Kategorija: G

GERGELY, Ernest, inženjer tehničke kemije (Pančevo, Srbija, 1907 – Kuala Lumpur, 12. IV. 1970). Sin Adolfa i Erne rođ. Deutsch. Podrijetlom je iz obitelji imućnih kožarskih trgovaca. Gimnaziju je završio u Jazberinu u sjeveroist. Mađarskoj, gdje mu je otac radio kao profesor fizike i matematike. Zbog numerusa claususa nakon dolaska na vlast Miklósa Horthyja u Mađarskoj nije mogao ondje studirati te je upisao studij tehničke kemije na njem. fakultetu u Pragu, koji je financirala majčina obitelj Deutsch, te diplomirao oko 1928. Doktorirao je u Darmstadtu tezom Maskiranje atoma kroma, potom se doselio u Osijek, gdje je postao tehnički direktor Osječke tvornice koža te opunomoćenik gl. dioničara → Ž. Deutscha. Također je bio član Zagrebačke inženjerske komore. Po uspostavi NDH, u srpnju 1941, bio je zaveden u popis vlastima NDH neophodno potrebnih stručnjaka te preživio II. svj. rat interniran u Osječku tvornicu kože, koja je radila za njem. vojsku. Iako je zatražio arijska prava, u siječnju 1942. bio je odbijen, a odbijeno mu je i izdanje »dopustnice« za slobodno kretanje. Bio u mješovitom braku s Olgom rođ. Urban (?, 1913 – Zagreb, 2. III. 2005), podrijetlom iz obitelji folksdojčera, koja je udajom prešla na žid. vjeru. Nakon II. svj. rata radio je kao vodeći stručnjak u Saveznoj direkciji za kožu, gumu i obuću u Beogradu, oko 1953. otišao kao stručnjak UN u Indoneziju i petnaest godina radio u Jakarti, Singapuru i Kuala Lumpuru kao kožarski stručnjak te sudjelovao u izgradnji kožarskih tvornica. Umro je u Maleziji, posmrtni su mu ostaci 2005. prebačeni na Mirogoj. – Sin Milan, kožarski stručnjak i poduzetnik (Osijek, 21. VI. 1936). Završio je višu kožarsku školu u Northhamptonu u Velikoj Britaniji 1962, a 1963. otišao je ocu u Singapur, gdje je specijalizirao proizvodnju reptilske kože te s ocem radio u tvornici kože u Kuala Lumpuru. God. 1971. vratio se u Jugoslaviju, gdje je radio kao kožarski stručnjak u različitim poduzećima u Zagrebu, a potom u inozemstvu i 15 mjeseci na Karibima i 15 mjeseci u Frankfurtu, također u kožarskoj industriji. Krajem 1980-ih u Zagrebu je kupio i 15 godina vodio privatni ugostiteljski obrt. U braku je s arhitekticom Ksenijom rođ. Mešić.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 634. – HDA, Ponova, br. 1076, Srpski odsjek, Opći spisi, kut. 441, 41/1941. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28739. – Osobni podaci ulaznika.

GERL-HIRŠL, Elza → HIRŠL, Elza

GERLOCZY, Moshe Adolf (Goldstein), rabin (Budimpešta, o. 1850 – Rijeka, ?). God. 1882–1904. bio je gl. rabin žid. zajednice u Rijeci, u koju se doselio iz Budimpešte. God. 1884. s Giuseppeom Treuschom i Antoniom Mattersdorferom ondje je utemeljio potporno društvo Hevra Kadiša, koje se bavilo dobrotvornim radom i skrbilo se o riječkom žid. groblju i sinagogi.

LIT.: R. Brumini: Židovska zajednica u Rijeci. Ruah Hadaša, 2008, 8.

