FISCHER, Ernest, pravnik (Osijek, 7. X. 1885 – logor Dachau, 4. VIII. 1944). Sin Josefa (Josip) i Rose rođ. Kraus te brat → Edmundov. Kao polaznik osječke gimnazije, na kojoj je 1905. maturirao, bio je sudionik i potpredsj. Cionističkoga kongresa u Osijeku 6–7. VIII. 1904. Također je bio član osječke podružnice društva »Bar Giora«, cionističkoga društva visokoškolaca iz jugoslavenskih zemalja. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1910. Odvjetnikom je imenovan 1913. te je imao odvjetnički ured u Osijeku 1913–41. Oženivši se 1916. u Ljubljani Emilijom rođ. Jazbar, prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH bio je uhićen od 19. VI. do sred. VIII. 1941, no pušten po osobnoj naredbi Ante Pavelića. U molbi za priznavanjem arijskih prava naveo je kako je u poznatom polit. kaznenom procesu protiv Vilka Begića (suđen 1930. s Vladkom Mačekom), ustaškoga generala i Državnoga tajnika u Ministarstvu domobranstva i drugih, s ministrom Milovanom Žanićem i Velikim županom u Osijeku Stjepanom Heferom besplatno preuzeo obranu optuženih pred Sudbenim stolom u Osijeku. Istaknuo je da je upravo zbog njegova agresivnoga zaključnoga braniteljskoga govora na gl. raspravi državni odvjetnik zadržao pravo kaznenoga progona. Privremeno je bio oslobođen nošenja žid. znaka. Vlastima NDH podnio je 26. VIII. 1941. prijavu imovine u kojoj je naveo da je od 17. II. stalno nastanjen u Zagrebu u iznajmljenoj sobi u Martićevoj ul., te da mu je Odlukom Odvjetničke komore u Zagrebu od 18. IV. bio dopušten prijenos odvjetničke pisarne iz Osijeka u Zagreb. Pisarnu u Osijeku napustio je 23. IV., no u Zagrebu nije prijavio prijenos sjedišta. Prebjegao je u Hrvatsko primorje, gdje je bio uhvaćen i interniran u logor Kampor na Rabu. Brisan je iz Odvjetničkoga imenika 1942. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. ostao je na Rabu, gdje su ga u veljači 1944. uhvatili nacisti i preko tršćanske Rižarne i Trsata deportirali u logor Dachau, gdje je stradao. Imao je kćer Nežu (Zagreb, 26. X. 1933 – Osijek, o. 1947) i starijeg sina Milana koji je promijenio prezime u Ribarac, i u molbi tražio puštanje oca.
IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – HDA, RUR, Židovski odsjek 28142.
LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 4(1930) 1. – Bilten ŽOZ, 1989, 12. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776–1996. Zagreb 1996. – Gimnazije u Osijeku. Ravnatelji, profesori i maturanti 1729.–2000. Zagreb–Osijek 2001. – S. Sršan i V. Matić: Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003. – Ha-kol, 2004, 84. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – Lj. Dobrovšak: I. cionistički kongres u Osijeku. Časopis za suvremenu povijest, 37(2005) 2. – Ista: Židovi u Osijeku od doseljavanja do kraja Prvoga svjetskog rata. Osijek 2013.