GORENČEVIĆ, Iljko (Grün; Leon, Lav), umjetnički kritičar i teoretičar (Požega, 21. VII. 1896 – Slavonski Brod, 28. II. 1924). Sin Jakoba Grüna i Sidonije rođ. Kraus, brat → Egona Grina. Gimnaziju je završio u Požegi 1914, pravo studirao u Zagrebu, Pešti i Beču. Po svršetku studija bio odvjetnički pripravnik u Osijeku 1919–20. God. 1921. otišao je u Beč, gdje je studirao povijest umjetnosti i kulture u Josefa Strzygowskoga, pripremajući disertaciju o graditeljstvu u Dalmaciji u XI. st., koju nije dovršio. Kretao se u komunističkim emigrantskim klubovima i upoznao marksističku literaturu. Prihvativši polazišta sociocentrične teorije u duhu njemačkih i rus. autora (Franz Mehring, Georgij Valentinovič Plehanov), ipak nije napustio misao o posebnosti i samostalnosti umjetničkih oblika. U polit. pogledu, rano se odrekao iluzija o ravnopravnosti u Kraljevini SHS. Studij je prekinuo 1922, obavljao odvjetničku praksu u Slavonskom Brodu, položio odvjetnički ispit, ali ga je iznenadna smrt spriječila u otvaranju vlastite odvjetničke pisarnice. – Kritičku misao oblikuje prateći najnovija kretanja u likovnim umjetnostima i književnosti te je među prvima u Hrvatskoj tumačio i promicao modernu umjetnost. Bio je »jedan od najistaknutijih intermedijalnih kritičara u hrvatskoj kulturi«, a u likovnoj i intermedijalnoj kritici zastupao je formocentrička načela, oslonjen dijelom na prevrednovanje povijesti likovne umjetnosti, »dijelom na sociološki pristup stilskim pojavama na što ga je upućivao marksizam« (Aleksandar Flaker). U književnosti se javio novelističkim zapisom Velika lira u Šišmišu (1916). Pripadao je krugu Miroslava Krleže i Augusta Cesarca. Istražujući Krležino djelo piše o njegovu pjesništvu (Miroslav Krleža: Vom Wesen der modernen Dichtung. Die Drau, 1917; prevedeno u Zborniku o Miroslavu Krleži, Zagreb 1963) i funkciji njegova djela u suvremenosti, nalazeći da je drama Kristofor Kolumbo pokušaj ostvarenja totalne umjetnosti za koju se i sam zauzimao (Plamen, 1919). Zaokupljen problemima moderne objavljuje likovne kritike i povijesnoumjetničke rasprave, poglavito u Die Drau (1917–20). U raspravi Der Weltkrieg und die Renaissance der kroatischen Kunst vrednuje Ivana Meštrovića, Maksimilijana Vanku i Jerolima Mišu, u članku o izložbi u Budimpešti Petra Dobrovića. Pisao je o golotinji u umjetnosti, Augustu Rodinu, Schneiderovoj knjizi o Miroslavu Kraljeviću, Strajnićevim Studijama, o mogućnostima razvoja hrv. umjetnosti, likovnim izložbama (Josip Leović, Vladimir Filakovac, Stojan Aralica). Znatne su njegove rasprave o Dobroviću (Književni jug, 1918; Jug, 1919), Meštroviću (Jug, 1919) i njegovu utjecaju na Marina Studina (Plamen, 1919), o Kraljeviću (Književni jug, 1919), izložbi Proljetnoga salona (Jug, 1920). U povodu osnutka Društva za unapređivanje umjetnosti u Osijeku održao je programatski govor u kojem je pokrenuo pitanja o modernoj umjetnosti (Smisao umjetničke obnove. Jug, 1920). Za bečkih studija je prihvatio materijalistički pristup umjetnosti te umjetničke teme obrađivao dijalektički (Naša sloga, 1920; Savremenik, 1921), a nakon njih bavio se poglavito problemima teorije umjetnosti i estetike. Posmrtno mu je tiskan odlomak iz studije O materijalističkom posmatranju umjetnosti (Književna republika, 1924/25). Pisao je glazb. kritike, a za boravka u Osijeku redovito je pratio i kazališni život. Razočaranost jugoslav. državom i raskid s političkim »jugo-iluzijama« iznio je u serijalu Nove orijentacije (Radnička riječ, 1920). Osim pseudonimom Iljko Gorenčević, potpisivao se i L. G., I. Gor., Ig. i Iljko. Sahranjen je na brodskom židovskom groblju, no grob mu se više ne zna.
DJELA: O umjetnosti Marina Studina (predgovor mapi). Zagreb 1919. – VII. izložba proljetnog salona (predgovor katalogu izložbe). Osijek 1920.
IZV.: DASB, Knjiga umrlih.
LIT.: A. B. Šimić: Našao sam. Vijavica, 1919, 4. – V. Popović: Vihori. Gđici M. G. Jug, 3(1920) 100. – B. Šram (B. Š-m.): Jedna umjetnička kritika. Hrvatski list, 1(1920) 31. – (Nekrolozi): Die Drau, 57(1924), 1. III; Brodske novine, 6(1924), 6. III. – A. Cesarec, Borba (Beograd), 3(1924), 6. III. – M. Krleža, Književna republika, 2(1924–1925) I/3. – J. Denegri: Umetnička kritika u Srbiji i Hrvatskoj. U: Treća decenija – konstruktivno slikarstvo (katalog izložbe). Beograd 1967. – O. Švajcer: Likovni život Osijeka u razdoblju od 1920. do 1930. Osječki zbornik, 1971, 13. – A. Flaker: Nomadi ljepote. Zagreb 1988. – V. Kusik: Iljko Gorenčević (1896–1924). Likovne kritike. Revija, 28(1988) 8/9. – Isti: Iljko Gorenčević. Prvi moderni kritičar moderne umjetnosti. Peristil, 1988–1989, 31/32. – S. Lasić: Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, 1. Zagreb 1989. – J. Denegri: Ogled I. Gorenčevića o P. Dobroviću. Zbornik narodnog muzeja u Beogradu, 1990, XIV/20. – O. Švajcer: Likovna kronika Osijeka 1850–1969. Osijek 1991. – A. Flaker: Iljko Gorenčević. Suradnik Krleže i Cesarca. Novi Omanut, 1(1993) 1. – A. Flaker i M. Petričević: Gorenčević, Iljko. Krležijana, 1. Zagreb 1993. – Isti: Riječ, slika, grad. Zagreb 1995. – V. Kusik: Duh i dah modernog vremena. Iljko Gorenčević, prvi moderni kritičar moderne umjetnosti. Glas Slavonije, 54(1997), 8. III. – J. Galjer: Likovna kritika u Hrvatskoj 1868–1951. Zagreb 2000. – B. Brlenić-Vujić: Književno-dramski gesamtkunstwerk Iljka Gorenčevića. Republika, 57(2001) 9/10. – M. Kaminski i V. Flego: Gorenčević, Iljko. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007. – S. Schwendemann: Dogodilo se jednom u Brodu. Slavonski Brod 2008. – Isti: Židovski Brod/kulturno-povijesne krhotine, Slavonski Brod 2011.