Kategorija: F

FERBER, Edvin, specijalist higijene prehrane i žid. aktivist (Vinkovci, 28. I. 1908 – Zagreb, 24. X. 1988). Sin Josipa i Roze rođ. Kümelberg. Gimnaziju je završio u Zagrebu, gdje je 1931. diplomirao na Medicinskom fakultetu, nakon čega je specijalizirao higijenu. Za studija bio je član Židovskog akademskoga potpornoga društva te zadužen za žid. studentske menze. Radio je u Svetom Ivanu Zelini (1932–41) kao liječnik opće prakse, gdje je njegovom zaslugom, izgrađena prva zdravstvena stanica sa stacionarom u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Nakon uspostave NDH u skupini žid. liječnika upućen je djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa u BiH. Priključio se partizanima 1944. djelujući kao liječnik u bolnici 21. srpske divizije. Nakon II. svj. rata radio je u Zagrebu kao sanitarni inspektor u Ministarstvu narodnoga zdravlja NR Hrvatske (1946–48), potom je prešao u Centralni higijenski zavod, gdje je osnovao Odjel za higijenu prehrane (1950) te sanitarnu inspekciju, prvo u Hrvatskoj 1952, a poslije i u ostalim republikama SFRJ. Habilitirao je za docenta na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1959. Tijekom 1960-ih kao stručnjak Organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) boravio je u Sudanu, Maroku i Obali Bjelokosti. Od 1966. bio je profesor na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Nakon odlaska u mirovinu 1975. predavao je u Školi narodnoga zdravlja »Andrija Štampar«. Bio je član međunarodne komisije Codex Alimentarius Europeus. Djelovao je kao član, potpredsjednik (punih 25 godina) te predsj. Kuratorija Doma »Lavoslav Schwarz« i dugogodišnji član Vijeća ŽOZ, njegova Izvršnog odbora te potpredsj. općine. Bavio se organizacijom sanitarne inspekcije, ispitivao odnos prehrane i zdravstvenoga stanja stanovništva, s posebnim osvrtom na gušavost kao bolest deficitarne prehrane, proučavao gospodarske aspekte prehrane i planiranje prehrane na temelju fizioloških potreba stanovništva, obrađivao problem bolničke prehrane. Radove objavljivao u časopisima i zbornicima Higijena i tehnika (1948), Higijena (1951, 1954, 1958), Zdravstvene novine (1952, 1962–63, 1967), Narodno zdravlje (1953, 1964, 1968–69, 1971), Zaštita zdravlja (1953–54, 1966, 1969–70), Arhiv za higijenu rada i toksikologiju (1958), Hrana i ishrana (1961–62, 1966–67, 1971), Zbornik II. simpozija o endemskoj gušavosti (1961), Voeding (1964), Medicinski glasnik (1967), Rad JAZU (1967, 346), Zdravstvo (1968), Liječnički vjesnik (1969), World Review of Nutrition and Dietetics (1973). Napisao je skriptu iz higijene prehrane (Zagreb 1961). Osnivač je Hrvatskoga antropološkog društva.

DJELA: Higijena tijela i stana. Zagreb 1949. – Priručnik za zdravstveni nadzor nad živežnim namirnicama (suautori I. Bach i S. Kalanj). Zagreb 1956. – Prehrana i njezin utjecaj na zdravlje seljačkog stanovništva u NR Hrvatskoj (suautor R. Buzina). Zagreb 1957. – Prilog ispitivanju prehrane i prehrambenog stanja stanovnika u pet gradova NR Hrvatske (suautor H. Maver). Zagreb 1957. – Sprečavanje štetnih utjecaja na zdravlje pri radu (suautor K. Reicherzer). Zagreb 1959.

LIT.: O. Centner: Prof. dr. Edvin Ferber – sedamdesetogodišnjak. Jevrejski pregled, 29(1978) 1/2. – J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Bilten ŽOZ, 1988, 9/10; 1990, 13. – (Nekrolog). Jevrejski pregled, 40(1989) 1/4. – V. Dugački: Ferber, Edvin. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – J. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – T. Šalić: Židovi u Vinkovcima i okolici. Osijek–Zagreb 2002. – Isti: Ferber, Edvin. Vinkovački leksikon. Vinkovci 2007.

