Kategorija: F

FRÖHLICH, Albert (Albin), liječnik (Zagreb, 7. II. 1913 – Zenica, BiH, krajem 1945. ili poč. 1946). Sin Oskara i Helene rođ. Moskovic. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beču 1937, a ovlaštenje za obavljanje zvanja dobio je 1938. od Liječničke komore u Zagrebu. Uoči II. svj. rata volontirao je u zagrebačkoj Klinici za dječje bolesti. Po uspostavi NDH sa suprugom Emmi rođ. Zonnenstrals (Liepaja, Latvija, 28. IX. 1915), preuzeo je žid. znak. Sa → Stjepanom Steinerom, Ivom Löwom i → Z. Leventalom prikupljao je lijekove i sanitetski materijal koje je bezuspješno nastojao poslati logorašima na Pagu, a također je organizirao besplatne ambulante, za djecu i odrasle, za zagrebačke Židove. U kolovozu 1941. upućen je u ekipi žid. liječnika u Bučiće kraj Travnika djelovati na suzbijanju endemskoga sifilisa. Surađivao je s partizanima, kojima je slao sanitetski materijal te, među ostalim, sudjelovao u pripremama za napad na ustaški oklopni vlak kraj Travnika. NOVJ se formalno priključio u listopadu 1944. djelujući kao liječnik u bolnici u Tesliću te u bolnici Banjalučkoga vojnog područja te vodio bolnicu 53. divizije. Pred kraj II. svj. rata bio je optužen kao saboter i osuđen na smrt, ali mu je kazna zamijenjena doživotnom robijom, koju je služio u Zenici. Iako je ubrzo bila pokrenuta akcija za njegovo puštanje, u zatvoru je počinio samoubojstvo. – Brat Ivo, posebnik (Zagreb, 25. IV. 1915 – Zagreb, 14. IV. 1982). Po uspostavi NDH bio je apsolvent Ekonomsko-komercijalne škole. Preuzeo je žid. znak i prešao na katoličanstvo. Preživio je II. svj. rat u njem. vojnom zarobljeništvu. – Otac Oskar, gospodarstvenik (Karlovac, 6. XII. 1881 – ?, nakon 1945). Sin Alberta i Ivane rođ. Fürst. U međuratnom razdoblju u Zagrebu bio je suvlasnik i ravnatelj industrijskog i trgovačkog poduzeća »Helios« d. d. te je imao veći ulog u tvrtki »Juta–Lan–Konoplja«. Po uspostavi NDH podnio je molbu za priznanje arijskoga prava za sebe i obitelj te da do rješenja molbe bude oslobođen nošenja žid. znaka, no bio je odbijen. Preživio je II. svj. rat u Italiji sa suprugom.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27955. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – Most, bilten ŽOZ, 1989, 11; 1992, 19/20. – Most, bilten Udruženja Jevreja iz bivše Jugoslavije u Izraelu, 42(1992) 1. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRÖHLICH, Iso, internist (Karlovac, 23. X. 1884 – Auschwitz, 1943). Sin Alberta i Ivane rođ. Fürst. Medicinu je diplomirao u Beču, a internu medicinu specijalizirao je kod dr. Nordena, čiji je bio asistent. Odobrenje za obavljanje liječničkoga zvanja dobio je 1913. te je u Dalmatinskoj ul. u Zagrebu imao privatnu specijalističku ordinaciju. Po uspostavi NDH sa suprugom Ljubicom rođ. Lichtenberg (?, 1896 – Auschwitz, 1943) te sinovima Zdenkom (Zagreb, 1920 – ?, SAD, 1979) i Mladenom (Zagreb, 1922 – Jadovno, 1941) preuzeo je žid. znak te Odboru za podavanja Židova predao zlatninu vrijednu 43 120 din. Sam se prijavio za akciju suzbijanja endemskoga sifilisa u BiH te u Prijedoru vodio ambulantu. God. 1943. sa suprugom je na prijevaru pozvan u Zagreb, gdje su bili odvedeni u zatvor u Savskoj cesti, odakle su u svibnju 1943. deportirani u Auschwitz u posljednjoj deportaciji zagrebačkih Židova. Zdenko se preko Italije iselio u SAD, dok je Mladen deportiran u logor Danica, potom u Gospić te u Jadovno, gdje je ubijen.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 28017.

