođ. Levy. Neko je vrijeme djelovao u Trstu i Kopru. Nikola Andrović, koji je od 1874. u Zadru vodio fotografski atelijer, primio ga je za ortaka (»Andrović & Goldstein«). U suradnji s Androvićem izradio je mnogo fotografija, među kojima je dosta portreta, a posebno se ističe Album svjetlopisni s opisovanjem putovanja Nj. Vel. cesara kralja Frane Josipa I kroz Dalmaciju 1875 (jedan se primjerak čuva u DAZD). Album je popraćen tekstom na hrvatskom, talijanskom i njem. jeziku, sadržava 24 fotografije i predstavlja prvu seriju reportažnih fotografija u Hrvatskoj. Većina prikazuje dočeke i svečanosti prigodom kraljeva dolaska u Zadar, Šibenik, Split, Omiš, Hvar, Vis, Dubrovnik, Kotor i Risan. Tu su još i fotografije Sinjska alka, Porinuće broda u Gružu te nekoliko panoramskih snimki (Slapovi Krke). Oko 1880. nastanio se u Splitu, gdje je 1886. dobio koncesiju za vođenje fotografske radionice i razvio fotografsku djelatnost. God. 1901. stekao je zavičajnost u Splitu, a 1910. imenovan je splitskim građaninom. Do 1914. vodio je fotografski atelijer u Ulici Magnacca kraj crkve Gospe od Zvonika. Nakon 1918. djeluje atelijer »Mary«, a nakon njegove smrti posao je preuzela unuka Violeta Goldstein i vodila atelijer pod nazivom »Foto Slavija«, poznat po fotografijama djece. Pratio je dostignuća na području fotografije i suvremeno opremao atelijer. Snimao je splitske obitelji i istaknute javne osobe te sportske, kulturne, kazališne i ostale gradske događaje. U atelijerskim fotografijama često se koristio kulisama u stilovima druge pol. XIX. st. i secesije. Fotografijama je davao poseban sjaj i kaširao ih na vinjetama ukrašene kartonske podloge. Osim portreta (Portret gospođe, o. 1890; Sestre Karaman, o. 1895; Portret starog gospodina, o. 1900) i grupnih fotografija (Obitelj Bulat, o. 1895) ističu se vrijedne dokumentarne fotografije Splita (vedute, povijesni spomenici). Fotografije se čuvaju u Muzeju grada Splita, a one koje su se nalazile u njegovu atelijeru opisao je → L. Morpurgo u autobiografskom romanu Quando ero fanciullo (Rim 1938). – Bio je ugledni splitski građanin, porotnik u sudu uzornog vladanja te dugogodišnji predsj. ŽO Split. God. 1909. bio je suosnivač prve cionističke organizacije u Splitu i Dalmaciji.

LIT.: D. Kečkemet: Židovi u povijesti Splita. Split 1971. – N. Grčević: Rana fotografija u Zadru. Zadarska revija, 27(1978) 2/3. – Ista: Fotografija devetnaestog stoljeća u Hrvatskoj. Zagreb 1981. – Ista: Jadran u staroj fotografiji. U: Čovjek i more (katalog izložbe). Zadar 1989. – D. Kečkemet: Stari splitski fotografi. Mogućnosti, 37(1990) 5/6. – V. Maleković i M. Tonković: Fotografija u Hrvatskoj 1848–1951 (katalog izložbe). Zagreb 1994. – D. Kečkemet: Goldstein, Marko Josip. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – M. Tonković: Židovi fotografi (katalog izložbe). Zagreb 2004.

GOLDSTEIN, Otto, filozof i cionistički aktivist (Požega, 1886 – Požega, 1915). Doktorirao je filozofiju i potom je predavao.

LIT.: Gideon, 3(1922) 9/10.

GOLDSTEIN, Pavao, žid. aktivist (? – ?). Po osnutku NDH, u srpnju 1941, bio upravitelj Pučke kuhinje Židovske bogoštovne općine u Zagrebu te je dobio »zaštitnu legitimaciju«.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27954.

