Kategorija: G

GRÜNHUT, Josip, žid. aktivist (?, o. 1849 – Zagreb, 27. III. 1914). God. 1912. bio je izabran za člana predsjedništva ŽOZ.

IZV.: Gradska groblja Zagreb.

LIT.: J. Dundović: Adresar 1909. Zagreb 1908. – Židovska smotra, 7(1912) .

GRÜNHUT, Vera, žid. aktivistica (Bjelovar, 1930 – ?, Izrael, 1989). Po uspostavi NDH s obitelji je prebjegla u Hrvatsko primorje te bila internirana u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima, a 1948. iselila se u Izrael, gdje je bila vrlo aktivna u HOJ. Među ostalim, surađivala je s → J. Eventovom za kojega je prikupljala i sređivala povijesnu građu.

LIT.: Jevrejski pregled, 40(1989) 5/8.

GRÜNHUT, Vilko, službenik i žid. aktivist (Vrbica kraj Đakova, 28. VII. 1896 – ?, Izrael, ?). Sin Adolfa i Ivane rođ. Baum. U međuratnom razdoblju djelovao je kao bankovni službenik Udružene banke u Zagrebu. S → D. Friedom i → C. Rotemom 1929. bio je osnivač i prvi pročelnik Društva židovskih namještenika u Zagrebu, koje je okupljalo žid. privatnike i službenike kako bi ih pridobilo za cionistički pokret. Zbog nemogućnosti dobivanja radne dozvole Društvo je djelovalo kao skupina pod okriljem Židovskoga narodnoga društva, sve do 1938. kad su zbog polit. pritiska morali obustaviti rad. Društvo je usko surađivalo s Grupom mladih cionista, potonjom »Kadimom«, čiji su im članovi (→ Zeev Glück) držali predavanja. Također su surađivali i s omladinskom organizacijom Hašomer Hacair te je mnoge židovske namještenike Društvo privuklo cionističkom pokretu, a neki su se iselili u Palestinu. Broj članova narastao je s vremenom na 200, a na sastanke društva dolazili su istaknuti cionistički aktivisti (→ J. Eventov, → A. Licht, → Š. Engelman, → H. Livni). – Po uspostavi NDH sa suprugom Gizom rođ. Neumann i sinom Željkom preuzeo je žid. znak te u srpnju 1941. kao upravitelj Doma naučnica ŽOZ dobio zaštitne dokumente. S obitelji je prebjegao u Crikvenicu, 30. IV. 1942. evidentirala ga je policija u Novom Vinodolskom te je bio interniran u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. prebačen u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te bio učitelj u školama u selima Krstinji i Kusaji kraj Vojnića. God. 1949. s obitelji se iselio u Izrael. – Sin Željko (Aharon), filozofski pisac (Zagreb, 18. VI. 1925 – Jeruzalem, XII. 1980). Prvih pet razreda gimnazije završio je u Zagrebu, a po uspostavi NDH s obitelji je prebjegao u Crikvenicu te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, završio je omladinski tečaj i radio kao učitelj u partizanskim školama na Kordunu. Nakon II. svj. rata završio je gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1946. upisao studij filozofije, jezika i jugoslavenske književnosti. God. 1949. s obitelji se iselio u Izrael, gdje je promijenio ime u Aharon. Završio je hebrejski jezik u Ulpan Ecion tečaju te magistrirao tezom Kantovo utemeljenje estetike. Od 1954. glavni je knjižničar na hebrejskom odsjeku knjižnice Hebrejskoga sveučilišta u Jeruzalemu, a od 1970. ravnatelj je filozofskog odjela Nacionalne knjižnice istoga. Pisao je filoz. rasprave, među ostalimArhitekt primijenjene znanosti (1964) povodom 400 godišnjice rođenja Galilea Galileja, a za rad Odnos između jezika i spoznaje o naučavanju Ernsta Cassirea (1956) dobio je posebnu nagradu Hebrejskoga sveučilišta.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 30069, 27954, 29444. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Grünhut i J. Fried.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Polić: Hommage Željku (Aharonu) Grünhutu. Novi Omanut, 4(1996) 16.

