GOLDSCHMIDT, Ferdinand, trgovac i žid. aktivist (?, 1876 – Križevci, 5. I. 1934). Sin Samuelov (?, 1839 – Križevci, 1895). Bavio se trgovinom i bio aktivan u žid. zajednici kao član Upravnoga odbora ŽO u Križevcima, cionistički orijentiran te vrlo angažiran u karitativnoj djelatnosti. Također je bio član lokalnoga Obrtničkoga pjevačkoga društva »Kalnik«. Njegova kći Ella (Križevci, 2. II. 1907 – ?) u međuratnom razdoblju bila je zaposlena u poduzeću »Ala« d. d. Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak i izgubila namještenje. Prebjegla je na Hrvatsko primorje te je bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima u listopadu iste god. djelujući na oslobođenom teritoriju Like i Korduna. Preživjela je II. svj. rat. Daljnja sudbina je nepoznata. – Njegov brat Aleksandar, trgovac i žid aktivist (?, 1872 – Križevci, 1939). Bio je trgovac i predsjednik ŽO u Križevcima 1930-ih.

IZV: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – Podaci o ulazniku R. Weisz-Maleček.

LIT.: Židov, 18(1934) 3. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GOLDSCHMIDT, Mavro, trgovac i javni djelatnik (Schlaining, Austrija, 1830 – Novigrad Podravski, 8. VII. 1910). Iz Austrije se doselio u Koprivnicu, potom je 1868. odselio u Novigrad, gdje je otvorio trgovinu koja je ubrzo postala jedna od vodećih u gradu i okolici. Bavio se dobrotvornim radom te bio vojvoda, zatim nadvojvoda Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva 1882–1905. Imao je sedmero djece. – Sin Ignatz, trgovac (? – ?). Naslijedio je očevu trgovinu u Novigradu te bio osnivač Novigradske štedione i član njezina ravnateljstva 1906–11. – Sin Rudolf, trgovac (Novigrad Podravski, 1870 – ?logor Jasenovac, 1941–1945). Oženio se u Varaždinu 20. VII. 1902. Hedvigom rođ. Pollak (Varaždin, 1878 – ?logor Jasenovac, 1941–1945), kćeri Isidora Wilhelma. Nastanio se u Varaždinu, gdje je posjedovao prodavaonicu pekarskih proizvoda te u tri godine tri puta mijenjao adresu stanovanja (1928. Kukuljevićeva ul., 1930. Zagrebačka ul., 1931. Frankopanska ul.). Po osnutku NDH, tijekom kolovoza 1941, deportiran je sa suprugom najvjerojatnije u logor Jasenovac, nakon čega im se gubi trag. – Sin Antun (? – ?) bio je prvi stanovnik ciglom zidane kuće na početku ul. Brežanci u Koprivnici. Ostala djeca vodila su trgovine po okolnim mjestima.

LIT.: http://ezwieback.com/pollak/, pristupljeno 16. V. 2012.

GOLDSCHMIDT, Samuel, trgovac (? – ?). U prvoj pol. XIX. st. imao trgovinu delikatesama u Kutini, a 1911. bio je suvlasnik trgovine »Braće Goldschmidt«, koja je prodavala tekstil, posuđe i građevni materijal.

LIT.: Lj. Dobrovšak: Židovska zajednica u Moslavini i Kutini. Zbornik Moslavine, 7/8(2004–2005).

GOLDSCHMIDT, Sigmund (Žiga), liječnik (Kolut, Srbija, 10. II. 1866 – Vukovar, 19. I. 1940). Sin Joachima (?, 1822 – ?, 1908), istaknutoga vukovarskoga građanina, i Reze rođ. Löwy. Oženio se 1896. Ellom rođ. Reich (Baja, Mađarska, 1875 – ?), kćeri Bernarda i Berte rođ. Weidinger. Bio je gradski fizik u Vukovaru i istaknuti građanin.

IZV.: Nadgrobni spomenik na Židovskom groblju u Vukovaru.

LIT.: Sriemske novine, 9(1896) 28.