LIT.: J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRÖHLICH, Julije, pedagog (Rečica kraj Karlovca, 19. I. 1890 – Zagreb, 1941). Sin Hinkov. Borio se u austroug. vojsci u I. svj. ratu te bio odlikovan Velikom srebrnom kolajnom za hrabrost i Njemačkom kolajnom za hrabrost Deutsche Kriegerverdienstmedaille. Nakratko je živio u Rusiji, potom se 1920. s obitelji vratio u Hrvatsku. U međuratnom razdoblju predavao je na Državnoj trgovačkoj akademiji u Zagrebu. Po uspostavi NDH sa suprugom Haidom Knjažinskajom Weinstein (?, 1899) i kćerima Jozefinom (Finom) i Ljubom preuzeo je žid. znak. U prijavi imovine koju je 24. VI. 1941. podnio vlastima NDH navodi da je predao molbu za priznanje arijskih prava, držeći kako ih je zaslužio za prinos hrv. narodu kao član Starčevićeve Hrvatske stranke prava, Hrvatskoga sokola, tajnik Hrvatskoga stenografskoga društva i blagajnik Pripomoćne zadruge Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora. Dobio je privremenu »dopustnicu« za slobodno kretanje i bio oslobođen nošenja žid. znaka. Ubrzo je bio uhićen i ubijen, čini se, u zatvoru. Supruga je strijeljana krajem 1941. na Dotršćini. – Kći Jozefina (Fina) (Tara, Rusija, 5. XI. 1918 – logor Đakovo, 1942). S obitelji se 1920. iz Rusije doselila u Zagreb. Po uspostavi NDH s roditeljima i sestrom Ljubom preuzela je žid. znak te vjerojatno prešla na katoličanstvo. Kao pripadnica partizanskoga pokreta od 1941. sudjelovala je u ilegalnim akcijama. God. 1942. bila je otkrivena te deportirana u logor Đakovo, gdje je stradala.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 29586. – KŽZ.

LIT.: J. Romano: Jevreji Jugoslavije 1941–1945. Žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Beograd 1980. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRÖHLICH, Makso, ekonomist (Jastrebarsko, 28. II. 1869 – ?Auschwitz, 1943). Sin Josipa i Katarine rođ. Steiner. Bio je doktor ekonomskih i financijskih znanosti i dugogodišnji savjetnik zagrebačkoga Gradskoga poglavarstva. Do 1930. bio je ravnatelj erarnih pravnih poslova Državnoga pravobraniteljstva u Zagrebu. Uspostavu NDH dočekao je u mirovini. Imovinu je prijavio 29. VI. 1941, a u ljeto je sa sestrama Emom i Milkom, odveden je iz stana u Mihanovićevoj ul., bio pušten zahvaljujući zauzimanju suradnika iz Gradskoga poglavarstva. Ponovno je odveden u raciji poč. svibnja 1943. te vjerojatno deportiran u Auschwitz, gdje je stradao.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – B. Polić: Vjetrenjasta klepsidra. Zagreb 2004.

FRÖHLICH, Miroslav, pravnik (? – ?). U međuratnom razdoblju bio je odvjetnik u Zagrebu. Po uspostavi NDH uhićen je i deportiran u Gospić. Njegova je supruga Laura preko opunomoćenika podnijela 23. VII. 1941. molbu za njegovo puštanje na slobodu uz uvjet da odmah otputuje u inozemstvo, ali je molba 2. VIII. bila odbijena. Daljnja sudbina nepoznata.

IZV.: HDA, RUR, Židovski odsjek, 27964.

FRÖHLICH, Oskar, poduzetnik (Zábřeh, Češka, 2. V. 1879 – ?, Italija, 1944). U Hrvatsku se doselio 1910. iz Züricha. Prije II. svj. rata bio je ravnatelj i dioničar poduzeća »Croatia« d. d. za industriju drva. Posjedovao zemljište na sjev. strani zagrebačke Medvednice po njemu nazvano »Fröhlichove livade«. God. 1938. s obitelji je prešao na katoličanstvo. Po uspostavi NDH izgubio je namještenje te bio primoran dati ostavku na sva članstva u upravnim i nadzornim odborima. Upisan je u Kartoteku židovskoga znaka, ali znak nije preuzeo jer je prebjegao u Italiju sa sinom Franjom i kćeri Adrienne. U njegovu vilu na Tuškancu (danas Dječji dom) uselio se Slavko Kvaternik. U prijavi, koju je u njegovo ime 28. VI. podnio rođak Ivo Schwarz kao njegov opunomoćenik, navodi se da su iz vile iznesena tri predmeta, koja predstavljaju obiteljsku uspomenu, odnosno služe vlasnikovoj djeci za osobnu uporabu, uz znanje i odobrenje supruge »Vojskovođe Kvaternika«. – Sin Franjo, staretinar i sportaš (?, 1922 – ?). Bio je istaknuti mačevalac zagrebačkoga Makabija u međuratnom razdoblju. Nakon II. svj. rata živio je u gradu Santa Margherita Ligure kraj Genove i bavio se antikvitetima.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – KŽZ.