GRÜNWALD-GUTSCHY, Milka, dobrotvorka (Rasinja kraj Koprivnice, 1868 – Zagreb, 3. II. 1950). Kći Jakoba, supruga Alberta Grünwalda (?, 1848 – Zagreb, 1. III. 1915), poslije se preudala za gradskoga fizika Ljudevita Gutschyja. Njezina kuća u Bregovitoj (današnja Tomićeva) ul. bila je poč. XX. st. okupljalište mnogih književnika, glazbenika i glumaca, koje je ujedno i materijalno pomagala (Milka Trnina, Zinka Kunc, Ivo Vojnović, Ivo Raić, Ivo Dominis-Mirjev, Ivo Andrić, Nikola Škrgić i dr.). Bila je vrlo izobražena, poznavateljica književnosti na šest jezika i poklonica umjetnosti. U osječkim novinama Die Drau objavila je nekoliko prikaza osječkih i zagrebačkih kazališnih predstava (1923, 1926–27). Po uspostavi NDH preuzela je žid. znak, a u svibnju 1941. zatražila je od pojedinih članova Kazališta da za nju svjedoče u proceduri za dobivanje arijskih prava. Tito Strozzi je u svojoj preporuci napomenuo da bi »čitavo umjetničko osoblje iskreno žalilo gubitak takvog oduševljenog i iskrenog posjetioca našeg kazališta«. Arijska prava dobila je od Ministarstva unutrašnjih poslova 30. X. 1941. i na taj način bila zaštićena.

IZV.: HAZU, Odsjek za povijest hrvatskoga kazališta i glazbe. – KŽZ. – Podaci o ulaznici I. Mirnik.

LIT.: N. Škrgić: Mecenatkinja pjesnika. Vjesnik, 40(1979), 28. X. – V. Humski: Grünwald-Gutschy, Milka. Hrvatski biografski leksikon, 5. Zagreb 2002.

GRÜNWALD, Aurel → GORJAN, Zlatko

GRÜNWALD, Božidar, pravnik (Varaždin, 21. V. 1899 – Zagreb, 14. X. 1985). Sin Aleksandra i Gizele rođ. Aleksander. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu, gdje je doktorirao pravo temeljem rigoroza 1923. Bio je tužitelj Sudbenoga stola, potom zamjenik državnog odvjetnika u Zagrebu. Od 2. XII. 1930. član je Lože »Pravednost«. God. 1939. prešao je na katoličanstvo. Po osnutku NDH s majkom je preuzeo žid. znak te se nakon prvoga uhićenja i više dana provedenih u kaznionici u Savskoj cesti, sklonio u Merkurov sanatorij, gdje je pod zaštitom ministra Janka Tortića preživio II. svj. rat. Tortić je također u posljednji trenutak spasio njegovu obitelj, koja je živjela u Samoboru. S Edmundom Glaise von Horstenauom u tajnosti je surađivao. Njegove važne spise i dragocjenosti pohranio je u riznicu Zagrebačke katedrale kanonik Antun Slamić te su, s odobrenjem nadbiskupa Alojzija Stepinca, svi vraćeni po završetku rata. Nakratko je bio predsj. Zemaljske komisije za utvrđivanje ratnih zločina, ali potom zatvoren na dva mjeseca te nakon puštanja iz zatvora umirovljen. Živio je na Gizniku u Samoboru i potom u Zagrebu.

IZV.: KŽZ. – Podaci o ulazniku I. Mirnik.

LIT.: M. Glojnarić: Masonerija u Hrvatskoj. Zagreb 1941. – Z. D. Nenezić: Masoni u Jugoslaviji (1764–1980). Beograd 1984. – I. Mirnik: Obitelj Alexander ili kratka kronika izbrisanog vremena. Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 28(1995).