GOLDSTEIN, Pavle, matematičar (Zagreb, 16. XI. 1962). Sin → Slavka i Vere rođ. Stanković, brat → Ivin. Osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, gdje je diplomirao matematiku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu 1987. te do 1990. radio kao asistent na Odsjeku za matematiku. Potom odlazi na doktorski studij u London pa u Swansea, gdje je 1997. doktorirao matematiku tezom K-theoretic Classification of Z2–actions on Purely Infinite C*–algebras na University of Wales. Akademsku godinu 1997/98. proveo je na postdoktorskom usavršavanju na Università La Sapienza u Rimu, a 1998–2001. u Cardiffu u Velikoj Britaniji. Od 2002. ponovno je djelatnik Odsjeka za matematiku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu; izabran za višega asistenta pa docenta. Znanstveni interesi su mu algebre operatora i K-teorija, simbolička dinamika i bioinformatika: stohastičko modeliranje bioloških nizova, modeliranje struktura proteina, te analiza višestrukih poravnanja proteina. Kao aktivan član ŽOZ, bio je angažiran u reaktivizaciji sportskog društva Makabi 1980-ih, posebice stolnoteniske sekcije. Kao član jugoslavenske i hrv. momčadi sudjelovao na više svjetskih Makabijada u Izraelu.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

GOLDSTEIN, Robert, službenik (Slavonski Brod, 1910 – ?Izrael, ?). Sin Hugov. Bio je predstavnik konzorcija Jevrejskoga lista, glasila cionističkoga pokreta, koji je izlazio u Zagrebu od 1934. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak. Na nepoznati je način preživio II. svj. rat te se 1948/49. iselio u Izrael.