GERŠKOVIĆ, Leon, pravnik (Bučje kraj Požege, 2. II. 1910 – Zagreb, 1. VI. 1992). Sin Jakoba i Fride rođ. Kohn. Potječe iz trg. obitelji. Gimnaziju je završio u Požegi, a studij prava s doktoratom 1933. u Zagrebu. Potkraj 1920-ih i poč. 1930-ih pripadao je cionističkomu pokretu, surađivao u Hanoaru, reviji žid. omladine Jugoslavije, a oko 1931. bio je potpredsjednik Radnoga odbora Saveza židovskih omladinskih udruženja. Kao i mnogi žid. omladinci, koji su pripadali lijevim cionistima, do sred. 1930-ih priključio se komunističkomu pokretu, a 1935. postao član KPJ. Uhićen je 1936. zbog komunističke djelatnosti, ali je ubrzo pušten zbog nedostatka dokaza. Kao odvjetnički vježbenik 1936. je radio u odvjetničkom uredu → I. Kuhna. Bio je upisan u Imenik Advokatske komore u Zagrebu 1940 (iz kojega je kao Židov 1942. izbrisan). Do 1941. djelovao je kao privatni namještenik i odvjetnik u Zagrebu te sudjelovao u radu SBOTIČ. Nakon Travanjskog rata 1941, CK KPH upućuje ga u Split, gdje je od lipnja do rujna 1941. vodio tečajeve SKOJ i uređivao ilegalni list Naš izvještaj, a u veljači 1942. postao je sekretar Mjesnoga komiteta KPH Split. U ustaškom tisku istican je kao »organizator komunističke stranačke promičbe« (Spremnost, 1942). Partizanima se priključio u rujnu 1943. te obavljao različite političke i voj. dužnosti. Bio je prvi urednik lista Slobodna Dalmacija (1943), a radio je i Agitprop PK KPH. Poč. 1944. imenovan je voditeljem odsjeka za upravu ZAVNOH. Nakon II. svj. rata radio je na izgradnji pravnog i društvenoga sustava FNRJ. Bio je načelnik u Ministarstvu za konstituantu, sekretar za zakonodavstvo i organizaciju Ministarstva vanjskih poslova, zastupnik u Saveznoj skupštini u više saziva, zatim i u Saboru SRH. Surađivao je u izradi Ustava FNRJ iz 1946, ustavnoga zakona iz 1953, zakona o narodnim odborima, o nacionalizaciji, o komunalnom sustavu i o udruženom radu. God. 1946. utemeljio je i predavao predmet Istorija narodne vlasti na beogradskom Pravnom fakultetu te za nastavne potrebe tiskao prvi izbor dokumenata (1946) i napisao prvi udžbenik (1950). Neko je vrijeme kao redoviti profesor predavao i Ustavno pravo te Komunalni sistem. Bio je jedan od osnivača i prvi dekan (1962–65) Fakulteta političkih nauka u Zagrebu, gdje je predavao kolegij Društveno-politički sistem SFRJ, i na kojem je pokrenuo znanstveni časopis Politička misao. Bio je i predsj. Hrvatskoga politološkoga društva. Kao član ustavne komisije Savezne skupštine radio je na ustavnim amandmanima iz 1968. i 1971. i na Ustavu SFRJ iz 1974. Autor je mnoštva radova i članaka u znanstvenim i stručnim časopisima te u dnevnom tisku. Bio je dopisni član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti od 1958, dobitnik partizanske spomenice (1941) i dobitnik Nagrade AVNOJ za društvene znanosti (1979). – Supruga Erna, komunistička aktivistica (Banja Luka, BiH, 6. III. 1912 – Zagreb, 9. V. 1963). Kći Davida Izraela. Diplomirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Po uspostavi NDH s kćerkom Majom preuzela je žid. znak i prijavila imovinu te izjavila da joj se muž Leon do 30. VI. 1941. nije vratio iz rata. Potom je prebjegla u Split, gdje se 1942. priključila partizanima te od 1943. bila djelatnica Agitpropa na Mosoru i blagajnica KPH za srednju Dalmaciju, referentica za prosvjetu u logoru za smještaj izbjeglica u Dalmaciji. Kraj II. svj. rata dočekala je u El Shattu.

