BIŠICKI, Antonija (Bišicky, Bischitzky; Tonka), glazb. pedagoginja (Travnik, BiH, 17. II. 1907 – Zagreb, 13. XI. 1996). Kći Ljudevita i Hermine rođ. Feldbauer. U međuratnom razdoblju živjela je u Zagrebu. Po osnutku NDH ostala je bez posla i preuzela žid. znak. Prebjegla je na Hrvatsko primorje te bila internirana u logor u Kraljevici, potom u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije, u rujnu 1943, pristupila je partizanima djelujući kao bolničarka u dječjoj bolnici u Buzetu, a zatim nastavnica glazbe u partizanskoj gimnaziji u Glini. Nakon II. svj. rata vratila se u Zagreb te bila profesorica klavira na zagrebačkim glazb. školama te 1951–60. ravnateljica Glazbene škole »Pavao Markovac«. – Otac Ljudevit, bankovni službenik (Sluhy, Češka, 5. VII. 1876 – Zagreb, 27. V. 1957). Iz Češke se 1898. doselio u Bosanski Šamac, gdje postaje direktor tamošnje ekspoziture Privilegovane banke za BiH. Poslije seli u Travnik, gdje se oženio Herminom (Minom) rođ. Feldbauer. Oko 1930. doselio se s obitelji u Zagreb te kupio kuću u Babonićevoj ul. Mirovinu stekao kao činovnik Zemaljske banke za BiH. Po uspostavi NDH sa suprugom je preuzeo žid. znak te su izbjegli iz Zagreba. Oboje su preživjeli II. svj. rat.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 662. – KŽZ. – Podaci o ulaznici B. Polić. – ŽOZ, Knjiga umrlih.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.