IZV.: DAZ, Gradski narodni odbor Zagreb, Povjereništvo za komunalne poslove, Popis lica koja su iz Zagreba iselila u državu Izrael. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDSTEIN, Slavko, publicist, urednik, izdavač i žid. aktivist (Sarajevo, 22. VIII. 1928 – Zagreb, 13. IX. 2017). Sin → Ive (Jichaka) i Lee rođ. Brüll, brat → Daniela Ivina te otac → Ive i → Pavla. Djetinjstvo je proveo u Karlovcu. Po uspostavi NDH, nakon uhićenja roditelja, uz pomoć Agate Đerek (proglašena Pravednicom među narodima) pobjegao je u pokupsko selo Banski Kovačevac, a potom u Kraljevicu, gdje se našao s majkom i bratom. U proljeće 1942. priključili su se partizanima. Isprva se borio kao borac Primorsko-goranskoga odreda. Nakon što su ga u lipnju 1943. zarobili ustaše, bio je predan tal. vojsci te zatočen u Ogulinu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, pobjegao je i završio ratovanje kao polit. komesar čete u Karlovačkoj udarnoj brigadi 34. divizije s činom poručnika. Za ratne zasluge dobio je više odlikovanja, među ostalim i Orden za hrabrost. Nakon demobilizacije u svibnju 1945. vratio se u Karlovac, gdje je radio kao direktor karlovačkih kina i istodobno pohađao gimnaziju. Nakon maturiranja 1947, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je književnost i filozofiju. Od 1947. surađivao je u Studentskom listu i časopisu Izvor. Iselio se u Izrael 1949, ali se 1951. vratio. Bio je urednik u osnivačkoj redakciji tjednika Vjesnik u srijedu (1952) i odonda neprekidno aktivan u hrv. izdavaštvu i novinarstvu, jedno vrijeme i na filmu. Urednik je i komentator na Radio Zagrebu (1954–58). Od sred. 1980-ih bavio se aktualnom žid. problematikom i novijom poviješću Židova u Hrvatskoj o čemu je objavio više od 30 radova u zemlji i u inozemstvu. U isto vrijeme kritizirao je politički i ekonomski sustav te iznosio prijedloge za demokratsku reformu (Reforma u deset točaka s M. Korošićem, Danas, 1987, 2. XII; Što će biti s nama, Ibid., 1988, 2. VIII). Urednik je ili član uređivačkih odbora biblioteka »Liber Croaticus«, »Historiae«, »Temelji«, »Sabrana djela hrvatskih pisaca«, »Monografije–Biografije–Svjedočanstva« te urednik hrv. izdanja »Cankarjeve založbe« (1983–92). Gl. je urednik u izdavačkom poduzeću »Stvarnost« (1968–70) te časopisa Erasmus (1993–96), koji je pridonio demokratizaciji hrv. društva. Direktor je Sveučilišne naklade »Liber« (1970–82), »Novog Libera« (1991–96) i lista Tjednik (1997–98). S Vladom Gotovcem osnovao je poč. 1989. Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku, prvu nekomunističku stranku u Hrvatskoj. Na Osnivačkoj skupštini u svibnju 1989. izabran je za njezina prvoga predsjednika (do 1990, kad ga je naslijedio Dražen Budiša). Tada je bio jedan od inicijatora ponovnoga postavljanja spomenika bana Josipa Jelačića na zagrebački Trg Republike (danas Trg bana Josipa Jelačića). – Kao predsjednik ŽOZ (1986–90) pokrenuo je inicijativu za ponovno podizanje srušene sinagoge u Praškoj ul., sudjelovao u organizaciji izložbe Židovi na tlu Jugoslavije (Zagreb 1988) te organizirao značajnu izdavačku aktivnost (Bilten ŽOZ). Poslije je obnašao dužnost predsjednika Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger« (1990–93) te potpredsjednika i člana u više navrata različitih tijela u ŽOZ. God. 2001–05. predsjednik je Savjeta Spomen-područja Jasenovac. – Objavio je više od 400 novinskih, publicističkih i esejističkih tekstova (u Startu, Danasu, Feral Tribuneu, Globusu, Jutarnjem listu i Novom listu), oko 50 predgovora ili pogovora knjigama koje je uredio. Režirao je prema svojim scenarijima 8 dokumentarnih filmova (Drežnica, 1964. i dr.), napisao sedam scenarija za igrane filmove (Signali nad gradom, Prometej s otoka Viševice za što je dobio nagradu publike »Jelen« Filmskoga festivala u Puli). – Dobitnik je više od 20 različitih nagrada i priznanja za novinarska, filmska i izdavačka djela; za rad u žid. zajednici dobio je medalju grada Jeruzalema. Nagradu grada Zagreba za životno djelo dobio je za knjigu 1941. Godina koja se vraća. Po mišljenju kritike jedna je od najboljih memoarskih knjiga iz II. svj. rata, a u nekim dijelovima slojevito i plastično tematizira hrvatsko-srpske odnose te druge osjetljive teme iz toga razdoblja (Bleiburg, Križni put). Knjiga je prevedena na engl. i španj. jezik.

DJELA: Prijedlog 85: glas iz privrede. Zagreb 1985. – Holokaust u Zagrebu (suautor I. Goldstein). Zagreb 2001. – 1941. Godina koja se vraća. Zagreb 2007 (New York 2013, Barcelona 2013). – Jasenovac i Bleiburg nisu isto (suautor I. Goldstein). Zagreb 2011. – Tito (suautor I. Goldstein). Zagreb 2015. – Jasenovac. Tragika, mitomanija, istina. Zaprešić 2016.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: L. Kadelburg: Slavko Goldstein. Jevrejski pregled, 39(1988) 5/8. – Goldstein, Slavko. Hrvatski leksikon, 1. Zagreb 1996. – J. Šonje: Goldstein, Slavko. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Goldstein, Slavko. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – Goldstein, Slavko. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008. – J. Kodet: Lik Židova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Novi Omanut, 27(2009) 96.

GOLDSTEIN, Vilim, rabin (? – ?). Bio je rabin u Kutini 1930-ih i održavao vjeronauk za žid. djecu u kutinskoj osnovnoj školi. Za njegova djelovanja u Kutini 1929/30. osnovana je Hevra Kadiša.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8 (2004–2005).