DJELA: Židovsko pitanje. Zagreb s. a. – Sveta palanka pred Purim. Zagreb 1931. – Dokumenti o razvoju narodne vlasti. Beograd 1946, 19482, 19833. – Historija narodne vlasti, 1–2. Beograd 1950–1955. – O socijalističkoj demokraciji. Beograd 1953. – Državna uprava Jugoslavije. Beograd 1956. – Društveno upravljanje u Jugoslaviji. Beograd 1957, 1959². – Komuna kao društveno-ekonomska zajednica i političko-teritorijalna jedinica. Beograd 1959. – Uz diskusiju o prednacrtu Ustava SFRJ. Zagreb 1962. – Društveno-politički sistem Jugoslavije. Zagreb 1964. – Polazne osnove pravnog sistema u udruženom radu. Zagreb 1972. – Skica prospekta za proučavanje narodnooslobodilačke borbe u Dalmaciji u 1941. godini. Split 1972. – Snaga Komunističke partije Jugoslavije – uvjet stvaranja nove Jugoslavije. Zagreb 1972. – Društveni dogovori i samoupravni sporazumi. Beograd 1975. – Ustavne teme. Zagreb 1976. – Komentar Zakona o udruženom radu. Beograd 1978. – Suvremeni ustavni problemi. Beograd 1981.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 671. – KŽZ.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – Spremnost, 1(1942), 13. IX. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Marković: Popis radova prof. dr. Leona Gerškovića (knjiga, članaka, intervjua). Zagreb 1981. – H. Sirotković: Geršković, Leon. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – Fakultet političkih znanosti 1962–2002. Zagreb 2002. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – A. Budaj: Vallis Judaea. Povijest požeške židovske zajednice. Zagreb 2007.

GEWÖLB, Fanika, službenica (Selnica kraj Donje Stubice, 1894 – ?logor, 1942–1945). U međuratnom razdoblju djelovala je u Salonu Ulrich u Zagrebu. Po uspostavi NDH podnijela je molbu za dobivanje arijskih prava koju je uz Edu Ulricha potpisalo dvadesetak hrv. slikara i kipara (Karlo Mijić, Marijan Trepše, Robert Auer, Mirko Uzorinac, Vilko Gecan, Đuro Tiljak, Grga Antunac, Mirko Rački, Slavko Tomerlin, Frano Kršinić, Zlatko Šulentić, Ljubo Babić, Ivo Kerdić i dr.). U noći 10/11. VIII. 1942. bila je uhićena i deportirana u nepoznati logor, gdje je stradala.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 29873.

GILAD, Josef (Schmetterling; Josip, Bibi), cionistički aktivist (Brestanica, Slovenija, 25. XI. 1917 – Haifa, Izrael, ?). Sin trgovca Soula Meira Schmetterlinga i Ettel rođ. Engel. Otac mu se doselio iz Wiznitza 1914. u Zagreb, gdje je od 1925. u ulici Pod zidom imao trgovinu manufakturne, kratke i pletene robe. J. je bio aktivist ljevičarske cionističke organizacije Hašomer Hacair. Kao član vodstva organizacije, 1934–35. vodio je logorovanja i hahšare (pripremu za rad u Palestini). Po uspostavi NDH sa suprugom Hedvom Elizabetom rođ. Weiss, također cionističkom aktivisticom, preuzeo je žid. znak. U prijavi imovine naveo da je nezaposleni službenik. S roditeljima i sestrom Mirom izbjegao je u Italiju, a 1945. u Palestinu. Ondje se priključio kibucu Gat i za I. izraelsko-arapskoga rata sudjelovao u njegovoj obrani. Od 1949. nastanjen je u Haifi, zaposlen u poljoprivrednom poduzeću »Dešanim«, pri kojem je osnovao informatički odjel. Na Sveučilištu u Haifi diplomirao je ekonomiju i potom radio u brodarskoj kompaniji ZIM kao voditelj informatičkog odjela. Supruga je bila ravnateljica vrtića »Šabtaj Vajs« za djecu vojnika.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 697. – KŽZ. – Podaci o ulazniku M. Steiner-Aviezer.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999.

