Kategorija: F

FISCHER, Darko, elektrotehnički inženjer i žid. aktivist (Osijek, 2. I. 1938). Sin → Alfreda i Margite rođ. Szöke (Seke), brat → Lelje Fischer-Jakić, sa suprugom Nadom otac je → Igora. Rano djetinjstvo proveo je u Osijeku, a II. svj. rat s obitelji u skrivanju i izgnanstvu u Odžaku (1942–43), na pustari Czerepes kraj Szolnoka (1943–44) i potom u Budimpešti (1944–45). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku. Diplomirao je elektrotehniku na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva) u Zagrebu 1961. te je radio u Radioindustriji Zagreb i na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu kao asistent na Zavodu za elektroniku. God. 1967–68. kao stipendist je boravio na Sveučilištu u Birminghamu u Velikoj Britaniji. Magistrirao je 1969. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu iz područja elektroničkih elemenata. Od 1970. radio je u »Saponiji« u Osijeku kao programer i voditelj službe za automatsku obradu podataka. Od 1973. na Tehnološkom i Ekonomskom fakultetu u Osijeku kao vanjski suradnik predavao je predmete iz područja računarstva, a 1979. prešao na Ekonomski fakultet u Osijeku kao predavač iz računarskih predmeta. Istodobno je te predmete predavao i na Građevinskom, Pedagoškom i Pravnom fakultetu te na Studiju elektrostrojarstva (današnji Elektrotehnički fakultet), sve u Osijeku, na kojem se zaposlio 1986. Doktorirao je iz područja računarstva na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu 1996. tezom Vrednovanje struktura podataka i algoritama u obradi planarnih mreža. U zvanje docenta izabran je 1997, a 2001. postao je izvanredni profesor. Umirovljen je 2003, no i dalje je predavao predmete iz područja računarstva na Elektrotehničkom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Osijeku te na Odjelu matematike Sveučilišta »Josipa Jurja Strossmayera« u Osijeku. – Od mladosti je aktivan u žid. zajednici. Za studija u Zagrebu bio je član kluba mladih, a po povratku u Osijek član Izvršnoga odbora ŽO, njezin tajnik i 1988–2002. predsjednik, a 2005. imenovan je doživotnim počasnim predsjednikom. Tijekom ratnih godina 1991–92. u Osijeku je pomagao u zbrinjavanju Židova u gradu i okolici. Bio je tehnički urednik časopisa Menora, koji izdaje ŽOO. Član je udruge Bnei Brit lože »Gavro Schwarz« u Zagrebu (od 2015. njezin predsjednik) i Udruženja preživjelih Holokausta u Hrvatskoj. Napisao je knjigu kratkih pripovijedaka sa žid. tematikom Crtice iz dijaspore. Priče Zvrk i Unuk Hermana Brodera nagrađene su na natječaju žid. kulturne scene »Bejahad«.

DJELA: Crtice iz dijaspore. Osijek 2005.

IZV.: Osobni podaci ulaznika.

LIT.: Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.

FISCHER, Dragutin (Földi), bankovni ravnatelj (Kutnjak, 26. XII. 1878 – logor Jasenovac, 1. ili 3. XI. 1941). Sin Ignacov. Za uspostave NDH iako je u mirovini, bio je član Nadzornoga odbora žid. zadruge »Ezra« za štednju i zajmove u Zagrebu. Sa suprugom Terezijom rođ. Goldschmiedt preuzeo je žid. znak, prešao na katoličanstvo i promijenio prezime u Földi. Ubrzo je uhićen i deportiran u jasenovački logor Krapje, gdje je stradao. Iz ŽOZ mu je poslan samo jedan paket, koji je prekasno stigao (7. XI. 1941). Supruga je stradala u nepoznatom logoru.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – NAZ, skupina NDS, 2980. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: A. Miletić: Koncentracioni logor Jasenovac 1941–1945. Dokumenta, 1. Beograd–Jasenovac 1986. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FISCHER, Đuro, liječnik (?, 1911 – ?, 1944). Djelovao je kao liječnik u Zagrebu 1930-ih. Po osnutku NDH u ekipi žid. liječnika upućen je u BiH djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Prema nekim izvorima priključio se partizanima 1943, a prema drugima 1944. Također jedni navode da je krajem 1943. bio liječnik u bolnici 1. ličkoga vojnog područja, a drugi da je bio upravitelj bolnice NOO Tešanj i potom liječnik 19. divizije. Strijeljan je negdje u Lici zbog nesavjesnoga rada jer navodno zbog umora usred noći nije priskočio nekomu ranjeniku u pomoć. Osudio ga je Vojni sud, a pričalo se da je osudu donio netko tko nije bio sklon Židovima. Posmrtno je rehabilitiran. – Supruga Lujza rođ. Schreiber, službenica (Zagreb, 1921 – ?). Za uspostave NDH bila je studentica filozofije u Zagrebu. Prebjegla je u Hrvatsko primorje te bila internirana u logor u Kraljevici, a od srpnja 1943. u Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, priključila se partizanima djelujući kao bolničarka u jedinicama 26. i 27. divizije, a potom u bolnici 1. ličkog vojnog područja te u Oblasnoj vojnoj bolnici 4. korpusa u Perni. Nakon II. svj. rata radila je u Ministarstvu prosvjete kao referentica za studentske veze s inozemstvom.

