FRÖHLICH, Pavao, pravnik i javni djelatnik (Karlovac, 11. I. 1886 – logor Dachau, 15. VI. 1942). Sin Morica st. i Berte rođ. Weiss. Nakon završene osnovne škole i gimnazije u Karlovcu, studirao je pravo u Pragu i Beču. Na zagrebačkom Pravnom fakultetu doktorirao je temeljem rigoroza 1909. Za odvjetnika je imenovan 1913. te je do 1920. djelovao u Karlovcu i do 1941. u Đorđićevoj ul. u Zagrebu. Bio je pravni zastupnik poduzeća »Kast-ner & Öhler« i član Disciplinskoga vijeća Advokatske komore u Zagrebu. Aktivno je sudjelovao u kulturnom, društvenom i polit. životu Karlovca. Od 1910. bio je član Prosvjetnoga odbora i pročelnik njegove sekcije za čitaonicu. Sekciji za pučku knjižnicu darovao je 220 knjiga te održavao mnogobrojna predavanja (1920–40). Sudjelovao je u Klubu hrvatskih akademičara, pjevačkom zboru »Zora«, šahovskom klubu i Hrvatskom sokolu (1907–29). Bio je urednik karlovačkoga lista Narodni glas (1910–11, 1919–20). Članke o kulturnim i društvenim prilikama u Karlovcu i Hrvatskoj objavljivao je u periodici Pokret (1906), čiji je bio član uredništva, Hrvatski đak (1907–08), Narodni glas (1909–13, 1919–22), Novi život (1913, 1919), Glasnik hrvatskog sokolstva (1914), Sloboda (1919), Ekonomista (1921), Bankarstvo (1925–26), Borba (1926), Sokolski glasnik (1927), Narodno kolo (1937), Odvjetnik. Zauzimao se za ujedinjenje Južnih Slavena. Krajem 1920-ih bio je potpredsjednik Samostalne demokratske stranke za Savsku banovinu, a od kraja 1928. zastupnik u Skupštini zagrebačkoga Gradskoga zastupstva. Također je bio član masonske lože u Zagrebu. Kao mladić bavio se žid. temama, a u zrelo doba svoje karijere izjašnjavao se kao »Jugoslaven Mojsijeve vjere«. Od 1939. do 1941. u njegovoj je kancelariji kao koncipijent radio Vladimir Bakarić, kojega je u nekoliko navrata oslobađao iz zatvora nakon ispitivanja, u koji je dospio zbog ilegalna polit. rada. Iz prvoga braka imao je sina Branka, prije 1941. studenta farmacije, koji je stradao u logoru Jasenovac. Iz mješovitoga braka s Dragicom rođ. Vučić imao je kćeri Nadu, suprugu → Ervina Rajnera, i Veru. Po uspostavi NDH Gestapo ga je uhitio u njegovu stanu 22. IV. 1941. te s pedesetak uglednih zagrebačkih Židova i drugih projugoslavenskih uglednika i članova masonskih loža odveo u Graz, gdje je tada bila centrala Einsatzgruppe SD (Sicherheitsdienst) za Jugoslaviju. Iako je većina zatočenih u Grazu s vremenom bila puštena, njegova je obitelj 14. I. 1942. dobila pismo potpisano s »ing. V.« (vjerojatno netko od zatvorenika) u kojem stoji da je iz zatvora u Grazu odveden u nepoznatom smjeru, potpuno zdrav te da se za njega ne treba brinuti. Mjesec dana poslije javio se iz Dachaua i nikad više nakon toga. Tek je u rujnu 1943. na zahtjev zagrebačke Odvjetničke komore stigla iz Njemačke obavijest da je u logoru u Dachauu umro od posljedica bolesti. – Brat Oton, knjižar (Karlovac, 1877 – Zagreb, 1964). U međuratnom razdoblju djelovao je kao knjižar u Karlovcu. Po uspostavi NDH prebjegao je u Italiju te u SAD. Nakon završetka II. svj. rata vratio se u Karlovac, gdje je ponovno radio u knjižari. Umro je u Domu »Lavoslav Schwarz«. Imao je sina Georga.
IZV.: Podaci o ulazniku N. Rajner.
LIT.: Vijesti Advokatske komore u Zagrebu. Odvjetnik, 1(1927) – 15(1941). – J. Mrazović: Adresar grada Zagreba 1931. Zagreb 1931. – M. Vrbetić: Karlovac na razmeđu stoljeća 1880 – 1914. Zagreb 1989. – Pravni fakultet u Zagrebu 1776 –1996. Zagreb 1996. – V. Humski: Fröhlich, Pavao. Hrvatski biografski leksikon, 4. Zagreb 1998. – I. i S. Goldstein: Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001. – R. Radovinović: Židovi u Karlovcu. Od osnutka Zajednice do njezina uništenja. Svjetlo, 2001, 3/4.