GILMAN, Josef (Gillman), kantor (?, 1880 – logor Jasenovac, 1941). Bio kantor u ŽO u Daruvaru do osnutka NDH. S ostalim daruvarskim Židovima deportiran je u logor Jasenovac, gdje je stradao.

IZV.: Popis bogoštovnog osoblja ubijenog za vrijeme NDH.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

GINSBERG, David, rabin i publicist (?Bjelovar, 1905 – logor Jasenovac, 1941). Završio je filozofiju ili povijest, a na položaju bjelovarskoga rabina naslijedio je → L. Marguliesa. Od 1930. u bjelovarskoj ŽO vodio je matične knjige. Obavljao je dužnost honorarnoga nastavnika u Državnoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru i predavao »Mojsijev vjeronauk« dvaput tjedno, naslijedivši kao vjeroučitelj → S. D. Taubera i L. Marguliesa. Od poč. 1930-ih do 1941. objavljivao je članke, prikaze knjiga i studije o žid. temama u periodici: Židov, Nezavisnost, Jevrejski glas, Jevrejski narodni kalendar i bio čest suradnik Omanuta (1936–41), u kojemu je objavio više političko-povijesnih studija. God. 1936–38 neko je vrijeme boravio u Londonu i bio dopisnik Židova i Omanuta. Također je bio suradnik YIVO instituta sa središnjicom u Vilniusu, znanstvene ustanove za njegovanje žid. jezika i kulture što su je osnovali žid. intelektualci. Popratio je trinaestogodišnjicu osnutka tog instituta u tekstu Bar micva JIVO-a (Omanut, 1939, 1). Povodom tiskanja Obzorove Spomen-knjige pozabavio se stajalištem lista o tzv. žid. pitanju istaknuvši kako Obzor ima »negativan stav prema antisemitizmu« (Pitanje antisemitizma u Obzoru, Omanut, 1937–1938, 2). Iako je istaknuo kako je Josip Juraj Strossmayer slovio kao prijatelj Židova te da mu je osobni prijatelj bio predsj. ŽO u Đakovu Adolf Kohn, kojemu bi biskup prilikom obiteljskih vjenčanja posuđivao posuđe (Omanut, 1937–1938, 10), neovisno o tome, na temelju Strossmayerove korespondencije došao je do zaključka da je biskupov općeniti stav prema Židovima bio negativan, štoviše vrlo antisemitski, na što su »više imala utjecaja biskupova lična iskustva, jer o Židovima kao starom narodu govorio je vrlo lijepo«. U studiji Moses Kohen aus Beograd und sein Epistolarium (Revue Internationale des Études Balkaniques, 1938, 2) pozabavio se sadržajem pisama Mosesa Kohena o mukama zarobljenih Židova u Osijeku nakon pada Beograda 1688. i njihovu oslobođenju. Na taj se tekst osvrnuo i → L. Glesinger istaknuvši G. zaslugu »da smo danas upućeni u doživljaje hahama Koena nakon njegova odlaska iz Beograda i da su razjašnjeni mnogi događaji iz onog vremena« (Beogradski Jevreji kao emigranti u Moravskoj. Omanut, 1939, 2). Po osnutku NDH bio je uhićen u noći 31. VII/1. VIII. 1941. sa suprugom Dorom (?, 1911 – logor Jasenovac, 1941) i djecom Reginom (Bjelovar, 1935 – logor Jasenovac, 1941) i Rubenom (Bjelovar, 1937 – logor Jasenovac, 1941) te s trećom skupinom bjelovarskih Židova i deportiran u logor za muškarce Krapje u jasenovačkom sustavu logora, gdje je stradao. U logoru su stradali i supruga i djeca. Originali njegovih rukopisa (pisanih pisaćim strojem i djelomično rukom) nalazili su se kod sabirača građe o Bjelovaru Josipa Remenarića, ali su se nakon Remenarićeve smrti zagubili, dok se kopije čuvaju u fundusu Gradskoga muzeja u Bjelovaru.