IZV.: Podaci o ulazniku B. Polić.

LIT.: J. Romano: Jevreji zdravstveni radnici Jugoslavije 1941–1945. Žrtve fašističkog terora i učesnici u narodnooslobodilačkom ratu. Zbornik Jevrejskog istorijskog muzeja, 1973, 2. – Isti: Jevreji Jugoslavije. Beograd 1980. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FISCHER, Edmund, pravnik i cionistički aktivist (Osijek, 3. I. 1884 – Auschwitz, 22. VIII. 1942). Sin Josefa (Josipa), ravnatelja osječkoga mlina, i Rose rođ. Kraus, brat → Ernesta. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1908. Odvjetnikom je imenovan 1918. te je odvjetnički ured imao u Osijeku. God. 1929. izabran je za člana Disciplinskoga vijeća novoosnovane Advokatske komore u Zagrebu te je godinama obnašao tu dužnost. Zbog bolesti se 1938. prestao baviti odvjetništvom. Bio je istaknuti aktivist u počecima cionističkoga pokreta, zastupajući načela političkoga cionizma. Izdavač je mjesečnika Židovska smotra, koji je izlazio u Osijeku 1906–09. te bio prvi urednik lista Židov (od 1917). Bio je i član Zemaljskoga odbora Udruženja cionista južnoslavenskih krajeva Austro-Ugarske. Oženio se u nadrabinatu u Osijeku 29. III. 1923. Irenom rođ. Welisch s kojom je imao sinove Gideona (?Osijek, 1925) i Ariela (?Osijek, 1926). U svibnju 1942. uhićen je s obitelji i ostalim osječkim Židovima te deportiran u logor Tenja, a u kolovozu 1942. u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630. – Podaci o ulazniku D. Cepelić.

LIT.: Židovska smotra, 4(1909) 18. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FISCHER, Edo, liječnik (?, 1903 – logor Jasenovac, 1942). U međuratnom razdoblju djelovao je kao liječnik u Dardi. Nakon osnutka NDH uhićen i deportiran u logor Jasenovac, gdje je stradao.

LIT.: Glasilo Spomen-područja Jasenovac, 7(1976) 1.

FISCHER, Ernest, pravnik (Osijek, 7. X. 1885 – logor Dachau, 4. VIII. 1944). Sin Josefa (Josip) i Rose rođ. Kraus te brat → Edmundov. Kao polaznik osječke gimnazije, na kojoj je 1905. maturirao, bio je sudionik i potpredsj. Cionističkoga kongresa u Osijeku 6–7. VIII. 1904. Također je bio član osječke podružnice društva »Bar Giora«, cionističkoga društva visokoškolaca iz jugoslavenskih zemalja. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1910. Odvjetnikom je imenovan 1913. te je imao odvjetnički ured u Osijeku 1913–41. Oženivši se 1916. u Ljubljani Emilijom rođ. Jazbar, prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH bio je uhićen od 19. VI. do sred. VIII. 1941, no pušten po osobnoj naredbi Ante Pavelića. U molbi za priznavanjem arijskih prava naveo je kako je u poznatom polit. kaznenom procesu protiv Vilka Begića (suđen 1930. s Vladkom Mačekom), ustaškoga generala i Državnoga tajnika u Ministarstvu domobranstva i drugih, s ministrom Milovanom Žanićem i Velikim županom u Osijeku Stjepanom Heferom besplatno preuzeo obranu optuženih pred Sudbenim stolom u Osijeku. Istaknuo je da je upravo zbog njegova agresivnoga zaključnoga braniteljskoga govora na gl. raspravi državni odvjetnik zadržao pravo kaznenoga progona. Privremeno je bio oslobođen nošenja žid. znaka. Vlastima NDH podnio je 26. VIII. 1941. prijavu imovine u kojoj je naveo da je od 17. II. stalno nastanjen u Zagrebu u iznajmljenoj sobi u Martićevoj ul., te da mu je Odlukom Odvjetničke komore u Zagrebu od 18. IV. bio dopušten prijenos odvjetničke pisarne iz Osijeka u Zagreb. Pisarnu u Osijeku napustio je 23. IV., no u Zagrebu nije prijavio prijenos sjedišta. Prebjegao je u Hrvatsko primorje, gdje je bio uhvaćen i interniran u logor Kampor na Rabu. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 1942. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ostao je na Rabu, gdje su ga u veljači 1944. uhvatili nacisti i preko tršćanske Rižarne i Trsata deportirali u logor Dachau, gdje je stradao. Imao je kćer Nežu (Zagreb, 26. X. 1933 – Osijek, o. 1947) i starijeg sina Milana koji je promijenio prezime u Ribarac, i u molbi tražio puštanje oca.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – HDA, RUR, Židovski odsjek 28142.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Gimnazije u Osijeku. Ravnatelji, profesori i maturanti 1729.–2000. Zagreb–Osijek 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Ha-kol, 2004, 84. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: I. cionistički kongres u Osijeku. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – Ista: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FISCHER, Filip, publicist i žid. aktivist (Split, 9. XII. 1943). Sin Lea i Miroslave rođ. Kolenc. Rođen je u Splitu, gdje se obitelj sklonila 1941. prebjegavši iz Zagreba. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. i uspostave njem. okupacijskih vlasti u Splitu, otac je uhićen i deportiran. Ostatak obitelji spasio se i vratio u Zagreb, gdje su boravili do kraja rata. Preselili su se 1948. u Opatiju, 1950. iselili u Izrael, a 1952. trajno nastanili u Trstu. Ondje je završio osnovnu školu srp. zajednice i slov. Trgovačku akademiju, te upisao studij ekonomije, koji nije završio. Radio je u slov. časopisu Primorski dnevnik, koji izlazi u Trstu, u kojem je pisao kraće tekstove, glose, osvrte i komentare na motive starih razglednica. Radnu karijeru završio je u bankovnom sektoru. Poč. 1960-ih počeo je objavljivati poeziju u slov. književnim revijama i almanasima u Trstu i Sloveniji. Objavio je i samostalnu zbirku poezije Pesniški list (Trst–Koper, 1971). Pisao je studije o žid. povijesti u Sloveniji. Od 1966–69. bio je član uredništva revije Zaliv koja izlazi u Trstu. Aktivan je u ŽO Trst, gdje radi na poticanju suradnje sa žid. općinama Slovenije i ŽO Rijeka. Suradnik je u Regionalnom institutu za žid. kulturu u Trstu (Istituto regionale per la cultura ebraica), te u Međunarodnom odboru Risiera di San Sabba.

