FISCHER, Darko, elektrotehnički inženjer i žid. aktivist (Osijek, 2. I. 1938). Sin → Alfreda i Margite rođ. Szöke (Seke), brat → Lelje Fischer-Jakić, sa suprugom Nadom otac je → Igora. Rano djetinjstvo proveo je u Osijeku, a II. svj. rat s obitelji u skrivanju i izgnanstvu u Odžaku (1942–43), na pustari Czerepes kraj Szolnoka (1943–44) i potom u Budimpešti (1944–45). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku. Diplomirao je elektrotehniku na Elektrotehničkom fakultetu (danas Fakultet elektrotehnike i računarstva) u Zagrebu 1961. te je radio u Radioindustriji Zagreb i na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu kao asistent na Zavodu za elektroniku. God. 1967–68. kao stipendist je boravio na Sveučilištu u Birminghamu u Velikoj Britaniji. Magistrirao je 1969. na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu iz područja elektroničkih elemenata. Od 1970. radio je u »Saponiji« u Osijeku kao programer i voditelj službe za automatsku obradu podataka. Od 1973. na Tehnološkom i Ekonomskom fakultetu u Osijeku kao vanjski suradnik predavao je predmete iz područja računarstva, a 1979. prešao na Ekonomski fakultet u Osijeku kao predavač iz računarskih predmeta. Istodobno je te predmete predavao i na Građevinskom, Pedagoškom i Pravnom fakultetu te na Studiju elektrostrojarstva (današnji Elektrotehnički fakultet), sve u Osijeku, na kojem se zaposlio 1986. Doktorirao je iz područja računarstva na Fakultetu elektrotehnike i računarstva u Zagrebu 1996. tezom Vrednovanje struktura podataka i algoritama u obradi planarnih mreža. U zvanje docenta izabran je 1997, a 2001. postao je izvanredni profesor. Umirovljen je 2003, no i dalje je predavao predmete iz područja računarstva na Elektrotehničkom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Osijeku te na Odjelu matematike Sveučilišta »Josipa Jurja Strossmayera« u Osijeku. – Od mladosti je aktivan u žid. zajednici. Za studija u Zagrebu bio je član kluba mladih, a po povratku u Osijek član Izvršnoga odbora ŽO, njezin tajnik i 1988–2002. predsjednik, a 2005. imenovan je doživotnim počasnim predsjednikom. Tijekom ratnih godina 1991–92. u Osijeku je pomagao u zbrinjavanju Židova u gradu i okolici. Bio je tehnički urednik časopisa Menora, koji izdaje ŽOO. Član je udruge Bnei Brit lože »Gavro Schwarz« u Zagrebu (od 2015. njezin predsjednik) i Udruženja preživjelih Holokausta u Hrvatskoj. Napisao je knjigu kratkih pripovijedaka sa žid. tematikom Crtice iz dijaspore. Priče Zvrk i Unuk Hermana Brodera nagrađene su na natječaju žid. kulturne scene »Bejahad«.
DJELA: Crtice iz dijaspore. Osijek 2005.
IZV.: Osobni podaci ulaznika.
LIT.: Z. Živaković-Kerže: Stradanja i pamćenja. Osijek 2006.