GOLDSCHMIDT, Slavko (Zlatarović, Zlatković), pravnik (Kutina, 1905 – logor Jasenovac, 6. VI. 1944). Sin Izidora i Marte rođ. Katz. U braku s Hedvigom (Heda) rođ. Keiser. U nepoznato doba promijenio je prezime. U međuratnom razdoblju posjedovao u Hrvatskom narodnom kazalištu. Nakon uspostave NDH supružnici su preuzeli žid. znak te je ubrzo uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, potom u središnji logor Ciglana. Bio je u grupi VIII koja je izvodila različite »terenske radove«. Od proljeća 1943. organizirao i vodio logorsku kazališnu grupu i orkestar. Bio je voditelj predstava koje su se u jasenovačkom logoru održavale subotom i nedjeljom. Među logorašima je bio poznat pod nadimkom Ćelo. Ubijen u lipnju 1944, s još 18 muzičara i glumaca iz logorske kazališne trupe, zbog navodnoga pokušaja bijega harmonikaša Ive Wollnera. Bili su zatvoreni u Zvonari, otkud su dva dana poslije, zavezani žicom, odvedeni na Gradinu, gdje su likvidirani. Supruga je 1941. deportirana u logor Loborgrad, gdje je ubrzo stradala. – Brat Mirko, inženjer (Lipik, 28. VII. 1910 – ?logor, 1941–1945). Sin Izidora i Marte rođ. Katz. Iz Novigrada Podravskog doselio se 1925. u Zagreb, gdje je bio zaposlen u veletrgovini kolonijalne robe »Aleksandar Hirschl«. Nakon uspostave NDH preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Stradao je u nepoznatom logoru. – Njihov otac Izidor (Iso), trgovac (Novigrad Podravski, 20. XII. 1868 – ?logor, 1941–1945). Za uspostave NDH bio je trgovac bez namještenja te su ga izdržavali djeca i supruga Marta rođ. Katz, krojačica (?, Češka, 1880 – ?logor, 1941–1945). Sa suprugom je preuzeo žid. znak te su oboje stradali u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac. Dokumenta, 2. Beograd–Jasenovac 1986–1987. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – M. Riffer: Grad mrtvih – Jasenovac 1943. Zagreb 2011.

GOLDSCHMIDT, Vilim (Golik), trgovac i tvorničar (Beč, 15. VIII. 1893 – São Paulo, Brazil, nakon 1945). Suprug Vere rođ. Gostl (Ogulin, 1899 – ?) i otac Aleksandra Dejana (Karlovac, 14. III. 1923) i Štefana (Stefana) (Karlovac, 1931). U nepoznato doba promijenio je prezime. God. 1920. iz Trsta se doselio u Hrvatsku kao službenik poduzeća »Vacuum Oil Company«. Prije II. svj. rata posjedovao je vilu na Josipovcu, trgovinu kemikalija, sirovina, ulja i masti sa sjedištem u Dežmanovoj ul. u Zagrebu te bio suvlasnik tvornice »Škrob-Dekstrin« u Domžalama. Po uspostavi NDH otuđena mu je vila s namještajem. Iako je bio upisan u Kartoteku židovskoga znaka, za razliku od supruge i sinova znak nije preuzeo. Nakon što mu je 16. VI. 1941. dopisom Odbora za podavanja Židova javljeno da je, nakon što je njegova supruga predala nakit i ostale predmete umj. obrta te 17 150 din. gotovine, ostao dužan još 100 000 din. na nepoznati način, najkasnije tijekom lipnja 1941, pobjegao je s obitelji iz Zagreba u São Paulo u Brazilu. Dana 30. VI. njegov je opunomoćenik predao nadopunjenu prijavu imovine. Sin Stefan podnio je 1950. molbu za stjecanje brazilskoga državljanstva.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 672. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: D. Kahle: Stambene kuće novog građenja u sjevernim dijelovima Zagreba u razdoblju od 1928. do 1945. godine (doktorska disertacija). Zagreb 2007.