FERDERBER, Sofija, ekonomistica (Zagreb, 1925 – Zagreb, 13. V. 2003). Nakon završenoga Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu, bila je voditeljica kabineta članova Izvršnoga vijeća Sabora SRH (Mika Špiljak, Ivo Perišin, Dragutin Haramija).

IZV.: Podaci o ulaznici V. Stipetić.

FERERA, Mirjam (Mimi), žid. aktivistica (Dubrovnik, 16. I. 1925 – Dubrovnik, 22. X. 2011). Kći Moritza (Morica) i Stele (Stella, Ester) rođ. Finci, sestra Jakovljeva. Majka → Zagorke Vrtikape i → S. Tošovića. Bila je među posljednjim potomcima španj. sefarda u Dubrovniku, gdje je završila osnovnu školu i upisala se na Trgovačku akademiju, koju je 1941. kao učenica drugog razreda morala napustiti. Tal. vlasti s obitelji su je internirale u dubrovački hotel »Wregg«. Puštena je nakon udaje za Borivoja Tošovića i prelaska na pravoslavlje. U Dubrovniku je preživjela II. svj. rat, u kojem se nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. morala skrivati. Od 1948. do umirovljenja 1990. radila je kao tajnica Kazališta »Marin Držić« i kult. djelatnica Dubrovačkoga festivala. Istodobno je djelovala kao tajnica, potpredsjednica i predsjednica ŽO Dubrovnik. Obavljala je različite dužnosti u SJVOJ te aktivno sudjelovala u osnutku i radu Unije židovskih žena Hrvatske. Tijekom Domovinskoga rata brinula je o saniranju oštećene sinagoge, pridonijela povratu umjetničkih pokretnina iz SAD, brinula o obnovi i otvaranju prvoga Židovskog muzeja u Hrvatskoj. – Brat Jakov (Jakica), tekstilni inženjer i sportaš (Dubrovnik, 19. IX. 1918 – Zagreb, 13. IX. 1948). U Pragu je diplomirao tekstilni inženjering te radio u Zagrebačkoj pamučnoj industriji. Bio je svestrani sportaš, reprezentativac u vaterpolu i plivanju. Kao član dubrovačkog »Juga« prvak Jugoslavije. Također je bio član veslačkoga kluba »Neptun« iz Dubrovnika. Po uspostavi NDH interniran je u dubrovački hotel »Wregg«, Gruž i Kupare, a u lipnju 1943. deportiran u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943.priključio se partizanima kao borac Židovskoga rapskoga bataljona, a potom bio pripadnik Ratne mornarice NOV. – Brat David (Braco) radio je u tekstilnoj industriji u Leskovcu te ondje bio zarobljen. Jakov ga je pronašao nakon rata i doveo u Dubrovnik, gdje je teško narušena zdravlja umro te je pokopan na Židovskom groblju. – Otac Moritz (Moric), trgovac (Dubrovnik, 1895 – Netanya, Izrael, 1966). Sin Jakova i Buene. U međuratnom razdoblju u u Širokoj ulici u Dubrovniku imao je onodobnu najveću dubrovačku trgovinu manufakturnom robom (tkanine i odjeće). Također je godinama obnašao dužnost dubrovačkoga gradskog vijećnika. Po osnutku NDH s obitelji je interniran u dubrovački hotel »Wregg«, odakle je odveden u logor Kampor na Rabu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, sa suprugom se prebacio u Taranto u juž. Italiji, gdje je dočekao kraj rata, dok je supruga Stella rođ Finci kći Davida (? – Dubrovnik, 1910) ondje umrla. God. 1948. brodom »Radnik« u prvoj aliji iselio se u Izrael.

IZV.: Osobni podaci ulaznice. – Podaci o ulaznici Z. Vrtikapa.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – http://www.portaloko.hr/clanak/-posljednji-ispracaj-mirjam-mimi-ferera-foto/0/20859/, pristupljeno 2. XI. 2011. – http://www.cendo.hr/Novosti.aspx?id=1311&a=0, pristupljeno 2. XI. 2011. – http://www.hrt.hr/index.php?id=473&tx_ttnews%5tt_news%5D=135350&cHash=5b035ea3c8, pristupljeno 2. XI. 2011.