GRÜNWALD, Ilija (Grinvald, Elijah), rabin (Nitra, Slovačka, 5. VI. 1886 – Auschwitz, 1944). Suprug Frederike rođ. Strausz. Studirao je povijest i judaizam u Berlinu, Parizu i Budimpešti, gdje je završio rabinski seminar i doktorirao tezom Filozofija Rambama u odnosu prema arabskog kalama. Od 1915. bio je rabin, potom i nadrabin u Čakovcu, gdje je 1924. osnovao školu Talmud-Tora, Žensko omladinsko društvo, Židovsko žensko društvo i dječje društvo »Ken Betar’«. Za njegova mandata čakovečka ŽO isticala se kao cionistička te je 1933. osnovana Mjesna cionistička organizacija. Surađivao u časopisu Židov te na hrv. jezik preveo žid. molitvenik (Čakovec 1925), a nedovršen mu je ostao prijevod Pet knjiga Mojsijevih. Dobitnik je Ordena sv. Save III. reda (1930), a potom i II. reda. God. 1944. bio je uhićen te je 28. IV. s ostalim međimurskim Židovima odveden u sabirni logor u Nagykanizsi, odakle je 15. V. odveden u Auschwitz, gdje je ubrzo stradao. – Sin Teodor (Dori), kemičar (Čakovec, 9. IV. 1920 – Haifa, Izrael, 15. IV. 1998). Završio je kemiju na Sveučilištu u Zagrebu. Iselio se 1948. u Izrael, gdje je na Tehnionu u Haifi bio predavač i istraživač na Odjelu za anorgansku kemiju te doktorirao i izabran za profesora. Autor je mnogobrojnih znanstvenih radova, napose iz ekologije. Također je surađivao s izr. vojskom. Dobitnik je nagrade »Henry Gutwirth« 1987. – Sin Tibor (Ec-Hajim, Moše), judaist (Čakovec 3. I. 1917 – ?, Izrael, 2. IX. 1984). Iselio se u Palestinu 1935. i diplomirao judaistiku na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, kao prvi iz tadašnje Jugoslavije. Promijenio je ime u Moše Ec-Hajim. Djelovao je kao nadzornik državnih osnovnih škola vjerskoga smjera. Autor je djela Povijest i propast jevrejske vjeroispovjedne općine Čakovec (Tel Aviv 1977).

IZV.: Podaci o ulazniku T. Grünwald.

LIT.: Magyar városok. Budimpešta 1941. – Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Zagreb 1998. – Ž. Lebl: Jučer, danas. Tel Aviv 1999. – V. Kalšan: Građansko društvo u Međimurju. Šenkovec 2000. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 47/48. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – V. Kalšan: Židovi u Međimurju (katalog izložbe). Čakovec–Varaždin 2006. – J. i V. Kalšan: Grünwald, Ilija. Međimurski biografski leksikon. Čakovec 2012.

GRÜNWALD, Marta → LIVADIĆ, Marta

GRÜNWALD, Moritz, rabin (Uherské Hradiště, Češka, 29. III. 1853 – London, 10. VI. 1895). Nakon kraćega boravka u Pragu upisao je Židovski teološki seminar u Wrocłavu te 1881. bio rabin u Bjelovaru, 1884–87. u Piseku te do 1893. u gradu Mladá Boleslav. Potom je bio imenovan gl. rabinom Bugarske sa sjedištem u Sofiji i ravnateljem rabinskoga seminara u Bugarskoj poučavajući Talmud i Midraš. Bio je istaknuti lingvist te član nekoliko znanstvenih društava, uključujući i Société de Numismatique et d’Archéologie. Vrlo su ga cijenili i princ Ferdinand te bug. vlada. Od njegovih mnogobrojnih radova ističu se Die Bibel, der Talmud und die Evangelien (Leipzig 1877), Zur Gesch. der Gemeinde Dyhernfurth (Breslau 1882), Über den Einfluss der Psalmen auf die Entwicklung der christliche Liturgie und Hymnologie (Frankfurt am Main 1892), Rabbi Salomo Efraim Luntschitz (Frankfurt am Main 1892), Sitten und Bräuche der Juden im Orient (Wien 1894). Bio je pokretač i urednik lista Jüdisches Zentralblatt (1882–85).

LIT.: http://www.jewishencyclopedia.com/articles/6912-grunwald-moritz, pristupljeno 26. VI. 2012.

GRÜNWALD, Samuel Leo, obrtnik (Babina Greda, 22. V. 1920). Sin Josipa i Roze rođ. Kohn. Od 1930. s obitelji je živio u Vinkovcima, gdje je radio kao krojač. Po osnutku NDH bio je među predstavnicima ŽO u Vinkovcima, koji su sudjelovali u dobavljanju pomoći u hrani i drugim potrepštinama zatočenicima u logoru u Đakovu. Uz odobrenje ustaške logorske uprave uspio je iz logora izdvojiti 57 djece, koje je smjestio u žid. obitelji u Vinkovcima kako bi ih spasio. U svibnju 1942. većina je djece sa svojim udomiteljima odvedena u logor, gdje su stradali. Uhićen je u svibnju 1942. i odveden u logor Jasenovac, odakle je prebačen u Staru Gradišku te ponovno vraćen u Jasenovac. Uspio je pobjeći iz logora u veljači 1943. i priključio se partizanima kao borac u 5. i 12. krajiške brigade. Nakon II. svj. rata bio je u službi JNA u Zaječaru, Kragujevcu i Beogradu, gdje je ostao živjeti.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002.