GOLDSTEIN, Albert, pisac, prevoditelj i izdavač (Zagreb, 31. I. 1943 – Zagreb, 18. V. 2007). Sin Marija i Angele rođ. Stražnik. Otac Simone i Jakoba, fotografa. Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1961. te 1968. diplomirao povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. God. 1972–78. uređivao je časopis Teka, 1979–86. bio urednik u Grafičkom zavodu Hrvatske, potom 1986–91. u Izdavačkom poduzeću »August Cesarec«, gdje je 1991–93. bio ravnatelj. Od 1993. bio je urednik i direktor biblioteke vlastite izdavačke kuće »Antibarbarus« u izdavačkom poduzeću »Aktant«. Prozu, poeziju i prijevode objavljuje od 1964. u periodici Razlog, Forum, Gordogan, Kolo, The Bridge, Revija, Telegram, Republika, Dometi, Vidik, Odjek i dr. U knjizi Pamfilos ili pripovijesti dokonjaka kroz mitsko i groteskno oblikuje borhesovsku sliku svijeta. U duhu preokupacije »hrvatskih fantastičara« nudi »sofisticiranu ravnodušnost«, njega zanima svojevrsna retorika šutnje, eliptičnost aforizma čija nam je poruka nepoznata, slika kao znak kojemu se zaboravilo značenje (B. Donat). Zastupljen je u antologijama Novi hrvatski prozaici (Split 1969), Poziv na basnoslovno putovanje (Zagreb 1972) te Guja u njedrima (Rijeka 1980). Objavio je i dvije knjige poezije naklonjene intelektualnom promišljanju egzistencijalnih iskustava. S francuskoga je preveo Kunderinu Knjigu smijeha i zaborava (Zagreb 1982). Kao aktivan član ŽOZ sudjelovao je u radu Kulturne sekcije i Kulturnoga društva »Miroslav Šalom Freiberger«. Po njemu je nazvana godišnja nagrada za objavljivanje djela suvremenih austr. pisaca na hrv. jeziku koju je 2008. utemeljio Austrijski kulturni forum.

DJELA: Pamfilos ili pripovijesti dokonjaka. Zagreb 1970. – Usmjereni odgoj Anne Boleyn. Zagreb 1982. – Orfejev posao. Zagreb 1992.

LIT.: N. Pinterić: Izgrađeni pripovjedač. Vidik, 17(1970) 26/27. – B. Donat: Strujanja u novijoj hrvatskoj noveli. Split 1971. – Lj. Mifka: Djelatni duh pripovjedaštva. A. Goldstein, Pamfilos ili pripovijesti dokonjaka. Republika, 27(1971) 6. – Z. Mrkonjić: Mašta i prispodoba. Kolo, 9(1971) 5/6. – S. Primorac: Pamfilos na raskrižju. Kamov, 2(1971) 10/11. – B. Donat: Astrolab za hrvatske borhesovce. Teka, 1972, 1. – B. Popović: Osvrt na fantastiku najmlađih hrvatskih prozaika. Revija, 12(1972) 4. – I. Mandić: Čemu basnopisci. Vjesnik, 34(1973), 12. V. – M. Nedić: Mlada hrvatska proza. Dometi, 13(1980) 6. – V. Visković: Mlada hrvatska proza. Književnost, 35(1980) LXX/10–11. – H. Pejaković: Prostor pisanja. Zagreb 1989. – T. Maroević: Priča među pričama. A. Goldstein, Orfejev posao. Slobodna Dalmacija, 49(1992), 8. VIII. – N. Ožegović: Ubi nas urbana riječ (razgovor). Vijenac, 4(1996), 19. XII. – K. Milačić: Goldstein, Albert. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – Goldstein, Albert. Hrvatska enciklopedija, 4. Zagreb 2002. – Vijenac, 15(2007) 77/78.

GOLDSTEIN, Aleksandar → GOLDŠTAJN, Aleksandar

GOLDSTEIN, Daniel → IVIN, Daniel

GOLDSTEIN, Herman, žid. aktivist (Osijek, 1. VIII. 1900 – Osijek, 1989). Sin vrtlara Šandora i Sidonije rođ. Stein. Cvijeće je prodavao na osječkoj tržnici. Zahvaljujući mješovitom braku s katolkinjom Anitom rođ. Stivi bio je zaštićen za vrijeme NDH te je nesmetano živio i djelovao u Osijeku. Bavio se i fotografijom te je potajno snimio spaljenu i razrušenu gornjogradsku sinagogu. Nakon završetka II. svj. rata bio je među obnoviteljima ŽO Osijek, do smrti član njezinog Izvršnoga odbora, a neko vrijeme tajnik Općine i član Izvršnoga odbora SJOJ. Bio je filatelist te je darovao osječkoj ŽO zbirku vrijednih maraka s temom Judaika i zbirku maraka Izraela.

IZV.: AŽOO, Prigodni govori i osmrtnice.

LIT.: D. Fischer: (Nekrolog). Jevrejski pregled, 40(1989) 9/12. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003.