FERIĆ, Leo (Lav), pravnik, političar i žid. aktivist (Požega, 6. X. 1883 – Sisak, 14. III. 1934). U braku s Helenom rođ. Grossman, otac je Zdenka (Sisak, 23. VIII. 1916 – ?). Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Požegi, a diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. God. 1912. otvorio je odvjetnički ured u Sisku. Nakon I. svj. rata bio je aktivan u Demokratskoj stranci te je 1919. sudjelovao u osnivanju ogranka te stranke za grad i kotar Sisak i bio u stranačkom odjelu za financije. God. 1920. ušao je u Gradsko zastupstvo na listi Demokratske stranke, a 1925. na listi Samostalne demokratske stranke. Zastupao je ŽO u Sisku 1922. i 1923. u sporu oko proširenja žid. groblja, koje je bilo odobreno na sjednici Gradskoga poglavarstva 13. VII. 1923. God. 1925. sudjelovao je u radu povjerenstva za pripremu izbora za Gradsku skupštinu, na kojima je na listi Samostalne demokratske stranke izabran za gradskoga zastupnika 1925. i tu je dužnost obnašao do smrti. Iste je god. ušao u Prosvjetni odbor Državne realne gimnazije u Sisku s ciljem unapređenje školstva. Također je bio član Upravno-gospodarskoga odbora, Školskoga odbora, te Karnosnoga (pravnog) odbora u Gradskom poglavarstvu. God. 1928. bio je član Upravnoga odbora Gimnazijskoga potpornoga društva, osnovanog radi pomaganja siromašnim učenicima, te odbora Gradskoga poglavarstva za izgradnju sisačke gimnazije. Od 1931. bio je predsj. ŽO u Sisku. U braku s Helenom rođ. Grossman, otac je Zdenka (Sisak, 23. VIII. 1916 – ?).

IZV.: Matični ured u Sisku, Matica umrlih Židovske općine u Sisku.

LIT.: Sisački glas, 6(1919) 18; 10(1923) 30; 12(1925) 19; br. 39; br. 41; br. 44; br. 45; 15(1928) 6; 18. – Židov, 18(1934) 11. – Zbornik građe za povijest radničkog pokreta i KPJ 1919.–1920. Sisak 1970.

FERMI, Abraham, trgovac (? – ?Dubrovnik, nakon 1769). Potomak obitelji, koja je stanovala u dubrovačkom getu. Godine 1756. i 1769. bio je glava obitelji s četiri člana. Naslijedio ga je član obitelji Imanuel (Memo). Ostao je kao posljednji predstavnik obitelji u Dubrovniku jer su se preostali članovi iselili u Anconu.

LIT.: V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

FERRER, Joseph (Farer; Josef, Bonaventura), trgovac (?Trani, Italija, potkraj XIV. ili poč. XV. st. – Dubrovnik, XV. st.). Podrijetlom iz Katalonije. Došao je u Dubrovnik, napustivši obitelj, zbog čega ga je u grad došao potražiti njegov punac Astruk Jakobov zvan Bonaventura. God. 1421. Dubrovnik mu je kao prvom Židovu priznao status privremenoga stanovnika (habitator).

IZV.: DAD, Preslika dokumenta u Muzeju Židovske općine Dubrovnik.

LIT.: J. Tadić: Jevreji u Dubrovniku do polovine XVII stoljeća. Sarajevo 1937. – V. Miović: Židovski geto u Dubrovačkoj Republici (1546–1808). Zagreb–Dubrovnik 2005.