LIT.: I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001.

FRÖHLICH, Otto, trgovac (Ottenheim kraj Linza, Austrija, 30. I. 1891 – ?, 1941). Sin Wilhelmov. Doselio se 1922. iz Beča u Zagreb, gdje je u međuratnom razdoblju u Ilici imao trgovinu »Foto Corso«. God. 1938. sa suprugom Paulom rođ. Mühlstein prešao je na katoličanstvo. Po uspostavi NDH oboje su preuzeli žid. znak, a 9. VI., ostavši bez prihoda, obećao je platiti porez ŽOZ čim proda nešto od imovine. Ubrzo su supružnici uhićeni te su potom stradali na nepoznatom mjestu.

IZV.: HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – KŽZ. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004.

FRÖHLICH, Pavao, pravnik i javni djelatnik (Karlovac, 11. I. 1886 – logor Dachau, 15. VI. 1942). Sin Morica st. i Berte rođ. Weiss. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Karlovcu, studirao je pravo u Pragu i Beču. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1909. Za odvjetnika je imenovan 1913. te je do 1920. djelovao u Karlovcu i do 1941. u Đorđićevoj ul. u Zagrebu. Bio je pravni zastupnik poduzeća »Kast-ner & Öhler« i član Disciplinskoga vijeća Advokatske komore u Zagrebu. Aktivno je sudjelovao u kulturnom, društvenom i polit. životu Karlovca. Od 1910. bio je član Prosvjetnoga odbora i pročelnik njegove sekcije za čitaonicu. Sekciji za pučku knjižnicu darovao je 220 knjiga te održavao mnogobrojna predavanja (1920–40). Sudjelovao je u Klubu hrvatskih akademičara, pjevačkom zboru »Zora«, šahovskom klubu i Hrvatskom sokolu (1907–29). Bio je urednik karlovačkoga lista Narodni glas (1910–11, 1919–20). Članke o kulturnim i društvenim prilikama u Karlovcu i Hrvatskoj objavljivao je u periodici Pokret (1906), čiji je bio član uredništva, Hrvatski đak (1907–08), Narodni glas (1909–13, 1919–22), Novi život (1913, 1919), Glasnik hrvatskog sokolstva (1914), Sloboda (1919), Ekonomista (1921), Bankarstvo (1925–26), Borba (1926), Sokolski glasnik (1927), Narodno kolo (1937), Odvjetnik. Zauzimao se za ujedinjenje Južnih Slavena. Krajem 1920-ih bio je potpredsjednik Samostalne demokratske stranke za Savsku banovinu, a od kraja 1928. zastupnik u Skupštini zagrebačkoga Gradskoga zastupstva. Također je bio član masonske lože u Zagrebu. Kao mladić bavio se žid. temama, a u zrelo doba svoje karijere izjašnjavao se kao »Jugoslaven Mojsijeve vjere«. Od 1939. do 1941. u njegovoj je kancelariji kao koncipijent radio Vladimir Bakarić, kojega je u nekoliko navrata oslobađao iz zatvora nakon ispitivanja, u koji je dospio zbog ilegalna polit. rada. Iz prvoga braka imao je sina Branka, prije 1941. studenta farmacije, koji je stradao u logoru Jasenovac. Iz mješovitoga braka s Dragicom rođ. Vučić imao je kćeri Nadu, suprugu → Ervina Rajnera, i Veru. Po uspostavi NDH Gestapo ga je uhitio u njegovu stanu 22. IV. 1941. te s pedesetak uglednih zagrebačkih Židova i drugih projugoslavenskih uglednika i članova masonskih loža odveo u Graz, gdje je tada bila centrala Einsatzgruppe SD (Sicherheitsdienst) za Jugoslaviju. Iako je većina zatočenih u Grazu s vremenom bila puštena, njegova je obitelj 14. I. 1942. dobila pismo potpisano s »ing. V.« (vjerojatno netko od zatvorenika) u kojem stoji da je iz zatvora u Grazu odveden u nepoznatom smjeru, potpuno zdrav te da se za njega ne treba brinuti. Mjesec dana poslije javio se iz Dachaua i nikad više nakon toga. Tek je u rujnu 1943. na zahtjev zagrebačke Odvjetničke komore stigla iz Njemačke obavijest da je u logoru u Dachauu umro od posljedica bolesti. – Brat Oton, knjižar (Karlovac, 1877 – Zagreb, 1964). U međuratnom razdoblju djelovao je kao knjižar u Karlovcu. Po uspostavi NDH prebjegao je u Italiju te u SAD. Nakon završetka II. svj. rata vratio se u Karlovac, gdje je ponovno radio u knjižari. Umro je u Domu »Lavoslav Schwarz«. Imao je sina Georga.