FISCHER, Filip (Fišer), trgovac (Bačko Petrovo Selo, Srbija, 13. III. 1860 – logor Jasenovac ili Auschwitz, 1942). Doselio se 1889. u Osijek, gdje je imao trgovinu staklenom i porculanskom robom u vlastitoj dvokatnici na gl. osječkom trgu. U braku s Antonijom Bauer (Đakovo, 1863 – logor Jasenovac, 1942) otac je Hinka i Rikarda. Nakon osnutka NDH deportiran je u logor Jasenovac ili Auschwitz, dok mu je supruga 22. VIII. 1942. odvedena iz staračkoga doma u logor Jasenovac. – Sin Hinko, liječnik (Osijek, 18. V. 1891 – ?). Djelovao je u Zagrebu, gdje je 1933. prešao na katoličanstvo. – Sin Rikard, bankar (Osijek, 6. XI. 1895 – ?). U međuratnom razdoblju bio je ravnatelj Sveopće kreditne banke d. d. u Zagrebu. Daljnja sudbina braće je nepoznata.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630.

LIT.: T. Žugić i M. Milić: Jugosloveni u koncentracionom logoru Aušvic 1941–1945. Beograd 1989. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.

FISCHER, Gabrijela (rođ. Štark, Fišer; Gabi), kemičarka (Sarajevo, 1925). Započela je studij kemije u Zagrebu, a 1949. iselila se u Izrael, gdje je nastavila studij na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. Od 1960. zaposlena je u Weizmannovu institutu u Rehovotu, isprva na Odjelu za anorgansku kemiju, potom na Odjelu za fotokemiju, gdje radi sa suprugom Ernestom.

LIT.: Ž. Lebl: Juče, danas. Tel Aviv 1999. – M. Kolar-Dimitrijević: Osobe iz knjige Jučer, danas Ženi Lebl (Jennie Lebel). Novi Omanut, 9(2001) 44/45.

FISCHER, Herman, liječnik (?, 1862 – ?). Djelovao je kao liječnik nastanjen u Križanićevoj ul. u Zagrebu. Kraće je vrijeme bio zagrebački gradski fizik. Zaveden je u popis žid. liječnika u Zagrebu načinjen u ŽOZ 18. XII. 1941. na zahtjev RUR. – Sin Rikard, liječnik (?Zagreb, o. 1895 – Zagreb, 21. XII. 1944). U međuratnom razdoblju bio je primarni liječnik u jednoj od zagrebačkih državnih bolnica. Prešao je na katoličanstvo 1921, a od 1923. je u mješovitom braku. Po uspostavi NDH s ocem je dopusnicom MUP bio oslobođen nošenja žid. znaka.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 28572.