GRÜNHUT, Vilko, službenik i žid. aktivist (Vrbica kraj Đakova, 28. VII. 1896 – ?, Izrael, ?). Sin Adolfa i Ivane rođ. Baum. U međuratnom razdoblju djelovao je kao bankovni službenik Udružene banke u Zagrebu. S → D. Friedom i → C. Rotemom 1929. bio je osnivač i prvi pročelnik Društva židovskih namještenika u Zagrebu, koje je okupljalo žid. privatnike i službenike kako bi ih pridobilo za cionistički pokret. Zbog nemogućnosti dobivanja radne dozvole Društvo je djelovalo kao skupina pod okriljem Židovskoga narodnoga društva, sve do 1938. kad su zbog polit. pritiska morali obustaviti rad. Društvo je usko surađivalo s Grupom mladih cionista, potonjom »Kadimom«, čiji su im članovi (→ Zeev Glück) držali predavanja. Također su surađivali i s omladinskom organizacijom Hašomer Hacair te je mnoge židovske namještenike Društvo privuklo cionističkom pokretu, a neki su se iselili u Palestinu. Broj članova narastao je s vremenom na 200, a na sastanke društva dolazili su istaknuti cionistički aktivisti (→ J. Eventov, → A. Licht, → Š. Engelman, → H. Livni). – Po uspostavi NDH sa suprugom Gizom rođ. Neumann i sinom Željkom preuzeo je žid. znak te u srpnju 1941. kao upravitelj Doma naučnica ŽOZ dobio zaštitne dokumente. S obitelji je prebjegao u Crikvenicu, 30. IV. 1942. evidentirala ga je policija u Novom Vinodolskom te je bio interniran u logor u Kraljevici, a u srpnju 1943. prebačen u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključio se partizanima te bio učitelj u školama u selima Krstinji i Kusaji kraj Vojnića. God. 1949. s obitelji se iselio u Izrael. – Sin Željko (Aharon), filozofski pisac (Zagreb, 18. VI. 1925 – Jeruzalem, XII. 1980). Prvih pet razreda gimnazije završio je u Zagrebu, a po uspostavi NDH s obitelji je prebjegao u Crikvenicu te bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, završio je omladinski tečaj i radio kao učitelj u partizanskim školama na Kordunu. Nakon II. svj. rata završio je gimnaziju u Zagrebu, gdje je 1946. upisao studij filozofije, jezika i jugoslavenske književnosti. God. 1949. s obitelji se iselio u Izrael, gdje je promijenio ime u Aharon. Završio je hebrejski jezik u Ulpan Ecion tečaju te magistrirao tezom Kantovo utemeljenje estetike. Od 1954. glavni je knjižničar na hebrejskom odsjeku knjižnice Hebrejskoga sveučilišta u Jeruzalemu, a od 1970. ravnatelj je filozofskog odjela Nacionalne knjižnice istoga. Pisao je filoz. rasprave, među ostalimArhitekt primijenjene znanosti (1964) povodom 400 godišnjice rođenja Galilea Galileja, a za rad Odnos između jezika i spoznaje o naučavanju Ernsta Cassirea (1956) dobio je posebnu nagradu Hebrejskoga sveučilišta.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 674. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 30069, 27954, 29444. – KŽZ. – Podaci o ulazniku V. Grünhut i J. Fried.
LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – B. Polić: Hommage Željku (Aharonu) Grünhutu. Novi Omanut, 4(1996) 16.