IZV.: Podaci o ulazniku N. Rajner.

LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Vrbetić: Karlovac na razmeđu stoljeća 1880 – 1914. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776 –1996. Zagreb 1996. – V. Humski: Fröhlich, Pavao. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4.

FRÖHLICH, Simon, trgovac (Draganić, 1807. ili Petrovina kraj Jastrebarskoga, 1809 – Karlovac, 1879). Osnivač karlovačke grane obitelji Fröhlich. Pretpostavlja se da je počeo kao pokućarac i torbar, a poslije je u Karlovcu djelovao kao trgovac zemaljskim proizvodima. Sa suprugom Betti rođ. Friedrich imao je pet sinova: Samuela, Mavra, Alberta, Josipa i Filipa. Njegov je praunuk dirigent i skladatelj → O. Jozefović. – Sin Josip, trgovac (Karlovac, o. 1838 – ?, ?1876). Od 1880-ih je s Aleksandrom Poverzanovićevom u Dugoj ulici u Zagrebu vodio trg. predstavništvo pod nazivom »Poverzanović & Fröhlich«. U Obrtovno kazalo grada Zagreba upisano je da je 1. IV. 1883. sjedište poduzeća preneseno na Jelačićev trg. God. 1884. istupio je iz poduzeća u kojem ga je zamijenio Aleksandar Fröhlich. Od 1889. poduzeće je imalo podružnicu u Slavonskom Brodu, a 1895. predstavništvo je prestalo raditi. – Josipov sin Đuro, obrtnik (Karlovac, 5. V. 1872 – Zagreb, 10. XI. 1959). U Zagreb se doselio 1916. iz Karlovca, između dvaju svj. ratova u Radišinoj ul. imao je stolariju za izvedbu pokućstva. U svibnju 1943. uspio se skloniti kod svoga stolarskoga pomoćnika te tako preživio II. svj. rat. – Sin Albert, veletrgovac i javni djelatnik (Draganić, 1842 – Karlovac, 1908). Bavio se prodajom karbida za acetilensku rasvjetu. Kao član Hrvatske stranke prava nekoliko je mjeseci bio u zatvoru u Zagrebu kao polit. zatvorenik. Imao je sedmero djece. – Albertov sin Mavro ml., trgovac i javni djelatnik (Karlovac, 1874 – ?, Italija, 1944), u međuratnom razdoblju bio je s bratom Ljudevitom (Lujom) veletrgovac žitom u Karlovcu, gdje su 1919. podignuli palaču u kojoj je danas sjedište Karlovačke županije. U međuratnom razdoblju ondje je bila Tvornica likera, ruma i voćne rakije i Trgovina žeste na veliko te su Karlovčani zgradu nazivali »špiritovka« i »kuća Fröhlich«. Također je bio karlovački gradski zastupnik. Po uspostavi NDH sa suprugom Herminom rođ. Bürgner prebjegao je u Italiju, gdje je umro. Supruga je preživjela II. svj. rat. Mavrov brat Oskar otac je liječnika → Alberta.

IZV.: DAZ, Obrtni odjel, Obrtovno kazalo 1882–1899. – HDA, Ponova, Prijava imetka, kut. 670. – HDA, RUR, Židovski odsjek, 27303. – KŽZ. – Podaci o ulazniku B. Polić. – ŽOZ, Knjiga umrlih.

LIT.: R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4. – M. Švob: Židovi u Hrvatskoj, 2. Zagreb 2004. – R. Radovinović i Z. Gerber: Karlovačka groblja. Karlovac 2007. – Fröhlich. Karlovački leksikon. Karlovac–Zagreb 2008.

FUCHS, Rudolf, bankar i žid. aktivist (Viškovci, 5. II. 1889 – logor Jasenovac, 1942). Sin Hinka i Leonite rođ. Weisz. Djelovao je kao tajnik ŽO u Slavonskom Brodu, bankovni ravnatelj, predsjednik i počasni predsj. nogometnoga kluba »Marsonia«. Sa suprugom Ivankom rođ. Brener (Siklos, Mađarska, 26. V. 1893 – logor Jasenovac, ?) imao je djecu Mirtu ud. Soneštajn (Slavonski Brod, 29. VI. 1912 – ?) i Gerdu (Slavonski Brod, 11. II. 1920 – ?).

IZV.: DASB, Knjiga zavičajnika, Popis Židova likvidiranih 1941.–1945. Židovske općine u Slavonskom Brodu.

LIT.: Spomenica NK Marsonia. Slavonski Brod 1934.