FETTMAN, Bela, obrtnik (Pančevo, Srbija, 7. XII. 1887 – logor Jasenovac, ?22. IV. 1945). Sin Emanuelov. Doselio se 1925. iz Pančeva u Zagreb, gdje je 1930-ih u Masarykovoj ul. imao obrt za izradu i popravak kišobrana »Bela Fettman« godišnjim prometom većim od 1 000 000 din. Po osnutku NDH, sa suprugom Ilonkom rođ. Klein, djecom Gretom i Ivicom, preuzeo je žid. znak. Uhićen je i deportiran u jasenovački logor Bročice, gdje je radio u logorskom skladištu, a iz ŽOZ tijekom godina bila su mu poslana 64 paketa. Posljednji se put javio 23. III. 1945, a zadnji mu je paket poslan 14. IV. Stradao je ili u masovnim likvidacijama zatočenika potkraj rata ili u proboju logora 22. IV. 1945. Supruga i kći stradale su u nepoznatom logoru, a sin je na nepoznat način preživio i iselio u Palestinu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FEUER, Đuro, obrtnik (Senta, Srbija, 29. XI. 1901 – ?). Doselio se 1920. iz Sente u Osijek, gdje je od 1934. bio vlasnik veće krznarske radnje u Županijskoj ul. Poslovne je partnere imao u Leipzigu i Londonu, a mušterije su mu bili mnogi osječki uglednici, kao i grofovi Eltz iz Vukovara. Po uspostavi NDH u prijavi imovine naveo da je u obrt uložio 1 314 950 din. vlastita kapitala te da je 1940. ostvario promet od 1 345 000 din. Sa suprugom Luci rođ. Büchler prebjegao je u Hrvatsko primorje te je bio interniran u logore u Kraljevici i Kamporu na Rabu, a nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. prebacio se na oslobođeni teritorij i preživio II. svj. rat.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 630.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FEUEREISEN-JELINEK, Nada, službenica (Zagreb, 19. IX. 1903 – Carate Brianza kraj Milana, Italija, 19. VI. 1993). Kći Julija Müllera i Mile. Bila je u braku sa službenikom Adolfom Feuereisenom (Cisna, Poljska, 1. X. 1895 – logor Jasenovac, 1945), sinom Ljudevita, koji je stekao zavičajnost u Cerniku te u međuratnom razdoblju radio u dioničkom društvu za eksploataciju drva u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Nadom i sinom Stanislavom (?, 1936) preuzeo je žid. znak i 19. V. 1941. Odboru za podavanja Židova predao zlatninu i gotovinu vrijednu 11 250 din., a 9. VII. 1941. uhićen je s obitelji, odveden u Gospić, a potom na Pag te u logor Jasenovac. Iako mu je iz ŽOZ poslan samo jedan paket 14. XI. 1941, preživio je do potkraj rata radeći stručne poslove u logoru. N. je sa sinom iz Gospića u skupini od 175 žena i djece preko Karlobaga otpremljena u logor Metajnu, a zatim u logor Slana na Pagu. Krajem kolovoza 1941. vraćena je u zatvor u Gospiću te preko Zagreba odvedena u logor Kruščicu, a u listopadu 1941. u logor Loborgrad, gdje joj je umro sin. U kolovozu 1942. puštena je iz transporta za Auschwitz kao tal. državljanka zavičajna u Cerniku Primorskom, Čavle, koji je u ono doba bio pod tal. okupacijom. S tal. dokumentima stigla je na Sušak, odande u Bari, gdje je 8. IX. 1944. kao svjedokinja o logorima Slana i Metajna dala iskaz kapetanu NOVJ Jerolimu Kataliniću. Izvorni zapisnik o iskazu predan je Međunarodnoj komisiji za utvrđivanje ratnih zločina pri savezničkoj komandi u Rimu. Nakon II. svj. rata živjela je u Rimu, gdje se udala za zagrebačkoga stomatologa Đuru Jelineka.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29490. – Kartoteka Jasenovac. – KŽZ. – Podaci o ulazniku I. Jelinek.

LIT.: A. Zemljar: Haron i sudbine. Zagreb 1988. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FEUERSTEIN, Kurt, službenik (Graz, Austrija, 26. XII. 1896 – ?Auschwitz, 1943). Iz Graza se 1921. doselio u Hrvatsku. U međuratnom razdoblju radio je kao stručnjak u Našičkoj tvornici tanina i paropila d. d. u Zagrebu s mjesečnom plaćom od 8600 din. Po uspostavi NDH preuzeo je žid. znak te je uhićen i 1943. deportiran, vjerojatno u Auschwitz.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 668. – KŽZ.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.