IZV.: Popis žrtava.

LIT.: L. Glesinger: Beogradski Jevreji kao emigranti u Moravskoj. Omanut, 4(1939) 2. – M. Medar: Prilog istraživanju povijesti Židova u Bjelovaru. Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 1(2007).

GINSBERG, Ervin → GÜNSBERG, Ervin

GINSBERGER, Oskar David (Günsberger), dermatovenerolog (Gradište kraj Županje, 2. II. 1896 – St. Gallen, Švicarska, 1. II. 1979). Sin Ljudevitov. Gimnaziju je pohađao u Vinkovcima i Zagrebu, gdje je maturirao 1914, a studij medicine završio je 1920. u Grazu. God. 1920–22. specijalizirao je dermatovenerologiju u Beču. Po povratku u Hrvatsku radio je kao privatni liječnik i liječnik socijalnoga osiguranja u Osijeku. Po uspostavi NDH s grupom žid. liječnika poslan je u Bihać djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. God. 1942. priključio se partizanima djelujući kao voditelj serološkog odjela partizanske bolnice u Jasikovcu, voditelj ambulante 7. banijske divizije, referent saniteta 7. banijske brigade, ravnatelj bolnice rekonvalescenata u Livnu, venerološkoga odjela bolnice u Podgrmeču i referent saniteta Komande podgrmečkoga vojnog područja. Nakon demobilizacije 1946. ponovno službuje u Osijeku, a od 1951. u Sisku u ambulanti Doma zdravlja i u gradskoj bolnici do umirovljenja 1953. Nakon umirovljenja radi honorarno, a 1962–65. reaktivirao se u sisačkom Medicinskom centru. Bavio se venerologijom proučavajući napose serologiju i terapiju luesa i gonoreje te suzbijanje spolnih bolesti. Radove, koje je najčešće pisao u suradnji s → Otonom Fischerom, objavljivao je u časopisima Liječnički vjesnik (1925–26, 1929–30, 1933), Zeitschrift für Immunitätsforschung und experimentelle Therapie (1933, 1935–36), Schweizerische medizinische Wochenschrift (1934), Acta dermatovenerologica (Stockholm 1935), Vojnosanitetski pregled (1944), Zeitschrift für Haut-und Geschlechtskrankheiten (1950, 1955), Higijena (1953). S njemačkoga je preveo knjige Jürgena Thorwalda Stoljeće kirurgije (Zagreb 1958), Herberta Franka Pobuna savjesti (Zagreb 1959), Herberta Schradera Neka srce dulje kuca (Zagreb 1961) i Guenthera Speichera Naše drugo ja (Zagreb 1965).

DJELA: Die Individualisierung in der Lues Behandlung. Leipzig–Wien 1928. – Iskorišćenje seroreakcije u praksi. Karlovac 1929. – Zašto spolne bolesti ne iščezavaju iz naše zajednice? Osijek 1947, 1948². – Oni produžiše ljudski vijek. Sisak 1969. – Naša obitelj. Majka, zdravo dijete, bolesno dijete (suautori K. Breyer i S. Cigit). Sisak 1971.

LIT.: B. Flajsig: (Nekrolog). Medicinski vjesnik, 5(1979) 1/2. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – V. Dugački: Ginsberger, Oskar David (Günsberger). Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998.