GORJAN, Dragutin (Grünwald), pravnik (Zagreb, 2. III. 1910 – logor Jasenovac, 1941). Sin Ivana i Ruže. U nepoznato doba promijenio je prezime Grünwald u Gorjan. Doktorirao je pravo temeljem rigoroza 1935. u Zagrebu. U međuratnom razdoblju s → J. Ladorom imao je odvjetnički ured u Gajevoj ul. u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Adom rođ. Korenić i petomjesečnom kćeri Aleksandrom preuzeo je žid. znak, a obitelj je prešla na katoličanstvo. Morao je vratiti staro prezime, a dozvola za rad mu je bila oduzeta. U prijavi imovine vlastima NDH naveo je da mu je njem. organizacija »Todt« u travnju 1941. oduzela automobil marke »Ford«, koji mu je u lipnju bio vraćen, no već u srpnju ponovno otuđen. Ubrzo je deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao, iako je njegova majka podnijela molbu za oslobađanje. Supruga i kći deportirane su u kolovozu 1942. u Auschwitz. – Otac Ivan, ekonomist (Karlovac, 31. I. 1878 – logor Jasenovac, 1942). Sin Hinka i brat Aleksandra, stric → Rikarda. Po uspostavi NDH sa suprugom Ružom (Varaždin, 1887 – logor Stara Gradiška, 1941) preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. U prijavi imovine 25. VI. 1941. naveo je da je vlasnik kuće u Boškovićevoj ul., vrijedne 3 500 000 din, te da s prihodom od stanarine uzdržava suprugu, sina i kćer Nadu (Zagreb, 1908 – logor Stara Gradiška, 1941), slikaricu bez prihoda. Uz preporuku nadbiskupa Alojzija Stepinca za sebe i obitelj zatražio je arijska prava, no bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao. Supruga i kći deportirane su u logor Stara Gradiška, gdje su također stradale. Njegov otac Hinko, rabin (?, o. 1865 – logor Jasenovac, 1941–1945). Služio je kao nadrabin u Slatini najkasnije od 1937. Po osnutku NDH bio je uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29210, 29374. – HDA, RUR, kut. 16, urudžbeni zapisnik 11.154. – KŽZ. – Popis žrtava.
LIT.: Bilten ŽOZ, 1989, 12. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.